„Već dugo nisam vidio tako dobru priliku da nacionalne, konzervativne, suverenističke, kršćanske snage postanu dominantne u Europskoj uniji“, govori na snimci mađarski premijer najavljujući promjenu političkog krajolika Europske unije nakon lipanjskih izbora za Europski parlament. No, za „okupaciju“ Bruxellesa, kakvu priželjkuje Orban, potrebne su brojke.
Desnica u naletu
Unazad nekoliko mjeseci, istraživanja javnog raspoloženja diljem EU-a ukazivala su da će tvrda desnica na europskim izborima ostvariti povijesno dobar rezultat. Činilo se da bi jedan od dva desničarska kluba (Identitet i demokracija, u kojem se, među ostalima, nalazi njemački AfD i talijanska Liga) mogao dobaciti do treće pozicije po broju osvojenih mandata i s tog mjesta maknuti liberale, koji su tradicionalno (bili) treća politička snaga u EU parlamentu.
Dojam da je desnica u naletu diljem kontinenta pojačavaju nacionalni rezultati, od Wildersove pobjede na izborima u Nizozemskoj, preko jačanja krajnje desnice u Portugalu do anketa koje daju solidnu prednost Slobodarskoj stranki uoči parlametarnih izbora u Austriji. Unatoč tome, moguće je da je desnica, u kontekstu europskih izbora, upravo dosegla plafon.
Oporavak liberala?
Rezultati dviju anketa, objavljenih u proteklih nekoliko tjedana, sugeriraju da se biračko tijelo vraća mainstream desnici – Europska pučka stranka, kojoj pripada i HDZ, osnažena je za par mandata u odnosu na početak ožujka – a da grupacije desnije od EPP-a stagniraju ili blago gube podršku.
Jedno od tih istraživanja, Europeelects, predvidjelo je krajem ožujka da su se i liberali „oporavili“ i da sada ponovno drže treću poziciju. Identitet i demokracija te Europski konzervativci i reformisti (ECR, skupina kojoj pripadaju Braća Italije, poljski PiS, španjolski Vox, Hrvatski suverenisti itd.) imaju, po tom istraživanju, nekoliko mandata manje nego početkom ožujka (ID bilježi značajniji pad od ECR-a).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Komotna većina
Za smjer kojim će ići Europska unija – ili transformaciju kakvu priželjkuje Viktor Orban – ključna je, međutim, parlamentarna većina. Prema zadnjim anketama, tri zastupnička kluba koja tradicionalno tvore neformalnu proeuropsku „koaliciju“ – dakle, pučani, socijalisti i liberali – kontrolirali bi komotnu većinu u sljedećem sazivu Europskog parlamenta, s oko 400 zastupnika.
Ta se prognoza temelji na pretpostavci da ujedinjenje političkih opcija desnije od pučana nije izgledno. Orban im u videu nastoji dati zajednički nazivnik, pa kaže da, za razliku od suparnika, „ne predstavljamo ideje, nego ljude“ i da su „noćna mora za briselske birokrate“. No, prepreka potencijalnom ujedinjenu su razilaženja oko ključnih pitanja, u ovom trenutku je to odnos prema Kremlju i ratu u Ukrajini.
Mađarski premijer (čija stranka Fidesz zasad ne pripada nijednoj grupaciji, ali će, s obzirom na dominaciju na mađarskoj političkoj sceni, biti važan faktor za snagu desnice u sljedećem sazivu Europskog parlamenta) pokušava odigrati ulogu ujedinitelja, ali koliko su razlike duboke ilustrira i činjenica da se oni koje bi Orban trebao ujediniti razilaze čak i na pitanju treba li Orban biti taj oko kojeg će se okupljati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Propada Orbanov plana za preuzimanje EU? Tvrda desnica svuda stagnira i svađa se zbog Ukrajine
Ankete sugeriraju da se biračko tijelo vraća mainstream desnici
Dojam da je desnica u naletu diljem kontinenta pojačavaju nacionalni rezultati, od Wildersove pobjede na izborima u Nizozemskoj, preko jačanja krajnje desnice u Portugalu do anketa koje daju solidnu prednost Slobodarskoj stranki uoči parlametarnih izbora u Austriji. Unatoč tome, moguće je da je desnica, u kontekstu europskih izbora, dosegla plafon
Prije nekoliko tjedana Viktor Orban objavio je video u kojem se izmjenjuju njegovi srdačni susreti s cijelom plejadom istaknutih europskih desničara. Talijanska premijerka Giorgia Meloni, čelnik talijanske Lige Matteo Salvini, slovački premijer Robert Fico, francuska političarka Marine Le Pen, pobjednik nizozemskih parlamentarnih izbora (ali nesuđeni premijer) Geert Wilders, i tako dalje.
