Kao da je bilo prije nekoliko desetljeća, a ne prije samo četiri godine. Razumljivo, u međuvremenu smo preko glave prebacili pandemiju, potrese i svjedočimo velikom ratu na europskom tlu.
Ali, nije stvar samo u tome da se povijest jako zgusnula od te 2019. godine. “Ako želimo ići naprijed, imati održivi sustav, smanjiti troškove za proračun, onda je ova mirovinska reforma pravi put”, uvjeravao je premijer Andrej Plenković skeptičnu javnost. Radilo se o reformi čiji je ključni dio bilo podizanje granice za umirovljenje sa 65 na 67 godina.
Milijarde duga ‘našoj djeci i unucima’
Pozivao se premijer 2019. godine na to da je reforma rađena tako da osigura održivost javnih financija, podsjetivši da je dobila pozitivne ocjene Europske komisije, Svjetske banke, MMF-a i agencija za kreditni rejting. “Mi smo zahvaljujući toj reformi vratili Hrvatsku u investicijski kreditni rejting”, poslovično skromno je dodao Plenković.
Sva ta objašnjenja bila su nužna jer su se sindikati zbog reforme digli na zadnje noge i krenuli u skupljanje potpisa za referendum protiv nje. Plenkovićevi ministri su kampirali u informativnim emisijama tih dana plašeći javnost nenadoknadivom štetom mirovinskom sustavu ako ostane bez doprinosa radnika koji će raditi nakon 65. godine.
Državnim milijunima plaćani su i propagandni spotovi u kojima se tvrdilo da “zahtjevi sindikata znače manje mirovine i 45 milijardi kuna duga našoj djeci i unucima”… Ništa nije pomoglo. Sindikati su skupili 600 tisuća potpisa, a Plenković i Vlada u potpunosti prihvatili sve njihove zahtjeve.
Ništa više nije isto
Četiri godine kasnije, ništa više nije isto. Nema više priče o 45 milijardi kuna duga našoj djeci i unucima, nije više bitna održivost javnih financija, ni kreditne agencije, ni smanjenje troškova za proračun.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković i Vlada se ponašaju kao da se mirovinski sustav odjednom kupa u gotovini. U izmjenama poreza i davanja na plaće koje pripremaju za izbornu godinu obećava se kako će građanima ispod određenog iznosa bruto dohotka (vjerojatno 1300 eura) država plaćati dio mirovinskog doprinosa.
Produbljivanje rupe
To će proračun vjerojatno (jer službenih brojki još nema) koštati stotine milijuna eura na godišnjoj razini. Uz onih više od dvije milijarde eura kojima se iz državnog proračuna lani krpao minus u mirovinskom sustavu.
Tamo gdje su prije četiri godine željeli smanjiti rupu u javnim financijama kako bi osigurali mirovinski sustav, sad je – produbljuju. U ovom trenutku, kad se proračun sjajno puni prije svega zahvaljujući inflaciji, priča će biti održiva. Kad, međutim, udari prva ozbiljnija ekonomska kriza, a udarit će, mirovine bi lako mogle početi još više zaostajati za plaćama, a umirovljenici u još višem postotku (sad ih je trećina) ulaziti u statističku rubriku koja se zove – rizik od siromaštva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Udar na gradove
Ovaj kopernikanski obrat oko mirovinskog sustava nije jedini iz vreće začudnih poreznih trikova koju je vlast pripremila za superizbornu 2024. godinu. Suočena s činjenicom da su realne plaće padale cijeli drugi mandat Andreja Plenkovića, Vlada na svaki način pokušava pred izbore povisiti iznos plaća, kako bi se nadoknadilo njihovo zaostajanje za i dalje vrlo visokom inflacijom.
“Svaki način” znači ne samo destabiliziranjem mirovinskog sustava, nego i oduzimanjem prihoda jedinicama lokalne samouprave, zapravo – eto koletaralne koristi za HDZ – uglavnom velikim gradovima u kojima oni ne mogu ni primirisati vlasti (Zagreb, Split i Rijeka).
