Nova studija otkrila da se Mjesec smanjuje, a na površini se događaju i potresi. Stručnjaci objasnili što se ustvari događa

Mjesečev južni pol postao je centar zanimanja znanstvenika otkako je otkriveno da se tamo možda nalazi led. To područje bi, kako pokazuju najnovija istraživanja, moglo biti manje gostoljubivo nego se u početku mislilo.

Prošle godine je indijska misija Chandrayaan-3 izvela prvo uspješno slijetanje na južni pol Mjeseca. Nekoliko dana ranije, ruska svemirska letjelica Luna-25 srušila se na putu prema istom odredištu.

NASA je također odabrala to područje za cilj misije Artemis III. To će značiti povratak astronauta na Mjesec već 2026. godine.

Alarmantni rezultati nove studije

Rezultati tek provedene studije koju je financirala NASA alarmirali su znanstvenike. Prema njima, jezgra Mjeseca se postupno hladi i skuplja, na njegovoj površini se pojavljuju nabori, a ove promjene prate potresi koji mogu trajati satima i tijekom kojih se aktiviraju klizišta.

Ovim seizmičkim fenomenima je podložan i južni pol Zemljina prirodnog satelita što predstavlja prijetnju potencijalnim slijetanjima ljudi i opreme, piše CNN.

“Ovi rezultati ne bi trebali uznemiriti struku i obeshrabriti istraživanja južnog pola, ali moramo upozoriti da Mjesec nije dobroćudno mjesto gdje se ništa ne događa”, rekao je glavni autor studije, viši znanstvenik u Centru za Zemlju Nacionalnog muzeja zrakoplovstva i svemira Thomas R. Watters.

Pronalaženje izvora potresa na Mjesecu

Opseg mjeseca smanjio se za oko 45 metara tijekom posljednjih nekoliko milijuna godina, što je značajan broj u geološkom smislu, ali istovremeno premalen da bi imao utjecaja na događanja na Zemlji, navodi se u studiji.

Unatoč izgledu, Mjesec ima užarenu unutrašnjost što ga čini seizmički aktivnim. “Postoji vanjska jezgra koja se hladi. Kako se hladi, Mjesec se smanjuje, unutarnji volumen se mijenja i površina se mora prilagoditi promjenama. Riječ je o globalnim stezanjima kojima pridonosi i utjecaj Zemljine gravitacije”, rekao je Watters.

Na površini Mjeseca stvaraju se pukotine koje geolozi nazivaju rasjedima. “Mjesec smatramo geološki mrtvim objektom u kojem se ništa nije dogodilo milijardama godina. Ova događanja su iz skorije povijesti. Otkrili smo klizišta koja su se aktivirala tijekom obilaska letjelice Lunar Reconnaissance Orbiter”, objasnio je.

Letjelica NASA-e lansirala 2009. godine

NASA-in Lunar Reconnaissance Orbiter (LRO) lansiran je 2009. godine s ciljem mapiranja mjesečeve površine raznim instrumentima. U novoj studiji, objavljenoj 25. siječnja u časopisu The Planetary Science Journal, Watters i njegovi kolege upotrijebili su podatke koje je prikupio LRO.

Među njima su i podaci o potresima prikupljeni instrumentima koje su ostavili astronauti Apolla prije više od 50 godina. Četiri seizmometra bila su aktivna tijekom sedam godina. Zabilježeni su manji potresi, no znanstvenici nisu mogli otkriti koji je izvor podrhtavanja tla.

“Najveći od potresa na Mjesecu koje su detektirali seizmometri s Apolla lociran je blizu južnog pola. Počeli smo s istraživanjem što se tamo događa. Najjači zabilježeni potres bio je ekvivalent magnitude 5,0. Na Zemlji bi se to smatralo umjerenim, no na Mjesecu je situacija znatno drugačija”, navodi Watters.

Manji potres razbacat će stvari po tlu

“Na Zemlji je puno jača gravitacija koja vas tijekom potresa drži vezanima za tlo. Na Mjesecu je gravitacija puno slabija pa vas čak i manje podrhtavanje tla može oboriti s nogu, a stvari oko vas porazbacati nadaleko”, objasnio je.

Nalazi studije neće utjecati na odabir područja slijetanja Artemide III, navodi koautorica studije i NASA-ina planetarna znanstvenica Renee Weber.

“To je zato što je teško točno procijeniti koliko često određeno područje doživljava potres. Jednostavno ne možemo predvidjeti mjesečeve potrese. Jaki plitki potresi na Mjesecu su rijetki i predstavljaju mali rizik za kratkoročne misije na njegovoj površini”, dodaje.

Odabrano trinaest lokacija za slijetanje

NASA je odabrala 13 mogućih lokacija za slijetanje Artemisa III u blizini južnog pola, dodaje Weber.

“Koristili smo kriterije kao što su mogućnost sigurnog slijetanja, potencijal za ispunjavanje znanstvenih ciljeva i uvjete kao što su teren, mogućnost komunikacije i rasvjeta. U sklopu misije dvoje astronauta provest će oko tjedan dana živeći i radeći na površini Mjeseca”, objasnila je.

Međutim, dodaje Weber, “za dugoročnu ljudsku prisutnost na Mjesecu proces odabira lokacije doista bi morao uzeti u obzir geografske karakteristike terena”.

Potresi problem za buduće misije s ljudima

“Mjesečevi potresi doista bi mogli biti problem za buduće misije slijetanja s ljudskom posadom”, rekao je profesor geofizike na Sveučilištu Texas u Austinu Yosio Nakamura. Pregledao je podatke s Apolla i smatra da fenomen potresa na Mjesecu potječe iz dubina, desecima kilometara ispod površine.

“Bez obzira što je uzrok potresa, istina je da oni predstavljaju potencijalnu prijetnju budućim misijama i potrebno nam je više podataka o njima”, dodaje. Potencijalna opasnost koja vreba od podrhtavanja tla na Zemljinom satelitu ograničit će boravak astronauta na najviše nekoliko dana.

“Malo je vjerojatno da će se dogoditi veliki potres na Mjesecu dok su astronauti tamo. Dobro je znati da uzročnici potresa postoje. Oni mogu biti prilika za bolje proučavanje Mjeseca kao što to radimo na Zemlji s potresima. Do trenutka kad bude postojala stvarna baza na Mjesecu, trebali bismo imati puno bolju sliku o stvarnoj seizmičkoj opasnosti”, zaključio je profesor geofizike na Kalifornijskom institutu za tehnologiju Allen Husker.