U dobro zakuhaloj predizbornoj atmosferi ipak postoji jedna stvar koja je važnija od toga tko će složiti buduću Vladu. Bilo bi, naime, jako dobro da Hrvatska i dalje ostane kakva-takva demokracija. Jer, Hrvatska je danas zemlja u kojoj se otvoreno špekulira s mogućnosti da Ustavni sud, nakon što se vide izborni rezultati, krene razmišljati o tome jesu li izbori uopće bili regularni. Iz tog tijela koje je prije više od dva tjedna izdalo Upozorenje kojim se brani da Zoran Milanović, dok je predsjednik Republike, bude kandidat SDP-a bilo na izbornim listama, bilo mimo njih kao premijerski kandidat, za to vrijeme nema ni glasa, ni šapata.
Neupitna logistička potpora
Naime, u situaciji da izborni rezultati pokažu kako HDZ ne može sastaviti novu Vladu, nije teško zamisliti pritiske prema Ustavnom sudu, uz argumentaciju da izbori nisu bili regularni, jer je “kršitelj Ustava”, kako Milanovića naziva Andrej Plenković, svojim javnim istupima, zapravo, sudjelovao u izbornoj kampanji. Teško je vjerovati da takve poruke HDZ-a ne bi imale logističku potporu dobrog dijela medija, kakvu je ova stranka ionako imala posljednjih godina, a posebno posljednjih tjedana.
Kako bi se Ustavni sud, čija je većina ionako već premnogo puta stala na stranu kontroverznih odluka HDZ-ove Vlade, ponašao pod takvim pritiskom? I kako bi se hrvatski građani ponašali da se, post festum, ponište izbori na kojima je došlo do promjene vlasti?
Šutnja je poruka
Opasna je to, vrlo opasna igra, koja se, srećom, može prilično jednostavno izbjeći. Tako da Ustavni sud napravi ono što im uporno sugerira Benčić, da prije izjašnjavanja građana jasno kaže je li kampanja bila regularna. Nakon toga, bilo kakva priča o poništavanju izbornih rezultata – ako se ne bi doslovno krale biračke kutije na dan izbora – jednostavno ne bi bila na stolu.
No, iz Ustavnog suda ne dolaze nikakvi signali koji bi dali za naslutiti da se sprema neka izjava, odluka, bilo što, čime bi se konstatiralo da je kampanja bila regularna i smanjilo sad već neugodno visoke tenzije. Ili da se kaže da je stvar bila neustavna, pa se krene iznova (što bi, dakako, postavilo pitanje o tome zašto su o neustavnostima šutjeli do kraja kampanje).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čini se da baš ta šutnja otkriva i temeljnu nakanu koja je stajala iza Upozorenja koje je Ustavni sud donio još sredinom ožujka. Uz jasnu i ostvarivu prijetnju da će poništiti izborne liste bude li na njima kandidat Milanović, ona je nosila i svoju političku težinu, koju je u narednim tjednima maksimalno eksploatirala vladajuća stranka.
Sjena zlog vladara
HDZ se svim svojim bićem stavio u zaštitu ustavnog poretka od zlog kršitelja Milanovića, mašući s Upozorenjem Ustavnog suda kao vlastitim izbornim programom i zastavom. Poništenje izbornih rezultata, čime je prijetio predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, poslužilo je vjerojatno tek kao uskličnik, naglašavajući stravičnu prijetnju hrvatskom ustavnom poretku nad kojim se nadvila sjena zlog vladara s Pantovčaka.
Ili, kako je to u četvrtak rekao Andrej “ustavni poredak” Plenković: “Tako nešto nikada nismo doživjeli, da s jedne od najviših institucija vlasti postoji čista negacija ustavno-pravnog poretka, načela ustavnosti i zakonitosti, i ta poruka je katastrofalna, jer daje loš primjer”, kazao je tehnički premijer.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Gromovi i munje
Nikad nismo doživjeli? Članak 99. Ustava Republike Hrvatske: “Predsjednik Republike Hrvatske i Vlada Republike Hrvatske surađuju u oblikovanju i provođenju hrvatske vanjske politike”. Andrej Plenković, tad još premijer, u ožujku 2023. godine, govoreći o Milanoviću: “On nama za naše djelovanje ne treba ni za što, da budemo sasvim jasni. (…) Ustav nas obvezuje na suradnju u normalnim okolnostima i s normalnim ljudima”.
Ustavni sud je, dakako, šutio. A motiv za tu šutnju je, kao i za ovu današnju, kao i za mnoge odluke tog tijela posljednjih godina, otužno prizeman i jasan – politička korist jedne stranke. Stoga ne treba očekivati da će Šeparović&co. poslušati razuman apel Sandre Benčić i otpustiti bar dio političke napetosti kako se ne bi doveli u situaciju da krenu sijevati gromovi i munje. Na hrvatskim ulicama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ustavni je sud svojom šutnjom o prijetnji poništenjem izbora zaigrao vrlo opasnu igru i potvrdio: i u ovoj kampanji igra za HDZ
Čini se da baš ta šutnja otkriva i temeljnu nakanu koja je stajala iza Upozorenja Zoranu Milanoviću
Šutnja Ustavnog suda na uporne zahtjeve Sandre Benčić da prije 17. travnja ocijeni je li kampanja bila regularna otvara opasne perspektive za Hrvatsku, ali i pokazuje kako je ambicija Upozorenja, po svemu sudeći, bila tek da se odigra kvalitetan uvod u izbornu kampanju vladajuće stranke
U dobro zakuhaloj predizbornoj atmosferi ipak postoji jedna stvar koja je važnija od toga tko će složiti buduću Vladu. Bilo bi, naime, jako dobro da Hrvatska i dalje ostane kakva-takva demokracija. Jer, Hrvatska je danas zemlja u kojoj se otvoreno špekulira s mogućnosti da Ustavni sud, nakon što se vide izborni rezultati, krene razmišljati o tome jesu li izbori uopće bili regularni. Iz tog tijela koje je prije više od dva tjedna izdalo Upozorenje kojim se brani da Zoran Milanović, dok je predsjednik Republike, bude kandidat SDP-a bilo na izbornim listama, bilo mimo njih kao premijerski kandidat, za to vrijeme nema ni glasa, ni šapata.
