Oni će ove godine prvi put glasati: 'Kada kažu ono klasično - vi mladi, što vi znate... Mi itekako vidimo, imamo oči i razumijemo'
Razgovaramo s učenicima završnih razreda iz Karlovca, Zadra i Gospića
Uoči parlamentarnih izbora Telegram otvara prostor mladim ljudima, neopravdano zanemarenim i prikladno utrpanim tek u predizborne floskule o njihovoj važnosti za ovu zemlju. Putujući Hrvatskom, razgovarali smo s njima o njihovim željama, bojaznima, načinu života, zanimalo nas je što misle o stanju u Hrvatskoj te kako razumiju politiku i demokraciju
U trećem nastavku serijala o mladima ‘I nas se pita’, Telegram razgovara s učenicima koji će ove godine prvi put glasati na izborima. Svi oni pohađaju završne razrede gimnazija i strukovnih škola pa su pred njima velike odluke o upisima na fakultete i odlasku na studij u druge gradove.
Kako vide Hrvatsku u godini u kojoj prvi put imaju pravo izaći na birališta, što im smeta, kako doživljavaju ovdašnju politiku i misle li da itko čuje ili uvažava mišljenja 18-godišnjaka? Naši sugovornici dolaze iz Karlovca, Zadra i Gospića.
PRIČA #4: Margareta Mataković (18), maturantica iz Karlovca
U autobiografiji iz davne 1919., Nikola Tesla zapisao je kako se, pohađajući tadašnju karlovačku Carsku i kraljevsku veliku realku, posebno zainteresirao za fiziku. “Veoma sam se zainteresirao za elektricitet, potaknut utjecajem svog profesora fizike koji je bio genijalan čovjek”, pisao je Tesla, referirajući se na svog profesora Martina Sekulića i vrijeme koje je do 1873. proveo u karlovačkoj Realki.
Danas, 150 godina kasnije, Teslina Realka zove se Gimnazija Karlovac. Među njenih 120 učenika završnih razreda je i maturantica Margareta Mataković. Za razliku od Tesle koji se u Realki zaljubio u fiziku, Margaretu je još u osnovnoj školi posve opčinila kemija pa je, upisujući gimnaziju, odabrala prirodoslovni smjer.
Nakon mature ne planira nastaviti tim putem. Kroz radionice u karlovačkom Kinoklubu, zaljubila se u film pa joj je velika želja upisati režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U sklopu aktivnosti Kinokluba, već je snimila tri filma. S Margaretom smo razgovarali krajem ožujka na otoku Ižu, gdje je pohađala kreativno-aktivističku radionicu za mlade u sklopu Erasmus+ projekta.
Briga oko troškova studija
Iako razgovaramo u Velom Ižu, osvrćemo se na sadržaje za mlade u njenom Karlovcu. Mnogo ih je, kaže Margareta, ali se informacije o njima šire uglavnom vršnjačkom usmenom predajom. Apostrofira kako trenutno manjka sigurnih prostora za mlade. “Sve je raskopano i gradom se ne može baš normalno šetati, do jedne naše udruge koja ima prostor u Zvijezdi baš je teško doći”, ističe nam.
Uskoro će završiti srednju i dosta je brinu neminovni troškovi studija izvan Karlovca. “Najveći mi je strah da neću imati nikoga s kime ću moći dijeliti stan pa me brine da će moji roditelji to morati preskupo plaćati”, kaže. Generalno je, nastavlja, brine skupoća života u Hrvatskoj.
Godine koje su ostale u magli
Osvrćemo se na dosadašnjih 12 godina obrazovanja kroz koje je prošla. Pitamo što joj se čini problematičnim. Za sekundu spremno odgovara: “Maknite nesposobne profesore iz škola. Puno ih je koji ne odrađuju svoj posao najbolje i tako ne pati samo jedan razred, pati kvaliteta cijele škole”, primjećuje. Zbog toga, nastavlja, ne krivi profesore koliko sustav.
