Tajlandski slonovi neočekivane su žrtve korona-krize. Bez prihoda od turizma stotine životinja gladuju i užasno pate
Najteže je slonovima koje koriste za prosjačenje, koji cijele dane stoje okovani
Na Facebooku je u svibnju osvanuo oglas tajlandskog zoološkog vrta Tigar Sriracha u Chon Buriju, koji prodaje 11 pametnih slonova, za otprilike 96 tisuća dolara svakog, piše National Geographic. Zoološki vrt zarađuje od turista, na ulaznicama, jahanju slonova i izložbama životinja. Kako je Tajland od ožujka prošle godine zatvoren za turiste, zoološki vrt se suočava s velikim financijskim teškoćama.
Slična je priča u cijeloj zemlji. Oko 3.800 slonova živi u zatočeništvu, mnogi u kampovima, zoološkim vrtovima ili parkovima prirode. Vlasnici se bore da prehrane životinje, ali velik broj slonova gladuje.
‘Za neke bi bilo bolje da umru’
Edwin Wiek, Nizozemac koji se 1989.preselio u Aziju, osnivač je i direktor Zaklade prijatelji divlje prirode Tajland, parka prirode u kojem živi 850 spašenih životinja, od kojih su 29 slonovi. Unatoč tome što je zbog pandemije izgubio najveći dio prihoda, Wiekova zaklada je prihvatila još šest raseljenih slonova. “Gotovo je nemoguće upravljati, svaki puta kada stigne donacija, slavimo. Za svakih tisuću dolara, živimo još jedan dan”, kaže Wiek.
Wiek priča da je osobito teško na jugu Tajlanda koji posve ovisi o turizmu. “Jako je teško vidjeti gladne slonove, za neke bi bilo bolje da umru”, kaže.
Ozbiljan biznis
Držanje slonova koje obilaze turisti već je dugo unosan posao u Tajlandu. Posjetitelji iz cijelog svijeta za jahanje slonova ili gledanje kako izvode trikove plaćaju između 20 do 150 dolara. Kako raste svijest o grubim metodama treninga i neadekvatnom postupanju sa slonovima u mnogim tradicionalnim kampovima, posljednjih godina dio industrije preselio se u kampove koji smještaju slonove u prirodnija okruženja.
Nije poznato je koliki ukupan prihod turizmu donose slonovi. Činjenica je da je kamp prije pandemije mogao platiti i do 80 tisuća dolara za mladog, dresiranog slona, sugerira da je to unosan posao. Slonovi zbog pandemije sada vrijede trećinu cijene. Nitko nije spreman uložiti novac u ovaj posao ne znajući što ga čeka. Trenutno je zemlja uslijed najgoreg porasta oboljelih od Covid-19 od početka epidemije, s gotovo 4.000 slučajeva dnevno.
Humani pristup
Anchalee Kalmapijit naslijedila je od oca 73 dresirana slona koji su nastupali u jednome turističkome objektu. Pandemiju je iskoristila da ih preseli u humaniji kamp. Bacila je sva sedla za jahanje i sljedećih nekoliko mjeseci, u odsustvu turista, provela je pripremajući slonove za život slobodnog lutanja unutar imanja od 90 hektara. Trećina životinja je već tamo, dok preostali redovno šeću sa svojim skrbnicima. Kaže da nikada više neće nuditi jahanje ili predstave.
Ali financijski pritisak brige za 73 slona je ogroman. Slon dnevno pojede oko 300 kilograma hrane, trave i svježeg voća, tonu svaka tri dana. Da bi prehranila slonove Kalmapijit treba oko 30.000 dolara mjesečno. To ne uključuje lijekove, vitamine i plaće zaposlenih. “Potraje li covid godinu dana, neću imati novaca” kazala je u travnju 2020.godine.
Godinu dana kasnije, Kalmapijit se još uvijek bori. Ušteđevina od 600.000 dolara potrošena je, posudila je više od milijun dolara i to neće biti dovoljno. “Ne znam kako će ovo završiti” kazala je za National Geographic. U kamp vikendom dolaze tajlandski posjetitelji ali to nije dovoljno za brigu o slonovima. Kalmapijit sada prodaje robu preko interneta, majice, suvenire, organsku kavu. Promovira košarice sa snopom banana, šećerne trske, manga i ananasa za 16 dolara kao dodatak prehrani slonova i pruža ljubiteljima mogućnost da “usvoje slona” doprinoseći mjesečno troškovima njege.
Situacija je kritična
“Situacije za slonove je kritična” kaže Lek Saengduean Chailert, vlasnica parka prirode Elephant u kojim žive 103 slona. Ona vodi i zakladu Save Elephant, neprofitnu organizaciju koja je primila donacije u vrijeme pandemije ali je novac polako potrošen. Zaklada se udružila sa Trunk’s Up, nevladinom organizacijom, kako bi financirala banku hrane koje je pomogla prehraniti 1800 slonova.
“Mnogi su slonovi vezani više od godine dana” kaže Chailert. Ona je kupila 24 slona iz kampova koji teško opstaju, a brojnim drugima pružila je privremeni dom. “Trenutno ih ne mogu uzeti više, a ljudi me svakodnevno zovu.”
Užasne patnje okovanih životinja
Chailert se godinama zalaže za okončanje korištenja slonova za jahanje i predstave jer se trening zasniva na strahu. Korištenje slonova za prosjačenje još je gore. Slonovi za jahanje barem hodaju, dok su ovi okovani kako bi cijele dane stajali na mjestu. To je nevjerojatna patnja za životinju.
To je slično onome čemu je Wiek svjedočio tijekom pandemije, okovanim slonovima ostavljeni po cijeli dan na suncu. Slon stoji na istome mjestu dan za danom, mišići mu atrofiraju, loše je hranjen, postaje sve slabiji i lako oboli.
Na početku pandemije mnogi su slonovi zajedno sa mahoutima, ljudima koji se o njima brinu i dresiraju ih, poslani natrag u regiju Surin gdje se uzgajaju, dresiraju i prodaju. Ali regija se promijenila, prije dvadeset godina tamo su bile šume koje su sada poljoprivredno zemljište na kojem više nema mjesta za slonove. Vodu zbog pesticida ne mogu slobodno piti i vlasnici moraju pronaći novi prostor za slonove.
Prekrasno ih je vidjeti slobodne
Vlada je osigurala 290 tona sijena od srpnja 2020.godine. To je dovoljno za hranu desetak slonova tijekom 72 dana, dok u Tajlandu postoji 4.000 slonova koji žive u zatočeništvu. Wiek je jednom od vlade dobila pet tona stare i suhe trave, za svojih 29 slonova. To im nije bilo bilo dovoljno ni za dan i pol.
Vladin Odjel za razvoj stočarstva sprema se pokrenuti program za pomoć vlasnicima slonova u Surinu, kojima se želi omogućiti da počnu uzgajati vlastitu travu za prehranu slonova. I Chailert je počela pomagati kampovima u uzgoju vlastite trave. Kalmapijit kaže da je unatoč svim teškoćama prekrasno vidjeti slonove kako uživaju u prirodnome okruženju i svakodnevnoj rutini. Žive mirno, slobodni i opušteni, bez straha.