Diplomirali u Zagrebu pa otišli van na doktorat. 'Gledam ovu kampanju i baš ništa me ne zove nazad. Hrvatska je zemlja razočaranih ljudi'
Telegramovi sugovornici obranili su ili će tek braniti doktorate iz političkih znanosti
Uoči parlamentarnih izbora Telegram otvara prostor mladim ljudima, neopravdano zanemarenim i prikladno utrpanim tek u predizborne floskule o njihovoj važnosti za ovu zemlju. Putujući Hrvatskom, razgovarali smo s njima o njihovim željama, bojaznima, načinu života, zanimalo nas je što misle o stanju u Hrvatskoj te kako razumiju politiku i demokraciju. U šestom nastavku razgovaramo s mladim političkim analitičarima, Silvijom Vuković i Željkom Poljakom.
S Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, gdje su završili politologiju – odnosno novinarstvo – otisnuli su se na doktorske studije u Antwerpen, odnosno Prag. On je nedavno doktorirao na temi negativne političke komunikacije, a ona će uskoro doktorirati na temu različitih tipova celebrity populizma. On je Željko Poljak, a ona Silvija Vuković.
U sklopu našeg serijala o mladima, spremno su preuzeli uloge Telegramovih mladih analitičara koji će prokomentirati kampanju i političku situaciju u zemlji uoči parlamentarnih izbora 17. travnja. Njihovo akademsko zaleđe pokazuje da smo odabrali prave sugovornike.
Kako se međusobno napadaju
Željko je, naime, za svoj doktorski rad na odsjeku za političku znanost Sveučilišta u Antwerpenu analizirao transkripte aktualaca u parlamentima Belgije, Velike Britanije i Hrvatske. Htio je vidjeti kada političari jedni druge spominju u negativnom kontekstu te je li ta kritika utemeljena u neslaganjima oko politika ili je riječ tek o ad hominem napadima.
Rezultati su mu pokazali da negativna komunikacija nije baš toliko prisutna, odnosno da je prisutna tek oko izbora. Hrvatska mu je iskočila kao iznimka.
“U Hrvatskoj je konstantna negativna komunikacija u smislu osobnih napada, animoziteta, necivilizirane komunikacije. U Belgiji i Velikoj Britaniji si političari značajno manje govore da su glupi ili slično”, govori nam 29-godišnji Željko o nalazima svog doktorskog istraživanja.
Privlačnost fictional populista
I Silvijin doktorat usko je vezan uz hrvatsku političku stvarnost. Na Fakultetu društvenih znanosti Karlovog sveučilišta u Pragu izučava celebrity populizam i općenito popularnu politiku te političare koji komuniciraju populistički. U jednoj od studija slučaja, primjerice, bavi se Miroslavom Škorom kao kandidatom na prošlim predsjedničkim izborima.
Osim toga, izučava i imaginarne kandidate u politici, fictional populiste, poput Ričarda, odnosno Enija Meštrovića ili Darija Juričana čiji je alter ego bio Milan Bandić. “Proučavam kako se elementi popularne kulture – fikcije, humora, parodije, satire – isprepliću s politikom u komunikaciji tih kandidata i zašto je ljudima to toliko privlačno”, objašnjava nam.
Influenceri i ljuti populizam
Silviji se, komunikacijski, čini da uoči parlamentarnih izbora imamo možda najjaču digitalnu kampanju dosad. Aktivirao se i TikTok kao mreža inače rezervirana za mlađe, a profili su se kreirali u već poodmakloj fazi kampanje.
“Na TikToku je bitno građenje zajednice i ostavljanje dojma autentičnosti. Dobar primjer toga je, ne samo u kampanji, Marin Miletić. On je, slično Alexandriji Ocasio-Cortez, izgradio svoju zajednicu s kojom dijeli svoje političke ideje, ali ubacuje i svoj privatan život”, kaže pa se osvrće na Plenkovićev dolazak na TikTok.
Iako se prekasno uključio, komentira Silvija, “ima tu ozbiljnosti, ali i više jednostavnosti od onoga što smo navikli od njega vidjeti”. Milanović, s druge strane, utjelovljuje koncept ljutog, agresivnog populizma i u tome je autentičan iako nije na TikToku, dodaje naša 28-godišnja sugovornica.
Konstruktivna negativa
Željko pak, iz perspektive negativne komunikacije za koju je ekspert, kaže da mu je kampanja pomalo dosadna. “Imamo istu ekipu koju gledamo u politici već dugi niz godina i istu komunikaciju, odnosno prepucavanja koja gledamo na dnevnoj bazi. Nedostaje negativne komunikacije koja je usmjerena na različite pozicije u vezi politika, na to kako ovo društvo treba urediti”, primjećuje.
Ističe, međutim, stranku Možemo! kao primjer sadržajne negativne komunikacije. “Često, i posljednje četiri godine, znaju uzeti neki segment iz Sabora i rastavljati HDZ na proste faktore, a istovremeno informirati građane o tome što se događa”, veli Željko o konstruktivnoj negativnoj komunikaciji.
Opstanak demokracije
Mnogo prostora u ovoj kampanji, smatraju naši sugovornici, pojeo je Milanovićev ulazak u izbornu utakmicu. To je ljude ponešto i zainteresiralo za izbore. Predviđaju veću izlaznost nego 2020. i očekuju da bi tome mogla pridonijeti i srijeda kao izborni dan. Osim političkih bitki na biralištima, Silvija smatra kako će ovi izbori biti i, kako kaže, bitka za opstanak demokracije.