“Sustav im nameće kako oni moraju odrađivati svoj posao pa mnogi ne mogu sebe izraziti na svoj način dok nam nešto prenose”, konstatira. Njena generacija završila je osnovnu i krenula u srednju školu u jeku pandemije koronavirusa i sveopće izolacije. Gotovo cijeli prvi i dobar dio drugog razreda srednje proveli su na online nastavi. Za te će godine reći da su im ostale u magli.
‘Buraz, nisi sam, ima nas još’
Korona je, smatra, poprilično utjecala na njihovo mentalno zdravlje. “Gotovo dvije godine bili smo samo na internetu, u izolaciji, što je dosta utjecalo na to da su se ljudi mogli predstavljati kao nešto što nisu”, primjećuje. Sve je to utjecalo na njihovu koncentraciju, ali i na osjećaj o samome sebi. TikTok je, veli, kreirao specifične standarde za žene i muškarce.
“Ako si imalo drukčiji od toga, osjećaš se loše. Vidiš kako ljudi žele da ti izgledaš, a ti izgledaš kompletno drugačije. Mislim da nam je to, kao generaciji, uništilo sliku samih sebe”, smatra Margareta. Ona i njeni vršnjaci o tome otvoreno razgovaraju i pružaju si podršku. Jedni drugima mogu reći da nisu dobro: “Uvijek si kažemo – buraz, bez brige, nisi sam, ima nas još“.
Ekipa nabrijana oko izbora
Na brojne ovogodišnje izbore namjerava izaći. Na natjecanju iz debate na temu glasanja argumentirala je za afirmativnu stranu. “Sad ne mogu ne ići glasati”, kaže kroz šalu pa dodaje kako misli da je glasanje jedna od građanskih dužnosti. “Mi živimo u ovoj državi, ne žive ljudi iz Bosne, ne žive ljudi iz Srbije. Mi smo ti koji bismo trebali brinuti da naša država bude onakva kakvu je mi želimo vidjeti”, kaže.
Smatra da Hrvatska stagnira i da su cijene jedino što se pomaklo, naviše. “Mislim da što više ljudi treba izaći na izbore i zato ću biti dosadna svojoj obitelji i podsjećati ih da idu glasati. Ako mi kažu da ne idu jer što njihov glas znači, onda ću im reći da ću ih se odreći”, kaže ova osviještena 18-godišnjakinja.
U svom stavu oko glasanja nije usamljena. “Svi oko mene dosta su nabrijani oko izbora. Želimo vidjeti neku promjenu, više ulaganja u mlade, a ne da samo postojimo”, kaže i dodaje kako ona prepoznaje neke ljude koji se zalažu za mlade. “Bilo bi super kada bi mladi ljudi vodili državu, da mogu krojiti svoju budućnost”, govori.
‘Vidimo, imamo oči i razumijemo’
Njeno društvo vidi dosta aktualnih političara kroz prizmu korupcije. “Kada smo na Politici i gospodarstvu imali prezentaciju o korupciji i nepotizmu, počeli smo se smijati jer nam je jasno da je to postalo uobičajeno. U stilu, u Hrvatskoj si, očekuješ mito i korupciju, ništa drugo”, prepričava crticu s nastave.
“Komentiramo kada se dogodi neka afera i koliko su, u tom smislu, naši političari loši. Tako da, kada kažu ono klasično vi mladi što vi znate – mi itekako vidimo, imamo oči i razumijemo”, kaže Margareta. Razgovor privodimo kraju jer upravo kreće nastavak otočne radionice na kojoj mladi, kreativno se izražavajući, zagovaraju svoje sudjelovanje u razvoju zajednice i kreiranju javnoga prostora.