Otužni spektakl
Ukidanje prireza bi bio veliki udar na njihove financije, kad im Vlada ne bi u isto vrijeme omogućila da podignu porez na dohodak u svojim gradovima. Građani će tako vjerojatno ono što dobiju na mostu, izgubiti na ćupriji, jer nema šanse da se gradovi mogu samo tako odreći prihoda koji prikupljaju prirezom i koji im je, između ostalog, ključan za sufinanciranje europskih projekata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čemu, onda, pobogu cijeli otužni spektakl, u koji se uključio i dosad vrlo korektni ministar financija Marko Primorac lošim (i činjenično posve netočnim, bar za Zagreb i Rijeku) podbadanjem neHDZ-ovih gradova kao onih u kojima vladaju stranke koje se u načelu zalažu za manja porezna davanja?
Oduzimanje ‘povišice’
Pa tome da Plenković može kazati kako je on omogućio da građani imaju veće plaće, ali, eto, oporbene vlasti u gradovima im tu “povišicu” oduzimaju. Neinformiranom promatraču ovdje bi se možda činilo da premijer srlja u kataklizmu, jer će mediji lako prozreti trik i uništiti ga u javnosti, ali…
Po naslovnicama su već krenuli veseli napisi kako Vlada diže plaće i nije uputno sumnjati da će ih uskoro zamijeniti bijesni usklici o tome kako, eto, Tomašević, Filipović (Marko, a ne Davor) i Puljak ne daju ljudima njihov novac koji im je omogućio mudri premijer.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dugoročni udar na najsiromašnije
Posljedice cijele ove jeftine politikantske igre s poreznim sustavom, međutim, sezat će daleko dublje od dnevne politike. Mirovinski sustav učinit će se još više ovisnim o ukupnim prihodima državnog proračuna, koji, pak, najviše ovise o prihodu od PDV-a, poreza koji najteže pogađa siromašnije građane. Kad dođu krizna vremena, na njihove, uglavnom sijede glave, će se sručiti najgora oluja.
No, to se neće dogoditi nakon zatvaranja birališta 2024. godine. Priča o povećanju plaća dotad će vjerojatno držati vodu. A o mirovinskom sustavu će se, jednom kad zagusti, ionako vjerojatno morati brinuti netko drugi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Premijerov kopernikanski obrat. Izbornim trikovima gura umirovljenike u najgoru oluju. Istu onu na koju je osobno upozoravao
Kad dođe nova kriza, mirovine bi mogle biti prve na udaru. Ali, tad to vjerojatno više neće biti Plenkovićeva briga
Mirovinski sustav učinit će se još više ovisnim o ukupnim prihodima državnog proračuna, koji, pak, najviše ovise o prihodu od PDV-a, poreza koji najteže pogađa siromašnije građane. Kad dođu krizna vremena, na njihove, uglavnom sijede glave, će se sručiti najgora oluja
Kao da je bilo prije nekoliko desetljeća, a ne prije samo četiri godine. Razumljivo, u međuvremenu smo preko glave prebacili pandemiju, potrese i svjedočimo velikom ratu na europskom tlu.
Ali, nije stvar samo u tome da se povijest jako zgusnula od te 2019. godine. “Ako želimo ići naprijed, imati održivi sustav, smanjiti troškove za proračun, onda je ova mirovinska reforma pravi put”, uvjeravao je premijer Andrej Plenković skeptičnu javnost. Radilo se o reformi čiji je ključni dio bilo podizanje granice za umirovljenje sa 65 na 67 godina.
