Rusija je u nečemu ipak uspjela: sve više zemalja okreće se na njezinu stranu

Slične neuspjehe Rusija je pretrpjela i u diplomatskim borbama koje su pratile one oružane. Vjerojatno najteži udarac te vrste nedavni je ulazak Finske u NATO savez. Umjesto da povijesni arhineprijatelji budu udaljeni od granica Rusije, što je jedan od razloga zbog kojih je (prema tvrdnjama Vladimira Putina) napadnuta Ukrajina, granica koju Kremlj sada dijeli s NATO paktom povećana je za 1340 kilometara.

Putin pobjeđuje u borbi za podršku globalnog juga

Ipak, postoji diplomatsko bojište na kojem Putin posljednjih godinu dana bilježi impresivne uspjehe. Prije otprilike dva tjedna objavljena je analiza Economist Intelligence Unita (EIU) koja pokazuje kako raste broj država na čije simpatije, pa čak i otvorenu podršku, Rusija može računati. EIU je odjel za istraživanje i analizu Grupe Economist, medijske kompanije koja objavljuje magazin The Economist, jedan od globalno najuglednijih medija koji se bave politikom i ekonomijom.

Analitičari EIU-a istraživanje su proveli uzevši u obzir kriterije poput primjene sankcija protiv Rusije, glasanja pojedinih država u UN-u, službenih objava njihovih ministarstava vanjskih poslova te ekonomskih, političkih i povijesnih veza s Rusijom.

Neutralci bi mogli prijeći Rusiji

Prema zaključcima EIU-a, oko 36 posto svjetske populacije živi u zemljama koje su osudile agresiju Rusije na Ukrajinu. Riječ je uglavnom o članicama NATO saveza i EU, pojačanim državama koje su tradicionalno bliske Zapadu, poput Japana, Južne Koreje, Australije te, u određenoj mjeri, Izraela.

Gotovo trećina čovječanstva živi u zemljama koje su ostale neutralne u odnosu prema trenutno najvećem svjetskom ratnom sukobu. Brazil, Saudijska Arabija, Južna Afrika i ostatak država iz te kategorije aktivno se izbjegavaju opredijeliti za jednu stranu, nastojeći ostvariti zaradu kroz trgovinu sa Zapadom i s Rusijom. No, EIU napominje kako postoje pokazatelji da bi, ukoliko bi bile prisiljene birati stranu, mnoge od trenutno neutralnih država odabrale Rusiju.

Rastu simpatije prema Moskvi

Konačno, oko 32 posto globalne populacije nastanjuje zemlje čije vlade otvoreno podržavaju Rusiju, ili barem prihvaćaju narativ Moskve kada je riječ o ratu u Ukrajini. Na čelu te grupacije nalazi se Kina – premda predsjednik Xi Jinping na nedavnom sastanku u Moskvi nije dao Putinu sve ono čemu se ovaj nadao, vlada najmnogoljudnije svjetske države i dalje je blizak saveznik Kremlja. Među ostalim značajnim zemljama koje su bliže Rusiji nego Zapadu nalaze se Iran, Pakistan, Alžir, Venezuela i Mjanmar.

Zapadne zemlje još će više zabrinuti dio izvještaja Economistovih analitičara u kojem se zaključuje kako raste broja država koje iz prozapadnog tabora prelaze u neutralni, odnosno neutralnih koji se približavaju Rusiji. “U posljednjih godinu dana, broj država koje osuđuju Rusiju pao je sa 131 na 122”, navodi EIU, te dodaje: “Broj neutralnih država porastao je s 23 na 35, budući da su se Kolumbija, Turska i Katar, države dosad sklonije Zapadu, pomaknule u kategoriju neutralnih kako bi ostvarile ekonomske benefite poslovanja s objema stranama”.

Siromašni su neskloni Zapadu

Situacija izgleda znatno drugačije kada se umjesto broja stanovnika pogleda omjer snage gospodarstva država koje podržavaju Rusiju i onih koji se protive njezinoj agresiji u Ukrajini. Više od 60 posto udjela globalnom BDP-u drže zemlje otvoreno suprotstavljene ruskoj agresiji, dok još oko 8 posto otpada na one donekle sklone Zapadu.

Premda u njima živi skoro trećina svjetskog stanovništva, države neutralne u pogledu rata u Ukrajini imaju svega 12 posto udjela u globalnom BDP-u. Na države koje otvoreno podržavaju Rusiju ili su joj sklonije nego Zapadu otpada oko 20 posto globalnog BDP-a.

Gospodarstvo na stranu, ostaje činjenica da otprilike podjednaki dijelovi čovječanstva žive u zemljama koje osuđuju Rusiju, neutralnim državama te onima koji ju simpatiziraju. S obzirom u to da nema nikakve sumnje kako je Rusija u ovom ratu agresor, taj podatak svjedoči o postignućima ruskih propagandnih i diplomatskih napora te uspješnom širenju sfere utjecaja Kremlja, koju Zapad ne uspijeva suzbiti. Koji su razlozi za takve ruske uspjehe?