PRIČA #5: Adrian Milin (18), maturant iz Zadra
Pred zadarskom Strukovnom školom Vice Vlatkovića zatječemo nekolicinu učenika koji su pod odmorom skoknuli van na zrak. Prolazimo pored školskog električnog automobila, a vjetrenjače na ulazu u veliku zgradu signaliziraju prilično vjetrovite uvjete. Uoči dogovorenog intervjua, kratko ćaskamo s ravnateljem. Najavljuje nam da ćemo razgovarati s njihovim ponajboljim učenikom.
Adrian Milin jedan je od šestotinjak učenika ove zadarske škole, ujedno regionalnog centra kompetentnosti u sektoru strojarstva. On je maturant na smjeru računalstva i pred njim je državna matura. Kroz nekoliko mjeseci želi upisati zagrebački FER. Zanimljiva mu je, govori nam odmah na početku, prekretnica prema svijetu odraslosti u kojoj se nalazi.
Osim što se priprema za faks i odlazak na studij u Zagreb, kaže da je nedavno položio i vozački. Aktivan je u vjerskoj skupini svećenika salezijanaca gdje je animator za mlađe polaznike pa apostrofira kako mu je važno rasti u vjeri. Iako se raduje studentskom životu u Zagrebu, opisuje nam koliko uživa u Zadru.
Sve je krenulo od kompjutorskih igara
“Zagreb mi se čini zanimljiv, ali mislim da je Zadar najbolji grad na svijetu i da ću se ovdje svakako vratiti”, govori Adrian širokog osmijeha o svom gradu. Veseli ga što će sa svojim poslom jednoga dana moći raditi od kuće za bilo koga bilo gdje u svijetu. Odmalena je volio kompjutorske igre pa mu se ova zadarska škola, sa smjerom tehničara u računalstvu, učinila kao sjajan izbor.
Nedavno je, s nekolicinom kolega, sudjelovao na hackathonu. U 24 sata isprogramirali su aplikaciju koja, uz pomoć umjetne inteligencije, na temelju obaveza iz prethodnih dana kreira daljnji dnevni raspored sukladno obavezama.
Adrian je bio zadužen za prezentaciju učinjenog. “Iako volim programirati, komunikativan sam tako da mi je super prezentirati ono što stoji iza tehnologije koju smo osmislili. Za to je potrebno znati informatiku i razumjeti što aplikacija točno radi”, uživljeno nam priča.
Svidjela mu se nastava iz PiG-a
Oduševljen je školom koju završava. Naglasak je ovdje na stručnim predmetima i na praksi. Iako općih predmeta, poput Povijesti i Geografije slušaju manje nego gimnazijalci, u četvrtom razredu imaju Politiku i gospodarstvo. Adrian je smatra jako korisnom. Naučio je, kaže, stvari koje jednostavno treba znati, od političkog uređenja države do toga kako otvoriti vlastiti obrt.
“Profesorica nam je pričala da će se PiG možda ukinuti u strukovnim školama. Mislim da bi to bilo pogrešno jer smo stvarno puno naučili na Politici. Ne da ga ne bi trebalo izbaciti, nego ga možda još pojačati”, smatra. Na izbore će, kaže, izaći. Ne misli da su svi političari loši i da s takvim stavom valja odustati od glasanja.
Rast cijena vide na marendi
Razgovaramo o Hrvatskoj kakvu priželjkuje. Bitno mu je da bude sigurna, pravedna, da se poštuju ljudska prava. I da se štiti obitelj kao osnovnu zajednicu, pogotovo zato što je, ističe, puno roditelja razvedeno. Djeca se zbog toga, kaže, osjećaju zapostavljeno i nesretno. Osim toga, dodaje, na svom učeničkom budžetu itekako osjeća porast cijena pa mu je važna i ekonomska situacija.
“Itekako osjetimo te cijene, nekadašnjih deset kuna ti više nije dosta za običnu marendu”, govori nam pa dodaje kako se druži sa studentima koji ga često povedu u menzu na pristupačniji ručak preko iksice. “U menzi za dva eura možeš imati konkretan ručak, a za marendu za dva eura dobiješ kroasan”, uspoređuje.