“Važno je što će se događati nakon što građani daju svoje glasove. Hoće li ostati razočarani koalicijama nakon izbora s obzirom na obećanja? Već imamo ogroman postotak nezainteresiranih, apatičnih ljudi i ako se tako nešto dogodi, bojim se što nas čeka u narednim godinama”, kaže. Željko vidi, dodaje, još jednu bitku, onu za mlade i ljude koji inače ne izlaze na izbore.
Žene u parlamentu
Čini se, nastavlja Silvija, da mlade motiviraju mlađe stranke koje imaju način komunikacije bliži mladima. “Međutim, ogroman je problem što mlade zapravo u ovoj kampanji ne možeš vidjeti. Stranke se hvale mladima na listama, no gdje su ti ljudi?
Jako je bitno da mladi uđu u Sabor. Istraživanja pokazuju koliko se u parlamentima mijenjaju debate i politike koje dolaze na dnevni red kada su u njima zastupljenije žene. Na isti način, mladi bi trebali imati dio svog kolača u Saboru”, smatra Željko. Osvrćemo se na spomenute žene u parlamentu pa Silvija ističe kako su se oporbene političarke u aktualnom sazivu Sabora sjajno isprofilirale.
“Pokazale su točno ono što mislimo da bi političari trebali biti. Bile su elokventne, direktne i platformu Sabora dobro su iskoristile da dobro rade svoj posao”, ističe i dodaje kako je riječ o pozitivnom primjeru popularizacije politike.
Koncept stabilnosti
Rad opozicije u ovom sazivu Sabora oboje ocjenjuju dosta dobrim. “Strašno me živcira kada ljudi pitaju zašto je oporba pokrenula opoziv ministra kada im to neće proći. Pa to je cijela ideja, zadaća je oporbe da radi takve stvari”, naglašava Željko, “da na demokratski način uzurpira određene procese i da alarmira građane oko onoga što je loše i što treba mijenjati”.
Osvrćemo se na koncept stabilnosti, na kojemu inzistira aktualni premijer te na tvrdnje koje se mogu čuti u medijskom prostoru, kako Hrvatskoj “nakon izbora prijeti politička nestabilnost”. Željko se na ovu opasku smije i kaže kako živi u Belgiji, državi koja je u dva navrata u posljednjih 15 godina imala pregovore o formiranju vlade koji su trajali više od 365 dana.
“Država je, pritom, sasvim normalno funkcionirala. Rekao bih čak da bi za hrvatsku demokraciju bilo dobro da nijedna stranka nema jednostavan ulaz u vlast i da se moraju formirati koalicije. U zapadnim je demokracijama posve normalno da nakon izbora nitko nema većinu i da stranke sjedaju za stol i pregovaraju. To može trajati tri-četiri tjedna, ali i nekoliko mjeseci”, govori nam.
Hrvatska koja ide na izbore
Takav bi proces, smatra dalje, spriječio pojavu žetončića. “Taj termin isto ne postoji nigdje osim kod nas, gdje je kao normalno da netko iz opozicije odjednom ima programsku suradnju s vladom”, primjećuje. Silvija se pak nadovezuje kako je stabilnost komunikacijski jak pojam. “Ona dolazi napram nekakve nesigurnosti, nestabilnosti u svijetu i vremenu u kojem danas živimo.
Pa onda premijer koristi tu stabilnost da bi istovremeno izazvao i riješio problem straha kod građana. A strah je dokazano jak motivator”, ističe. Pitamo ih, na koncu, kako oni vide Hrvatsku koja u srijedu izlazi na parlamentarne izbore. “Mislim da je Hrvatska koja ide na izbore Hrvatska koja ne radi apsolutno ništa da mene recimo vrati nazad iz Belgije”, započinje Željko svoj odgovor.
Kada je prije pet godina odlazio, kaže, imao je ideju završiti doktorat i vratiti se, tu su mu obitelj, prijatelji. Međutim, u Antwerpenu je dobio posao i plaću kakvu bi ovdje mogao samo sanjati. U Belgiji nije neuobičajeno, nastavlja, da si mladi ispod 30 godina mogu priuštiti nekretninu. Jednostavno, zadovoljan je kvalitetom života.
Smijeh i ruganje
“Mene danas apsolutno ništa ne zove nazad. Ni ova kampanja mi ne daje apsolutno nikakvu nadu da ću se vratiti. Moralo bi se dogoditi nešto čudesno i reformski da bi moja perspektiva Hrvatske bila drukčija”, kaže Željko. Silviji se čini da je Hrvatska možda malo otvorenija nego prije desetak godina. To je, kaže, normalan proces.
“Ali kada vidiš kako gradovi i države mogu funkcionirati, pitaš se zašto naša država ne može. Mi smo demokracija s puno razočaranih ljudi. Stanje demokracije nam je takvo”, slikovito opisuje, “da ovdje ima mjesta za imaginarne političare i kandidate na izborima poput Ričarda. On građanima nudi jedino što im preostaje, smijeh i ruganje”.
Poziv mladima
Apostrofira iznova razočaranost ljudi u politiku, kao i nepovjerenje mladih u institucije. Na korupciju smo, dodaje Željko, postali imuni, a to ne bi trebalo biti normalno. “I to utječe na kvalitetu demokracije”, zaokružuje na pitanje o tome kakva Hrvatska u srijedu izlazi na izbore.
Bez obzira na razočaranje, nepovjerenje i apatiju, Silvija i Željko pozivaju mlade da kritički promisle informacije koje su im dostupne uoči ovih izbora. “Neka u kakofoniji osobnih napada i animoziteta pokušaju pronaći stvari koje su im ključne. I neka imaju na umu koliko su izbori bitni te koliko utječu na njihov život i, na koncu, na njihov odlazak ili ostanak u Hrvatskoj”, zaključuju.