„Već dugo nisam vidio tako dobru priliku da nacionalne, konzervativne, suverenističke, kršćanske snage postanu dominantne u Europskoj uniji“, govori na snimci mađarski premijer najavljujući promjenu političkog krajolika Europske unije nakon lipanjskih izbora za Europski parlament. No, za „okupaciju“ Bruxellesa, kakvu priželjkuje Orban, potrebne su brojke.
Desnica u naletu
Unazad nekoliko mjeseci, istraživanja javnog raspoloženja diljem EU-a ukazivala su da će tvrda desnica na europskim izborima ostvariti povijesno dobar rezultat. Činilo se da bi jedan od dva desničarska kluba (Identitet i demokracija, u kojem se, među ostalima, nalazi njemački AfD i talijanska Liga) mogao dobaciti do treće pozicije po broju osvojenih mandata i s tog mjesta maknuti liberale, koji su tradicionalno (bili) treća politička snaga u EU parlamentu.
Dojam da je desnica u naletu diljem kontinenta pojačavaju nacionalni rezultati, od Wildersove pobjede na izborima u Nizozemskoj, preko jačanja krajnje desnice u Portugalu do anketa koje daju solidnu prednost Slobodarskoj stranki uoči parlametarnih izbora u Austriji. Unatoč tome, moguće je da je desnica, u kontekstu europskih izbora, upravo dosegla plafon.
Oporavak liberala?
Rezultati dviju anketa, objavljenih u proteklih nekoliko tjedana, sugeriraju da se biračko tijelo vraća mainstream desnici – Europska pučka stranka, kojoj pripada i HDZ, osnažena je za par mandata u odnosu na početak ožujka – a da grupacije desnije od EPP-a stagniraju ili blago gube podršku.
Jedno od tih istraživanja, Europeelects, predvidjelo je krajem ožujka da su se i liberali „oporavili“ i da sada ponovno drže treću poziciju. Identitet i demokracija te Europski konzervativci i reformisti (ECR, skupina kojoj pripadaju Braća Italije, poljski PiS, španjolski Vox, Hrvatski suverenisti itd.) imaju, po tom istraživanju, nekoliko mandata manje nego početkom ožujka (ID bilježi značajniji pad od ECR-a).
Komotna većina
Za smjer kojim će ići Europska unija – ili transformaciju kakvu priželjkuje Viktor Orban – ključna je, međutim, parlamentarna većina. Prema zadnjim anketama, tri zastupnička kluba koja tradicionalno tvore neformalnu proeuropsku „koaliciju“ – dakle, pučani, socijalisti i liberali – kontrolirali bi komotnu većinu u sljedećem sazivu Europskog parlamenta, s oko 400 zastupnika.
Ta se prognoza temelji na pretpostavci da ujedinjenje političkih opcija desnije od pučana nije izgledno. Orban im u videu nastoji dati zajednički nazivnik, pa kaže da, za razliku od suparnika, „ne predstavljamo ideje, nego ljude“ i da su „noćna mora za briselske birokrate“. No, prepreka potencijalnom ujedinjenu su razilaženja oko ključnih pitanja, u ovom trenutku je to odnos prema Kremlju i ratu u Ukrajini.
Mađarski premijer (čija stranka Fidesz zasad ne pripada nijednoj grupaciji, ali će, s obzirom na dominaciju na mađarskoj političkoj sceni, biti važan faktor za snagu desnice u sljedećem sazivu Europskog parlamenta) pokušava odigrati ulogu ujedinitelja, ali koliko su razlike duboke ilustrira i činjenica da se oni koje bi Orban trebao ujediniti razilaze čak i na pitanju treba li Orban biti taj oko kojeg će se okupljati.