Druženje u vjeri i upoznavanje Isusa
Njegov društveni život koncentriran je oko oratorija za mlade koji u Arbanasima drže svećenici salezijanci. Radi se o vjerskoj skupini za mlade u sklopu koje svakodnevno provodi svoje slobodno vrijeme. “Organiziraju se razne aktivnosti, imamo razne turnire, izlete, križne puteve, cijeli niz sadržaja za mlade”, govori Adrian. On je animator na programima za mlađe uzraste pa kaže da ga jako veseli rad s djecom.
“Družimo se u vjeri i upoznajemo Isusa, što nam je najbitnije. Bez predrasuda sudjelujemo u bitnim aktivnostima za kasniji život, učimo se strpljenju, poniznosti i tu sam se baš pronašao. Izlasci u klubove me toliko i ne zanimaju. To ponekad može biti zabavno, ali teško ćeš tamo dobiti neke bitne kreposti za život”, kaže nam.
Radost užitka u svakom trenutku
Kada je krenuo u srednju školu, u jeku je bila pandemija koronavirusa. Puno je vremena proveo kod kuće. “Nekima je to bilo fora, ali meni je bilo baš teško. Više ne igram igrice jer sam se tad izigrao za cijeli život, falilo mi je druženje s prijateljima”, osvrće se na to razdoblje. S pogledom unazad na svoje dosadašnje obrazovanje, kaže kako je posebno uživao u natjecanjima.
“Čini mi se da puno više naučimo u sklopu natjecanja nego kroz lekcije na satu. Plus, natjecateljski duh je super, učiš se borbi i riskiranju”, konstatira. Misli da bi bilo sjajno kada bi učenici više mogli birati predmete koje bi pohađali, sukladno svojim afinitetima.
Od studija u Zagrebu očekuje da bude težak, ali i zabavan. “Fora mi je što imam svu slobodu pogriješiti, ali i svu slobodu napraviti nešto dobro”, zanimljivo je primijetio Adrian. Taman je zvonilo za nastavu pa ga više nismo htjeli zadržavati. Kada smo zaključili ovaj razgovor, ostali smo pod snažnim dojmom ovog dečka koji s neskrivenom radošću uživa u svakom trenutku.
PRIČA #6: Nika Savatović (17), učenica iz Gospića
Stižemo u Gospić pred sam kraj nastave u tamošnjoj Strukovnoj školi. Kada zvoni, točno polovica od 450 učenika razmilit će se po autobusnim linijama koje ih voze kući. Učenici ove škole koji su putnici, organiziranim školskim prijevozom dnevno prijeđu i po 30, 40 kilometara.
Dio učenika putnika, objašnjava nam ravnateljica, smješten je u učeničkom domu. Dok komentiramo sjajan podatak da škola posljednjih godina bilježi rast broja učenika, s nastave taman dolazi Nika Savatović. Učenica trećeg razreda ubrzo će nam reći da voli život u Gospiću i da bi ovdje, nakon fakulteta, voljela ostati.
Pohađa ekonomski smjer, a za sebe kaže da je realna, liderski nastrojena, da voli ozbiljnost i puno pričati. Svoj osamnaesti rođendan proslavit će u svibnju pa će prvi izbori na kojima će glasati biti oni za Europski parlament. Bitno bi joj bilo, kaže, da oni koje će birati potiču uključivanje mladih ljudi u zajednicu.
Pomoć roditeljima na njivi
A zajednicu u kojoj je odrasla opisuje kao iznimno blisku. Gospićka manja sredina uglavnom je lišena stresa i, dodat će Nika, Ličani su dosta smireni i staloženi ljudi. Starije generacije na njih mlađe, veli, prenose zanate i poslove. “Što se rada tiče, ovdje nitko nije lijen”, kaže pa opisuje kako se njezini bave poljoprivredom. S dvije sestre često pomaže roditeljima.
