PRIČA

Preživio je udarac autom, bolest i siromaštvo, a danas piše knjige i ljubavne aforizme. On je Džentlman sa Tvitera

FOTO: TMG CREATIVE

Džentlman sa Tvitera je Voislav Ilić iz Novog Sada koji nam je otkrio svoj put

Nedavno smo skrolajući bespućima Instagrama i Twittera naletjele na profil naziva Džentlmana sa Tvitera. Uvijek je barem jedna iz redakcije u potrazi za simpa aforizmima, a još ako su ljubavni, to je gotova stvar. Svako malo bih zastala na njegovom Instagram postu s kojima se gotovo svatko može poistovjetiti. Nimalo klišejski aforizmi, nagnali su me da pretpostavim da se iza njih krije neka dublja misao, točnije neka prava dušica. Kao pravi džentleman odgovorio mi je odmah te sam se upustila u čitanje njegove priče.

EPILEPSIJA I SIROMAŠTVO OBILJEŽILI SU DJETINJSTVO

Voislav Ilić po struci je diplomirani pravnik koji piše iz hobija i iz velike ljubavi, a već pet godina se bavi marketingom na društvenim mrežama. Osim toga, gotovo tri godine posvećen je ljubavnoj terapiji i motivaciji. “Moj početak pisanja na društvenim mrežama je bio jako sramežljiv, a dogodio se 2012. godine na Twitteru. Otvorio sam profil i tek ponekad objavljivao nešto za svoju dušu. Da budem iskren, digao sam ruke brzo, ali to je trajalo do rujna 2013. godina kada mi se život okrenuo naglavačke. U samo mjesec dana izgubio sam 24 kilograma i jedina stvar za koju sam tada bio sposoban bila je pisanje.” Objašnjava mi da u tom trenutku nastaje pseudonim Džentlman te kreće njegovo stvaranje, ali anonimno.

Iako ima tek 29 godina, njegov život je do sada bio pravi roller coaster lijepih i ružnih događaja. “Imam osjećaj kao da sam živio nekoliko različitih života. I jesam. Nekoliko Voislava je u meni, ali kad se zajedno udruže čine me ovakvim kakav sam danas.” Prvi Voislav je onaj koji je živio do 18. godine, a bio je jako sramežljiv, fin, povučen mladić koji se borio s epilepsijom i siromaštvom. Njegova borba s bolešću krenula je već s četiri godine kada ga je udario automobil na ulici prilikom igre s vršnjacima. Ništa se, dodaje na tu temu nije zapitao, a dobio je epilepsiju. Ipak, ona ga nije spriječila da vjeruje u svoje snove i želje. “Pored nje, ležanja u bolnicama i teškog siromaštva, uspio sam biti odličan učenik, juniorski prvak u streljaštvu, plesao folklor te igrao košarku bez obzira na to što mi je trbuh bio prazan.”

IZGUBIO SAM 24 KILOGRAMA U MJESEC DANA I PAUZIRAO FAKULTET

Liječnici su rekli njegovim roditeljima da ga moraju doslovno čuvati pod staklenim zvonom jer su njegovu epilepsiju izazivale jake emocije. “Težak zadatak za jedno malo dijete koje je satkano od emocija i svijet doživljava kroz njih. Ali, uspio je mali Voja izboriti se zajedno s obitelji i pobijediti epilepsiju.” Drugi Voislav koji živi u njemu je onaj od 18. do 23. godine. Siromašan student Pravnog fakulteta koji stanuje u Novom Sadu po kućama sa studentima, po podrumima i sobama od devet kvadrata. Svoju bol je kanalizirao tako što je trenirao svaki dan bez pauze punih pet godina i od mršavog mladića postao body builder. “Ipak, stres koji se nakupljao u meni morao je kad tad izaći na površinu i napraviti kaos.” Izbio je u rujnu 2013. godine u teretani kada mu je pozlilo dok je radio čučnjeve. S hitne u bolnicu, s krvnim tlakom koji je bio preko 220 sa 120, a otkucaji srca preko 150. U samo mjesec dana izgubio je 24 kilograma i pauzirao fakultet na kojem je bio apsolvent.

DEPRESIJA I ANKSIOZNOST, ALI I NOVI POČETAK

Novi Voislav bio je jedan jako depresivan mladić koji se borio s anksioznošću i paničnim napadima od 2014. sve do 2017. godine. Bez lijekova, bez stručne pomoći uspio je, ponovno uz pomoć svoje obitelji i volje da se izbori s time, da se poslije skoro 4 godine pauze vrati na fakultet i diplomira.

