Nakon odluke da se pet u javnosti poznatih članova SDP-a ne mogu učlaniti u stranku nakon što su njihove lokalne organizacije raspuštene, reakcije su žestoke. Pogotovo kad se radi o slučajevima zagrebačke četvorke (Rajko Ostojić, Gordan Maras, Nikša Vukas i Zvane Brumnić), jer, realno, povratak u stranku saborske zastupnice SDP-a Marine Opačak Bilić, nakon nedavnih Telegramovih otkrića nije ni bilo za očekivati.
Grbin izgubio svakog desetog birača SDP-a
U slučaju Zagreba, veli Grbin, radi se o cijeni kaosa u najvećoj lokalnoj organizaciji. Četvorka je, pak, uvjerena, da se radi o najprizemnijem političkom obračunu neuspješnog predsjednika stranke s neistomišljenicima.
Prvo treba utvrditi činjenice. SDP je očito u silaznoj putanji. No, tako je već godinama. Otkad je Grbin predsjednik, stranka je s rejtinga (prosjek dviju redovnih mjesečnih anketa) od 18,5 pala na 16,5 posto podrške, što znači da je od nje otprilike dignuo ruke svaki deseti birač kojemu je SDP do Grbinove pobjede bio prvi izbor.
SDP pod Bernardićem tonuo niže i strmije
Devet mjeseci, koliko je prošlo od Grbinove pobjede, međutim i nije razdoblje dovoljne dužine da bi se mogli donositi konačni zaključci o njegovoj uspješnosti. Pogotovo to ne bi trebali raditi bivši bliski suradnici bivšeg predsjednika Davora Bernardića, koji se na stanje u anketama nisu obazirali dok je rejting SDP-a tonuo (i niže i strmije nego sad – u veljači 2018. bili su na 14,8 posto).
Osim ako bi bjesnili na anketare ili izvlačili najegzotičnije moguće anketne kuće kako bi pokazali da SDP-u ne ide tako loše. U krajnjoj liniji, baš je u prvih devet mjeseci Davora Bernardića stranka zabilježila sličan pad rejtinga, s 24,8 na 22,7 posto.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nekad suspenzije, a danas?
Nadalje, teško je odluku o zagrebačkoj četvorci, staviti na dušu (ili u zaslugu?) samo Grbinu. Glavni odbor je, na prijedlog Predsjedništva, odlučio o raspuštanju zagrebačke i slavonskobrodske organizacije stranke. Bilo je jasno da ta odluka, nakon statutarnog roka od 45 dana, može značiti i da se neki visokoprofilni članovi više neće moći vratiti.
Na skliskiji teren za predsjednika SDP-a, međutim, dolazi se kad se počne govoriti o usporedbama s 2018. godinom. Tad su, između ostalog upravo i ovi ljudi koji se sad spominju (minus Maras) gurali odluku o suspenziji Grbina i još nekoliko članova predsjedništva stranke jer su javno kritizirali njeno vodstvo.
Radi li se, dakle, o sličnom – samo mnogo grubljem – obračunu sa stranačkom oporbom, ključno je pitanje najnovije serije previranja u (još uvijek) najjačoj oporbenoj stranci. Za one koji su smijenjeni, nema ni najmanje dileme.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Detalji nužni za pravdanje crvenih kartona
Nema ni za Grbina, koji tvrdi kako se ovdje radi o odgovornosti za to da je stranačka organizacija na koljenima. No, da bi bio uvjerljiv, morat će mnogo bolje od toga. Naime, dosad je iz SDP-a komunicirano da u stranku neće moći ponovno ući oni koji su aktivno radili protiv nje na izborima. Grbin je javno govorio o opstruiranju stranačkih lista u predizbornoj kampanji, ali bez imena i bez detalja. Sad, pak, tek govori o kaosu o zagrebačkom SDP-u.
Ključno pitanje za SDP, a možda i zalog budućeg mira u stranci, da se javnosti objasni što su to točno radili Ostojić, Brumnić, Vukas i Maras, a da su zaslužili crveni karton. Bez uvjerljivog objašnjenja teško da će od cijele akcije koja, kako Grbin uvjerava, označava priliku za novi početak SDP-a, ostati išta osim sjećanja na još jednu sječu neistomišljenika. Samo brutalniju od dosadašnjih.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što se zbiva u SDP-u: Peđa Grbin morao bi odgovoriti što su to konkretno zgriješili Rajko Ostojić, Maras i ostali
Javnost bi morala znati koji su konkretni grijesi zagrebačke četvorke koju je Grbin počistio iz stranke
Ključno pitanje za SDP, a možda i zalog budućeg mira u stranci, da se javnosti objasni što su to točno radili Ostojić, Brumnić, Vukas i Maras, a da su zaslužili crveni karton
Peđa Grbin, sad je jasno, definitivno neće otići u političku povijest SDP-a kao čovjek koji je slijegao ramenima i susprezao se od teških poteza. Hoće li, međutim, u političke anale ove stranke otići kao pozitivac ili negativac i dalje je otvoreno pitanje.