Stoga je i doista beskrajno važan zahtjev koje uporno postavlja Sandra Benčić, premijerska kandidatkinja Možemo! – neka se Ustavni sud, najkasnije do utorka, posljednjeg dana pred izbore, očituje je li kampanja bila regularna. Jer, ako se to ne dogodi, otvara se vrlo nezgodan i vrlo opasan prostor.
Neupitna logistička potpora
Naime, u situaciji da izborni rezultati pokažu kako HDZ ne može sastaviti novu Vladu, nije teško zamisliti pritiske prema Ustavnom sudu, uz argumentaciju da izbori nisu bili regularni, jer je “kršitelj Ustava”, kako Milanovića naziva Andrej Plenković, svojim javnim istupima, zapravo, sudjelovao u izbornoj kampanji. Teško je vjerovati da takve poruke HDZ-a ne bi imale logističku potporu dobrog dijela medija, kakvu je ova stranka ionako imala posljednjih godina, a posebno posljednjih tjedana.
Kako bi se Ustavni sud, čija je većina ionako već premnogo puta stala na stranu kontroverznih odluka HDZ-ove Vlade, ponašao pod takvim pritiskom? I kako bi se hrvatski građani ponašali da se, post festum, ponište izbori na kojima je došlo do promjene vlasti?
Šutnja je poruka
Opasna je to, vrlo opasna igra, koja se, srećom, može prilično jednostavno izbjeći. Tako da Ustavni sud napravi ono što im uporno sugerira Benčić, da prije izjašnjavanja građana jasno kaže je li kampanja bila regularna. Nakon toga, bilo kakva priča o poništavanju izbornih rezultata – ako se ne bi doslovno krale biračke kutije na dan izbora – jednostavno ne bi bila na stolu.
No, iz Ustavnog suda ne dolaze nikakvi signali koji bi dali za naslutiti da se sprema neka izjava, odluka, bilo što, čime bi se konstatiralo da je kampanja bila regularna i smanjilo sad već neugodno visoke tenzije. Ili da se kaže da je stvar bila neustavna, pa se krene iznova (što bi, dakako, postavilo pitanje o tome zašto su o neustavnostima šutjeli do kraja kampanje).
Čini se da baš ta šutnja otkriva i temeljnu nakanu koja je stajala iza Upozorenja koje je Ustavni sud donio još sredinom ožujka. Uz jasnu i ostvarivu prijetnju da će poništiti izborne liste bude li na njima kandidat Milanović, ona je nosila i svoju političku težinu, koju je u narednim tjednima maksimalno eksploatirala vladajuća stranka.
Sjena zlog vladara
HDZ se svim svojim bićem stavio u zaštitu ustavnog poretka od zlog kršitelja Milanovića, mašući s Upozorenjem Ustavnog suda kao vlastitim izbornim programom i zastavom. Poništenje izbornih rezultata, čime je prijetio predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, poslužilo je vjerojatno tek kao uskličnik, naglašavajući stravičnu prijetnju hrvatskom ustavnom poretku nad kojim se nadvila sjena zlog vladara s Pantovčaka.
Ili, kako je to u četvrtak rekao Andrej “ustavni poredak” Plenković: “Tako nešto nikada nismo doživjeli, da s jedne od najviših institucija vlasti postoji čista negacija ustavno-pravnog poretka, načela ustavnosti i zakonitosti, i ta poruka je katastrofalna, jer daje loš primjer”, kazao je tehnički premijer.
Gromovi i munje
Nikad nismo doživjeli? Članak 99. Ustava Republike Hrvatske: “Predsjednik Republike Hrvatske i Vlada Republike Hrvatske surađuju u oblikovanju i provođenju hrvatske vanjske politike”. Andrej Plenković, tad još premijer, u ožujku 2023. godine, govoreći o Milanoviću: “On nama za naše djelovanje ne treba ni za što, da budemo sasvim jasni. (…) Ustav nas obvezuje na suradnju u normalnim okolnostima i s normalnim ljudima”.
Ustavni sud je, dakako, šutio. A motiv za tu šutnju je, kao i za ovu današnju, kao i za mnoge odluke tog tijela posljednjih godina, otužno prizeman i jasan – politička korist jedne stranke. Stoga ne treba očekivati da će Šeparović&co. poslušati razuman apel Sandre Benčić i otpustiti bar dio političke napetosti kako se ne bi doveli u situaciju da krenu sijevati gromovi i munje. Na hrvatskim ulicama.