Novo istraživanje: stvorenja iz oceanske zone sumraka mogla bi postati izvor lijekova koje čovječanstvo očajnički treba
Najveća studija DNK oceana otkrila je dosad nepoznate informacije o gljivama
Znanstvenici su otkrili da u zoni sumraka u oceanima žive mnoge vrste gljiva koje bi mogle bi otključati vrata novim lijekovima, jednako snažnima poput penicilina, piše The Guardian.
Najveća studija DNK oceana ikada, koju je objavio časopis Frontiers in Science, otkrila je dosad nepoznate informacije o gljivama koje žive u dijelu oceana tik izvan dosega sunčeve svjetlosti. Na dubini između 200 i 1000 metara ispod površine, zona sumraka je dom raznim organizmima i životinjama, uključujući posebno prilagođene ribe, poput mrkalja i etmopterusa, vrste morskih pasa koji imaju ogromne oči i sjajnu, bioluminescentnu kožu.
“Penicilin je antibiotik koji izvorno dolazi iz gljivice Penicillium pa bismo mogli pronaći nešto slično iz ovih oceanskih gljiva”, rekao je Fabio Favoretto, postdoktorand na Institutu za oceanografiju pri Sveučilištu Kalifornije u San Diegu. Morske biologe i autore iznenadila je količina gljiva koje žive u zoni sumraka oceana.
Otkriće jedinstvenih vrsta
Zonu sumraka inače karakteriziraju visoki tlak, nedostatak svjetla i niske temperature, što predstavlja ekstremno okruženje “gdje bi gljive mogle pokazati jedinstvene prilagodbe”, dodao je. “To bi potencijalno moglo dovesti do otkrića novih vrsta s jedinstvenim biokemijskim svojstvima”, ističe.
Novo otkriće objavljeno je u sklopu takozvanog oceanskog DNK kataloga, objavljenog u utorak. Katalog sadrži više od 317 milijuna genskih skupina morskih organizama, a sastavljen je od uzoraka prikupljenih na putovanjima, uključujući i one s četverogodišnje ekspedicije Tara Oceans koja je započela 2009. i ekspediciju Malaspina Circumnavigation iz 2010. godine.
Virusi jačaju biološku raznolikost
Još jedno važno otkriće do kojeg se došlo tijekom procesa katalogizacije, rekao je profesor znanosti i viši autor studije Carlos Duarte, jest uloga virusa u jačanju raznolikosti gena. “Virusi se ugrađuju i premještaju gene iz jednog organizma u drugi. To znači da virusi stvaraju genomsku biološku raznolikost i to ubrzava njihovu evoluciju”, pojasnio je.
Jedan rezultat tog ubrzanja, rekao je, bili su geni koji su evoluirali kako bi omogućili organizmima da žvaču plastiku. “Oni mogu razgraditi sintetičke polimere, izvedene iz ugljikovodika, koji su vrlo novi zagađivači u oceanu, pokazujući da se evolucija dogodila u nekoliko desetljeća”, ističe profesor.
Nedostatci u razumijevanja oceana
Katalog je otkrio i nedostatke u našem razumijevanju dna oceana, rekla je jedna od koautorica kataloga Elisa Laiolo. “Lakše je uzorkovati vodu nego dno oceana i ono što naglašavamo u radu je potreba za povećanjem broja studija usmjerenih na morsko dno u budućnosti”, zaključila je i dodala da razvoj tehnologija sekvenciranja omogućuje da se iz već postojećih uzoraka može prikupiti još novih informacija uz niže troškove.
Objavu kataloga pozdravili su znanstvenici koji se bave istraživanjem mora i oceana. Fabio Favoretto ga je opisao kao “izvanredan izvor za procjenu bioraznolikosti i napore za očuvanje” koji bi istraživačima omogućio praćenje promjena u distribuciji vrsta, posebno u odnosu na utjecaj klimatske krize i ljudskih aktivnosti.