Bolnica ili lekcije

Pogled na kartu koju su Economistovi analitičari objavili uz rezultate istraživanja pokazuje da se velik dio ruskih saveznika i simpatizera nalazi na takozvanom globalnom jugu. Riječ je o sintagmi koja se u međunarodnoj politici intenzivno koristila 1950-ih, a oživjela je tijekom posljednjih nekoliko godina. Naravno, razdjelnica između globalnog sjevera i juga u ovom slučaju nije ekvator, nego stupanj gospodarskog razvoja pojedine države, u čemu zemlje Latinske Amerike, Afrike i južne Azije ozbiljno zaostaju za Angloamerikom, Europom i Dalekim istokom.

Prije nekoliko mjeseci internetom se širila dosjetka koja objašnjava što je neke države globalnog juga udaljilo od Zapada. Autor je neimenovani kenijski dužnosnik koji je navodno rekao: “Svaki put kad nas posjeti Kina, dobijemo bolnicu. Svaki put kad nas posjeti Britanija, dobijemo lekciju”. Premda je nemoguće utvrditi tko stoji iza ove izjave i je li zaista riječ o nekoj službenoj osobi, popularnost koju je citat stekao među afričkim korisnicima društvenih mreža pokazuje da je pogodio bit problema.

Nitko ne voli kad mu popuju

Činjenica jest da pomoć i suradnja Zapada vrlo često dolaze uz obilnu porciju predavanja o poštivanju prava etničkih, vjerskih, seksualnih i inih manjina. Rusi i Kinezi nisu skloni takvom misionarskom pristupu, pa je režimima koji etnički čiste Rohinje ili smrću kažnjavaju homoseksualnost jednostavnije uspostaviti dijalog s Moskvom i Pekingom. Naravno, tu ne pomaže ni činjenica da je Zapad, povijesno gledano, bio sklon zažmiriti na genocidne nestašluke svakog režima čija mu je suradnja bila neophodna, što je licemjerje koje dodatno antagonizira globalni jug.

Kada se tome dodaju gorka kolonijalna iskustva s Europljanima koja su i dalje živa u kolektivnom sjećanju stanovnika globalnog juga, jasno je zbog čega Alžir ili Mozambik nisu receptivni prema porukama sa Zapada. Krug nepovjerenja zatvaraju problematične intervencije SAD-a i njegovih saveznika u zemljama poput Iraka, Afganistana ili Libije, koje mnogima na jugu djeluju potpuno iste kao ruski napad na Ukrajinu.

Zapad mora pojačati argumentaciju

Naravno, ruska propagandna mreža ne propušta iskoristiti takvu sjajnu podlogu kako bi produbila postojeći antagonizam prema Zapadu. “Ruska propaganda u zemljama u razvoju funkcionira odlično, raspirujući ogorčenost protiv bivših kolonijalnih sila, a rekla bih i potičući ideju da sankcije zapadnih zemalja izazivaju globalnu nesigurnost hrane i globalnu energetsku nesigurnost, posebno u zemljama u razvoju,” potvrdila je jedna od direktorica EIU-a, Agathe Demarais.

Demarais pritom ističe kako je na Zapadu prisutan nedostatak volje da se razumije ljude koji ne razmišljaju “kao mi.” Zapadni čelnici “rezoniraju o tome u smislu da smo mi na pravoj strani povijesti, što je istina, ali ne znači da to ne trebamo pojašnjavati”, smatra istraživačica Economista, koja napominje kako je za uspješno suprotstavljanje ruskoj propagandi neophodno priznati postojanje tog problema

Kako se boriti protiv profita?

No, čak i ako Zapad pronađen način da poništi djelovanje ruske propagande, ostaje pitanje zbog čega bi se nerazvijene države odrekle koristi koju ostvaruju trgujući s Rusijom i blokom koji nastaje oko nje. Kina je posljednjih desetljeća uspostavila jake trgovačke veze sa zemljama globalnog juga, i mnogima je pomogla gradeći infrastrukturu, kao što pokazuje gore citirana izjava navodnog kenijskog dužnosnika. Rusija nije do te mjere ekonomski povezana s Latinskom Amerikom ili Afrikom, ali nakon što je Zapad uveo sankcije, Moskva je počela intenzivno raditi na izgradnji veza s tim dijelom svijeta.

Takvim razvojem situacije osobito je profitirala Indija, koja uvozi rekordne količine izuzetno povoljne ruske nafte, pomažući time Putinu da zaštiti stanovništvo Rusije od učinka sankcija. Indija se pritom ne obazire na pitanje tko je u Ukrajini prav a tko kriv, jer, premda se taj rat na Zapadu doživljava kao sudbinski važan sukob između totalitarizma i demokracije, ostatak svijeta promatra ga kao regionalni, europski sukob.

To pokazuje izjava indijskog ministra vanjskih poslova Subrahmanyama Jaishankara s početka ljeta 2022. godine. Nakon sastanka tijekom kojeg su europski čelnici inzistirali na razgovoru o ratu u Ukrajini, Indijac je kazao: “Oni moraju mora napustiti gledište prema kojem su problemi Europe problemi cijelog svijeta, ali svjetski problemi nisu problemi Europe.” U deset mjeseci koji su prošli od te izjave, nitko na Zapadu nije pronašao odgovor koji bi promijenio politiku Indije prema Rusiji.