“I ovaj posljednji Voislav, ovaj koji vam sada piše, to sam ja. Netko koga danas prati više od 130.000 ljudi na svim društvenim mrežama, izdao sam do sada dvije svoje knjige. Prva je zbirka mojih aforizama napisanih do 2018. godine, a druga knjiga je moj roman ”Moram, kako bude, želim” koji je postao najprodavaniji kod izdavača u jako kratkom roku.” Prije svega želi reći da je ponosan na svoje pratitelje, ali i na sebe. “Ponosan sam na to što me čitaju ljudi i iz Hrvatske, i iz BiH, i Makedonije i Slovenije, i Crne Gore, i naravno i iz moje Srbije. Svi me oni lijepo razumiju i svi se oni pronalaze u mojim aforizmima, odnosno citatima kako ih oni nazivaju, nešto što im uljepša dan, popravi raspoloženje, nasmije ih, nauči. Ispod mojih postova nema negativnih komentara u kojima se raspravljaju ljudi različitih nacija, vjera, uvjerenja. Nema negativne energije. Samo pozitiva.”

Prvih par godina pisanja na društvenim mrežama su mu prošla u anonimnosti. Ljudi su znali za pisca Džentlmena, ali nisu znali tko je on do 2018. godine kada se otkrio na televiziji. “Kada sam izdao roman pojavio sam se na gotovo svim televizijama u Srbiji više puta, davao intervjue za razne domaće portale, i tako je Džentlmen as Tvitera javno postao Voislav Ilić. Prvo sam ja njega stvorio 2013. u onom kaosu od narušenog zdravlja, a on je mene 2018. kada sam došao sebi i ozdravio.”

LJUBAV JE POKRETAČ SVIJETA U NAMA I OKO NAS

Sa svojim pratiteljima komunicira kroz česte tematske lajvove s gostima, razne ankete, kao i kroz svoj rad s njima kada je u pitanju ljubavna terapija kojom se bavi skoro tri godine. “Pitanja koja mi moji pratitelji svakodnevno šalju godinama su uvijek bila vezana uz temu ljubavi. Tako se i rodila ideja da se sve bolje uputim u ljubavnu terapiju i da sebe afirmiram u tom smjeru. Od ljubavi sve kreće i s njom se sve završava. Ona je pokretač svijeta u nama i svijeta oko nas. Ona ne pravi razlike između bogatih i siromašnih, visokih i niskih, ne pravi razlike između nacija i vjera. Svi oni kada su voljeni i kada vole su sretni i svi oni kada su povrijeđeni, prevareni, maltretirani, pate. Tako da ljudi s kojima radim ljubavnu terapiju i motivaciju mi se javljaju sa svih strana.”

Imao je i nekoliko klijenata iz Hrvatske te dodaje da mu je srce puno što ljudi iz susjednih zemalja nemaju predrasuda nikakvih, i što nema one bespotrebne negativne energije.

PITALI STE ME ŠTO BIH MIJENJAO. NIŠTA

“Što se tiče mog života danas, mogu slobodno reći da se živi bolje jer se radilo na tome. Radilo se na snovima. Moje postove na društvenim mrežama tjedno pročita preko 3 500 000 ljudi. Velika brojka koja mi je omogućila da se sve ozbiljnije bavim marketingom, a neke aforizme sam dobro i prodao. Pitali ste me što bih mijenjao, i bit ću najiskreniji. Ništa.”

Koliko god mu je prošlost bila teška, njegova je. Ona ga je izgradila. Ona ga je usmjeravala na ovaj put. “Zato zapamtite, loše stvari koje vam se dogode mogu imati neki dobar razlog zbog čega su vam se dogodile. Samo strpljenje i vrijeme će već pokazati sve. Ispunjen sam jer sam naučio uživati sitnicama i svemu što mi bog i svemir daju. Cijenim ono što imam danas, jer je sve ovo danas što imam nekada davno bio samo san.”

Trenutno piše dvije nove knjige. “Jedna će biti na temu ljubavi, a druga na temu marketinga. Takav mi je mozak, nikada ne odmara i nadam se da će one biti uspješne koliko i prošli roman ako ne i više. Za kraj vam svima želim da vjerujete u svoje snove i svoje želje. Život je čudo, vi ste čudo i sve je moguće.”