“Sadimo krumpire, žito, što god je potrebno, a prije smo imali i koke. Svaka od nas ima neko svoje zaduženje, ja recimo volim ići na njivu i sad najviše posla imamo oko krumpira”, opisuje nam. Ponekad će, dodaje, uskočiti i u traktor kada treba prevesti sijeno.
‘Pokušala bih ostati ovdje’
Ekonomskim smjerom koji je upisala u školi jako je zadovoljna. “I baš mi dobro ide. Ekonomija je čista logika”, kaže nam. Nakon srednje u Gospiću planira upisati ekonomiju na veleučilištu, a na diplomski bi studij u Rijeku ili Zagreb. No, svakako bi se vratila. “Odmalena slušam svoje prijatelje, oni će u Zagreb, neki planiraju iseliti. Ja bih pokušala ostati ovdje”, govori Nika.
Pitamo je o ponudi sadržaja za mlade u Gospiću pa nam objašnjava kako osim kafića za njih baš i nema nekih sadržaja. Uglavnom su prilagođeni starijima. “Ima dosta kulturno-umjetničkih stvari, ali ne toliko za našu generaciju. U Pučkom budu koncerti, klape i tako. Mi mlađi nismo toliko zainteresirani za to”, priča.
Politika im je glavna tema
U njenom se društvu dosta raspravlja o politici. Nika, dapače, kaže kako im je politika glavna tema. Raspravljaju čiju stranu zauzeti u nekoj temi, a o svemu se najviše informiraju preko TikToka i Instagrama. Ovdašnju politiku, odnosno ono kako se ona manifestira u javnom prostoru, doživljavaju smiješnom. U pojedinim slučajevima i zabrinjavajućom.
“Na TikToku imamo Pernara. Nekima je to super fora kako on ide okolo i djeci daje novce. Ono, nije. To nije ni smiješno, nego zabrinjavajuće”, komentira i dodaje kako bi političare i sadržaj koji vrte u javnosti opisala monotonim. Vidi li, pitamo je, da itko u toj našoj politici govori o temama koje su joj bitne, interesantne, važne.
Prvi izlazak na izbore
“Ne”, odgovara kao iz topa i odmah se nadovezuje kako od političara uglavnom čuje uvijek iste, stare, prežvakane teme koje se stalno vrte u krug. I svađe. Zna i da je korupcija sveprisutna. Bilo bi joj, s druge strane, konstruktivnije kada bi čula da pričaju o perspektivi mladih u Hrvatskoj, o školstvu ili o njihovu izlasku na tržište rada.
“U sektoru u kojem ću se ja zapošljavati ima nas dosta i nećemo tako lako pronaći posao. Tako da postoji određena nesigurnost među nama”, navodi naša sugovornica. Uključena je u program Škola ambasador Europskog parlamenta kroz koji je upoznala svoje vršnjake iz različitih dijelova Hrvatske. Zajedno su učili o europskim vrijednostima i ulozi europskih institucija.
Pa se zgodno poklopilo da će prvi izbori na kojima će glasati biti upravo oni lipanjski, za Europski parlament. Kaže kako se nada da će izlaskom na te izbore potaknuti svoju okolinu i ljude iz svoje generacije da joj se pridruže.
‘A što vi mladi znate’
“Moj, jedan glas neće dovesti do neke promjene. Ali ako nas se više odazove, za to imamo više šanse”, govori nam Nika. Na koncu je pitamo što najčešće čuje od drugih, starijih ljudi kada govore o mladima. “Najčešće ih čujem da kažu – a što vi mladi znate“, odgovara.
Bilo bi lijepo, nastavlja, kada bi ih ipak ponekad saslušali. “Možda neke od naših ideja neće biti dobre, ali jedna možda bude odlična. Nismo nesvjesni svijeta u kojem živimo”, zaključuje djevojka koja je Telegramovu ekipu dovela u Gospić.