Nakon odluke da se pet u javnosti poznatih članova SDP-a ne mogu učlaniti u stranku nakon što su njihove lokalne organizacije raspuštene, reakcije su žestoke. Pogotovo kad se radi o slučajevima zagrebačke četvorke (Rajko Ostojić, Gordan Maras, Nikša Vukas i Zvane Brumnić), jer, realno, povratak u stranku saborske zastupnice SDP-a Marine Opačak Bilić, nakon nedavnih Telegramovih otkrića nije ni bilo za očekivati.
Grbin izgubio svakog desetog birača SDP-a
U slučaju Zagreba, veli Grbin, radi se o cijeni kaosa u najvećoj lokalnoj organizaciji. Četvorka je, pak, uvjerena, da se radi o najprizemnijem političkom obračunu neuspješnog predsjednika stranke s neistomišljenicima.
Prvo treba utvrditi činjenice. SDP je očito u silaznoj putanji. No, tako je već godinama. Otkad je Grbin predsjednik, stranka je s rejtinga (prosjek dviju redovnih mjesečnih anketa) od 18,5 pala na 16,5 posto podrške, što znači da je od nje otprilike dignuo ruke svaki deseti birač kojemu je SDP do Grbinove pobjede bio prvi izbor.
SDP pod Bernardićem tonuo niže i strmije
Devet mjeseci, koliko je prošlo od Grbinove pobjede, međutim i nije razdoblje dovoljne dužine da bi se mogli donositi konačni zaključci o njegovoj uspješnosti. Pogotovo to ne bi trebali raditi bivši bliski suradnici bivšeg predsjednika Davora Bernardića, koji se na stanje u anketama nisu obazirali dok je rejting SDP-a tonuo (i niže i strmije nego sad – u veljači 2018. bili su na 14,8 posto).
Osim ako bi bjesnili na anketare ili izvlačili najegzotičnije moguće anketne kuće kako bi pokazali da SDP-u ne ide tako loše. U krajnjoj liniji, baš je u prvih devet mjeseci Davora Bernardića stranka zabilježila sličan pad rejtinga, s 24,8 na 22,7 posto.
Nekad suspenzije, a danas?
Nadalje, teško je odluku o zagrebačkoj četvorci, staviti na dušu (ili u zaslugu?) samo Grbinu. Glavni odbor je, na prijedlog Predsjedništva, odlučio o raspuštanju zagrebačke i slavonskobrodske organizacije stranke. Bilo je jasno da ta odluka, nakon statutarnog roka od 45 dana, može značiti i da se neki visokoprofilni članovi više neće moći vratiti.
Na skliskiji teren za predsjednika SDP-a, međutim, dolazi se kad se počne govoriti o usporedbama s 2018. godinom. Tad su, između ostalog upravo i ovi ljudi koji se sad spominju (minus Maras) gurali odluku o suspenziji Grbina i još nekoliko članova predsjedništva stranke jer su javno kritizirali njeno vodstvo.
Radi li se, dakle, o sličnom – samo mnogo grubljem – obračunu sa stranačkom oporbom, ključno je pitanje najnovije serije previranja u (još uvijek) najjačoj oporbenoj stranci. Za one koji su smijenjeni, nema ni najmanje dileme.
Detalji nužni za pravdanje crvenih kartona
Nema ni za Grbina, koji tvrdi kako se ovdje radi o odgovornosti za to da je stranačka organizacija na koljenima. No, da bi bio uvjerljiv, morat će mnogo bolje od toga. Naime, dosad je iz SDP-a komunicirano da u stranku neće moći ponovno ući oni koji su aktivno radili protiv nje na izborima. Grbin je javno govorio o opstruiranju stranačkih lista u predizbornoj kampanji, ali bez imena i bez detalja. Sad, pak, tek govori o kaosu o zagrebačkom SDP-u.
Ključno pitanje za SDP, a možda i zalog budućeg mira u stranci, da se javnosti objasni što su to točno radili Ostojić, Brumnić, Vukas i Maras, a da su zaslužili crveni karton. Bez uvjerljivog objašnjenja teško da će od cijele akcije koja, kako Grbin uvjerava, označava priliku za novi početak SDP-a, ostati išta osim sjećanja na još jednu sječu neistomišljenika. Samo brutalniju od dosadašnjih.