Putinov propagandni stroj nadmašio je i SSSR. Ovo je nadrealna priča o tome kako je isprao mozgove desecima milijuna Rusa

Opasno je biti oporbeni novinar u Rusiji

Kako u Putinovoj Rusiji prolaze medijski djelatnici koji pokušaju zaplivati protiv struje pokazuje slučaj poznate televizijske novinarke Marine Ovsjanikove. Svijet je obišla snimka Ovsjanikove kada je ta bivša urednica na državnoj televiziji u ožujku 2022. upala u prijenos uživo mašući natpisom s porukom protiv rata u Ukrajini: “Zaustavite rat – Ne vjerujte propagandi – Lažu vam”.

Na novinarku se ubrzo sručila puna težina gnjeva Putinovog režima, pa je bila prisiljena pobjeći iz zemlje. U intervjuu koji su prenijeli brojni svjetski mediji opisala je stanje na državnoj televiziji koju je napustila, kao i uzbudljivu, gotovo špijunsku priču o tajnom odlasku iz Rusije uz pomoć Reportera bez granica. Ovsjanikova je na kraju dospjela u Francusku, gdje se dugo skrivala u strahu od Putinovih plaćenih ubojica.

Stvarnost ruske medijske scene zapadnim je gledateljima poznata i preko isječaka iz emisija najgorih Putinovih propagandista. Svako toliko pojave se klipovi, više smiješni nego zastrašujući, na kojima ekstremni televizijski voditelj Vladimir Solovjov ili zloglasna Putinova propagandistica Margarita Simonjan bombastično prijete Zapadu i Ukrajini ili opisuju fantastična zlodjela neprijatelja režima.

Više od pola Rusa pod utjecajem TV-a

No, klipovi koji povremeno zabavljaju zapadnu javnost tek su kap u propagandnoj bujici kojom režimski mediji svakodnevno ispiru mozgove građana Ruske Federacije. Anastasia Edel, analitičarka magazina Foreign Policy, Ruskinja koja već dugo živi u SAD-u, gdje radi kao profesorica povijesti na kalifornijskom sveučilištu Berkeley, analizirala je poruke koje tijekom jednoga dana dopru do gledatelja ruskih televizijskih emisija. Rezultati su zastrašujući.

Svakoga dana oko 82 milijuna Rusa, oko 56 posto ukupne populacije RF-a, gleda programe nacionalnog javnog medijskog servisa VGTRK-a, ili neke od kabelskih televizija. Razlike, barem što se tiče političkih poruka koje Rusi primaju, nema – režim Vladimira Putina uspješno je zatro bilo kakav trag oporbene misli koja bi iz medija mogao stići do prosječnog građanina.

Usavršene sovjetske metode

Kako ističe Edel, to znači da više od polovice Rusa vidi svijet onako kako to odgovara Putinu: kao neprijateljsko, zastrašujuće mjesto na kojem njihova zemlja vodi pravedni rat protiv sila zla. Naravno, takva medijska izolacija i nemilosrdna indoktrinacija nisu nikakva novost za starije generacije građana Rusije. Svi stariji od 40 godina slično su iskusili u SSSR-u, gdje ih je televizija svakodnevno uvjeravala da žive u najnaprednijoj i najmiroljubivijoj zemlji na svijetu, konstantno odbijajući napade imperijalističkih neprijatelja.

Nažalost, pad komunističkog režima donio je samo privremeni predah od bombardiranja državnom propagandom. Metode manipulacije građanima, razvijene u SSSR-u, oživjele su pod Putinovom vlašću. Još tužnije je to što se čini da su uspješnije nego ikada, s obzirom na podatke o velikom postotku Rusa koji podržavaju politiku svoga predsjednika i nakon 15 mjeseci krvavog te relativno neuspješnog rata u Ukrajini.

Vremenska prognoza u službi ispiranje mozga

Putinova propagandna mašinerija takav uspjeh može zahvaliti ponajprije navikama ruskog građanina, koji televiziju i dalje gleda u prosjeku četiri sata dnevno. Anastasia Edel donosi detaljan pregled dnevnog programa kojem su izloženi Rusi. Ispiranje mozga počinje u 5 sati ujutro, kada Prvi program nacionalne televizije, najstariji i još uvijek najutjecajniji u Ruskoj Federaciji, emitira prvu informativnu emisiju dana.

Vijesti počinju “borbom protiv ukrajinskih nacista” kod Bahmuta (Edel je analizu provela potkraj travnja, kada su još uvijek trajale žestoke borbe oko tog grada). Slijedi pregled aktivnosti visokih ruskih dužnosnika i vijesti iz svijeta, nakon čega se emitira vremenska prognoza u kojoj su okupirani dijelovi Ukrajine prikazani kao dio Ruske Federacije.

Cinizam i zadrtost informativnog programa

Na Prvom programu se tijekom dana emitira otprilike osam sati informativnog programa i analitičkih emisija posvećenih dnevnim političkim događajima. Nimalo neočekivano, najzastupljenija tema je “specijalna vojna operaciju u Ukrajini”. Kako dan odmiče, količina informativnog programa raste, a sve kulminira u 21 sat kada počinje emisija Vremya, odnosno Vrijeme.

Riječ je o ideološki obojenom pregledu zbivanja na domaćem i međunarodnom planu koji se emitira još od sovjetskih vremena. No, kako primjećuje Edel, karakter emisije značajno se promijenio u odnosu na sovjetsku verziju koje se ona sjeća iz 80-ih. Nema više čak ni pokušaja da se obradu sadržaja Vremena prikaže objektivnom.

