Istina je da ne mogu gradske ćakule, niti informacije od navodno odlično upućenih koje se godinama šire gradom o građevinskim poduzetnicima, arhitektima i članovima raznih javnih službi bez čijeg potpisa se ništa nije moglo graditi, biti instrument pravne države, ali je ipak posve nevjerovatno da mnoge od tih stvari, uključujući i one koje se odnose na brojne druge građevinske zahvate u Splitu, nisu barem diskretno provjerene.
Nepovratan gubitak javnih prostora
Nego, sve skupa dolazi tek sada kad su sve te silne novogradnje po gradu već podignute, najveći dio njih je useljen ili je priveden nekoj drugoj funkciji i ne postoji način da se stvari vrate na početak i gradu vrate javni prostori i zelene površine koje je izgubio.
Čak je i s tim famoznim Žnjanom, pa i unatoč mogućnosti da se na žnjanskom platou konačno napravi nešto od javnog interesa, stvar gotova, jer se dopustilo da se uplanirana turistička zona uglavnom pretvori u stambenu. Sve je uostalom počelo, davno, još od slučaja Lazarice.
Turizam umjesto uništene industrije
No, ako u to prvo vrijeme nekome možda i nije bilo jasno, s pojavom prvih rekordnih sezona svi su osvijestili da je na mjesto uništene industrije uskočio isključivo turizam i da će se ono najvrednije što Split ima, a to su obala i prostor, naći na udaru nekontrolirane građevinske ekspanzije.
Nije tema ovog teksta, niti je jednostavna za obraditi, ta da su cijene kvadrata odletile u nebo i da prosječan stanovnik Splita sebi jednostavno više ne može priuštiti, ne samo kupnju stana, nego niti pronaći nekretninu za dugoročni najam, ali to jeste jedna od najvećih posljedica čitavog procesa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Devastacija Bačvica – ključni simbol
Druga je potpuna devastacija čitavih sjajno zamišljenih i izvedenih kvartova, poput Bačvica, unutar kojih su nestajale zelene površine, a na mjestima predviđenim za neki javni sadržaj, poput igrališta su podizane stambeno-poslovne zgrade. Nominalno je sve bilo pokriveno papirima, ponekad i uz karikaturalne odluke konzervatora koji su, npr. skinuli viši stupanj zaštite s Bačvica, da bi ga nakon što je skoro svaka zelena površina u kvartu pretvorena u građevinsku parcelu, ta zaštita bila vraćena, bez ikakvog smisla, jer više nije mogla ispunjavati osnovnu funkciju.
Međutim, svakome tko je imao makar minimalni osjećaj za urbanistički red i estetiku, bilo je jasno da se niti u jednoj uređenoj zemlji ne bi moglo dogoditi to što se dogodilo u Splitu, i to na jednoj od najprestižnijih lokacija, u užem centru grada. Stoga su upravo Bačvice ključni vizualni simbol poraza javnih institucija koji će se vezivati za ovo vrijeme. Ne isključujući naravno ni Marjan, ni Meje, ni Žnjan, ni ostale kvartove.
Imajući sve to u vidu, jasno je da ova akcija dolazi kasno, odnosno post festum, ali bi bilo iscjeljujuće i ulijevalo bi nadu, kada bi barem spriječila daljnju devastaciju grada. U što se, nažalost, kao što sam napisao na početku teksta, nije uputno kladiti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
USKOK-ova akcija u Splitu ozbiljno je zakašnjela. Grad je nepovratno uništen
Svakome tko ima minimalni osjećaj za urbanistički red jasno je da se u uređenoj zemlji ne bi moglo dogoditi to što se dogodilo u Splitu
Jasno je da ova akcija dolazi post festum, ali bi bilo iscjeljujuće i ulijevalo bi nadu, kada bi barem spriječila daljnju devastaciju grada. U što se, nažalost, nije uputno kladiti
Kako god priča o jutrošnjim uhićenjima u Splitu vezanim uz nezakonito izdavanje građevinskih dozvola i suglasnosti završila, a nije se pametno kladiti da će kraj afere djelovati poučno, USKOK je ozbiljno zakasnio jer je Split nepovratno arhitektonski uništen.
Istina je da ne mogu gradske ćakule, niti informacije od navodno odlično upućenih koje se godinama šire gradom o građevinskim poduzetnicima, arhitektima i članovima raznih javnih službi bez čijeg potpisa se ništa nije moglo graditi, biti instrument pravne države, ali je ipak posve nevjerovatno da mnoge od tih stvari, uključujući i one koje se odnose na brojne druge građevinske zahvate u Splitu, nisu barem diskretno provjerene.
Nepovratan gubitak javnih prostora
Nego, sve skupa dolazi tek sada kad su sve te silne novogradnje po gradu već podignute, najveći dio njih je useljen ili je priveden nekoj drugoj funkciji i ne postoji način da se stvari vrate na početak i gradu vrate javni prostori i zelene površine koje je izgubio.
Čak je i s tim famoznim Žnjanom, pa i unatoč mogućnosti da se na žnjanskom platou konačno napravi nešto od javnog interesa, stvar gotova, jer se dopustilo da se uplanirana turistička zona uglavnom pretvori u stambenu. Sve je uostalom počelo, davno, još od slučaja Lazarice.
Turizam umjesto uništene industrije
No, ako u to prvo vrijeme nekome možda i nije bilo jasno, s pojavom prvih rekordnih sezona svi su osvijestili da je na mjesto uništene industrije uskočio isključivo turizam i da će se ono najvrednije što Split ima, a to su obala i prostor, naći na udaru nekontrolirane građevinske ekspanzije.
Nije tema ovog teksta, niti je jednostavna za obraditi, ta da su cijene kvadrata odletile u nebo i da prosječan stanovnik Splita sebi jednostavno više ne može priuštiti, ne samo kupnju stana, nego niti pronaći nekretninu za dugoročni najam, ali to jeste jedna od najvećih posljedica čitavog procesa.
Devastacija Bačvica – ključni simbol
Druga je potpuna devastacija čitavih sjajno zamišljenih i izvedenih kvartova, poput Bačvica, unutar kojih su nestajale zelene površine, a na mjestima predviđenim za neki javni sadržaj, poput igrališta su podizane stambeno-poslovne zgrade. Nominalno je sve bilo pokriveno papirima, ponekad i uz karikaturalne odluke konzervatora koji su, npr. skinuli viši stupanj zaštite s Bačvica, da bi ga nakon što je skoro svaka zelena površina u kvartu pretvorena u građevinsku parcelu, ta zaštita bila vraćena, bez ikakvog smisla, jer više nije mogla ispunjavati osnovnu funkciju.
Međutim, svakome tko je imao makar minimalni osjećaj za urbanistički red i estetiku, bilo je jasno da se niti u jednoj uređenoj zemlji ne bi moglo dogoditi to što se dogodilo u Splitu, i to na jednoj od najprestižnijih lokacija, u užem centru grada. Stoga su upravo Bačvice ključni vizualni simbol poraza javnih institucija koji će se vezivati za ovo vrijeme. Ne isključujući naravno ni Marjan, ni Meje, ni Žnjan, ni ostale kvartove.
Imajući sve to u vidu, jasno je da ova akcija dolazi kasno, odnosno post festum, ali bi bilo iscjeljujuće i ulijevalo bi nadu, kada bi barem spriječila daljnju devastaciju grada. U što se, nažalost, kao što sam napisao na početku teksta, nije uputno kladiti.