Analitičarka spominje kako je se u insertu o ukrajinskoj ofenzivu pojavio strip u kojem je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski prikazan kao marioneta čijim koncima upravlja američki državni tajnik Antony Blinken, uz naslov “Ukroćeni ubojice”. Svaki novi segment emisije donosi sve više cinizma i zadrtosti, sve do posljednje priče o istrazi navodnih ukrajinskih zločina u Mariupolju.

Rat je horor, ali je blagoslovljen

Izvan televizijskih vijesti, rat se razmatra u seriji političkih i društvenih talk showova. Scenografija je u tim emisijama vrlo slična: na golemim ekranima koji služe kao pozadina za voditelje i njihove stručne goste, rat je prikazan kao beskrajna horor predstava koju su izazvali bestijalni Ukrajinci. Krv teče rijekama, žene jecaju, a prestravljene bakice drhtavih glasova zahvaljuju ruskim vojnicima. Za to vrijeme, voditelji i njihovi gosti isijavaju pravedan bijes zbog neprijateljevih zvjerstava.

Bizarno, voditelji i gosti pritom forsiraju narativ u kojem je rat “blagoslovljeni čin”. To je “nasljeđe naših djedova”, što je pristup kojim se igra na rusku kolektivnu memoriju o Drugom svjetskom ratu. Neprijatelje se pritom maksimalno dehumanizira, pa se ubijanje ukrajinskih vojnika opisuje “izvršavanje zadataka”, a nasilje kao nešto neizbježno i uobičajeno, kako bi se umove gledatelja oslobodilo bilo kakvih dvojbi ili krivnje zbog zločina počinjenih u njihovo ime.

Invociranje herojskih predaka

Drugdje u dnevnom pregledu događaja, rat se prikazuje i humanizira preko likova koji se dijele na “nas” i “njih”. “Nas” (naši) predvode “heroji” – Putinovi vojnici. Ovi “nasljednici ratnika Crvene armije” uvijek su visoki, često plavih očiju ili barem s bradom svijetlih nijansi. Kada ne ratuju s nacistima, opuštaju se u čistim, toplim barakama i čitaju pisma podrške koja im šalju ruski školarci.

Za njihovo brinu se pristale bolničarke sa stiliziranim frizurama i besprijekorno nanesenom šminkom, čak i na prvim linijama. To možda ne izgleda vjerodostojno nikome tko je vidio pravi rat, ali Rusi “imaju svoj način” obavljanja poslova, uvjeravaju ljude na ekranu. I u drugim informativnim ili analitičkim emisijama, komentatori forsiraju istu poruku: “Mi smo drugačiji.”

Subhumani Ukrajinci i hegemonistički zapadnjaci

Postoji i očito detaljno razrađen pristup u izvještavanju o onim “drugima. Riječ Ukrajinac nikada se ne koristi samostalno. Uvijek dolazi s dodacima poput “nacisti”, “sotonisti”, “teroristi”, “ubojice”, “bezbožnici”, “fašisti”, “radikali”. U stvarnosti koju kreiraju ruski mediji, Ukrajinci čak nisu pravi ljudi – oni su “Rusi ispranog mozga”, bezvrijedna stvorenja bez vlastite volje čije konce povlače Sjedinjene Države.

Ni na Zapadu više nema dostojnih protivnika iz hladnoratovske ere. Umjesto toga, Amerikanci, ili bolje rečeno, “Anglo-Sasi”, su “priglupi”, “hegemonistički” i “kaotični”. U nastojanjima da unište Rusiju oni iskorištavaju uškopljene europske vođe, čiji su glavni interesi povlađivanje gay agendi i porobljavanje njihovih država u korist hegemonističke Europske Unije.

Putin otišao dalje od SSSR-a

Analiza Anastasie Edel nastavlja se prikazom načina na koje ruski mediji izvještavaju o aspektima međunarodne politike nepovezanim s ratom, ili o unutrašnjim događajima u Rusiji. Zaključak analitičarke Foreign Policyja jest da je Putin otišao dalje i od svojih sovjetskih uzora. Naime, u antireligioznom, pro-znanstvenom stavu koji je dominirao informativnim emisijama SSSR-a postojala su ograničenja na širenje opskurnih ideja.

Ta ograničenja sada su ukinuta, a praznovjerja svih vrsta služe Putinovom ideološkom planu. Živimo na kraju vremenima, poručuje televizija: Pripremite se za konačni obračun dobra i zla. Edel se osvrće i na propagandne uratke iza kojih stoje Solovjov i Simonjan, dvojac koji otvoreno zaziva nuklearni rat i uništenje Zapada, ili barem Ukrajine. Njihov cilj nije samo radikalizacija građana RF, nego i slanje poruke Zapadu.

Kad će Rusi progledati?

Dok zapadni čelnici čitaju izvješća o Putinovim glasnogovornicima koji prijete pretvoriti SAD i Europu u “radioaktivni pepeo”, ili razmišljaju o upozorenju ruskog nobelovca o Rusiji koja se sprema pobijediti u nuklearnom ratu, oni zapravo imaju posla s krakom Putinovog propagandnog stroja koji nastoji potkopati njihovo jedinstvo i posijati sumnju u potporu Ukrajini.

Međutim, ističe Edel, iza maničnih osmijeha i modernih grafičkih rješenja spomenutog stroja krije se sitničav čovjek koji koristi strah kako bi odvratio pozornost od dubokih problema u koje je zapao njegov rat sa svijetom. Jednog dana, nada se analitičarka, Rusi će prozreti Putinove laži i vidjeti da je njegov propagandi stroj zapravo alat koji ih čini sukrivcima u zločinima njihove države. Nažalost, čini se da taj trenutak još nije blizu, pa se može samo nagađati tome koliko će još ukrajinskih života biti izgubljeno dok se Rusi ne probude.