Milijarde duga ‘našoj djeci i unucima’
Pozivao se premijer 2019. godine na to da je reforma rađena tako da osigura održivost javnih financija, podsjetivši da je dobila pozitivne ocjene Europske komisije, Svjetske banke, MMF-a i agencija za kreditni rejting. “Mi smo zahvaljujući toj reformi vratili Hrvatsku u investicijski kreditni rejting”, poslovično skromno je dodao Plenković.
Sva ta objašnjenja bila su nužna jer su se sindikati zbog reforme digli na zadnje noge i krenuli u skupljanje potpisa za referendum protiv nje. Plenkovićevi ministri su kampirali u informativnim emisijama tih dana plašeći javnost nenadoknadivom štetom mirovinskom sustavu ako ostane bez doprinosa radnika koji će raditi nakon 65. godine.
Državnim milijunima plaćani su i propagandni spotovi u kojima se tvrdilo da “zahtjevi sindikata znače manje mirovine i 45 milijardi kuna duga našoj djeci i unucima”… Ništa nije pomoglo. Sindikati su skupili 600 tisuća potpisa, a Plenković i Vlada u potpunosti prihvatili sve njihove zahtjeve.
Ništa više nije isto
Četiri godine kasnije, ništa više nije isto. Nema više priče o 45 milijardi kuna duga našoj djeci i unucima, nije više bitna održivost javnih financija, ni kreditne agencije, ni smanjenje troškova za proračun.
Plenković i Vlada se ponašaju kao da se mirovinski sustav odjednom kupa u gotovini. U izmjenama poreza i davanja na plaće koje pripremaju za izbornu godinu obećava se kako će građanima ispod određenog iznosa bruto dohotka (vjerojatno 1300 eura) država plaćati dio mirovinskog doprinosa.
Produbljivanje rupe
To će proračun vjerojatno (jer službenih brojki još nema) koštati stotine milijuna eura na godišnjoj razini. Uz onih više od dvije milijarde eura kojima se iz državnog proračuna lani krpao minus u mirovinskom sustavu.
Tamo gdje su prije četiri godine željeli smanjiti rupu u javnim financijama kako bi osigurali mirovinski sustav, sad je – produbljuju. U ovom trenutku, kad se proračun sjajno puni prije svega zahvaljujući inflaciji, priča će biti održiva. Kad, međutim, udari prva ozbiljnija ekonomska kriza, a udarit će, mirovine bi lako mogle početi još više zaostajati za plaćama, a umirovljenici u još višem postotku (sad ih je trećina) ulaziti u statističku rubriku koja se zove – rizik od siromaštva.
Udar na gradove
Ovaj kopernikanski obrat oko mirovinskog sustava nije jedini iz vreće začudnih poreznih trikova koju je vlast pripremila za superizbornu 2024. godinu. Suočena s činjenicom da su realne plaće padale cijeli drugi mandat Andreja Plenkovića, Vlada na svaki način pokušava pred izbore povisiti iznos plaća, kako bi se nadoknadilo njihovo zaostajanje za i dalje vrlo visokom inflacijom.
“Svaki način” znači ne samo destabiliziranjem mirovinskog sustava, nego i oduzimanjem prihoda jedinicama lokalne samouprave, zapravo – eto koletaralne koristi za HDZ – uglavnom velikim gradovima u kojima oni ne mogu ni primirisati vlasti (Zagreb, Split i Rijeka).
Otužni spektakl
Ukidanje prireza bi bio veliki udar na njihove financije, kad im Vlada ne bi u isto vrijeme omogućila da podignu porez na dohodak u svojim gradovima. Građani će tako vjerojatno ono što dobiju na mostu, izgubiti na ćupriji, jer nema šanse da se gradovi mogu samo tako odreći prihoda koji prikupljaju prirezom i koji im je, između ostalog, ključan za sufinanciranje europskih projekata.
Čemu, onda, pobogu cijeli otužni spektakl, u koji se uključio i dosad vrlo korektni ministar financija Marko Primorac lošim (i činjenično posve netočnim, bar za Zagreb i Rijeku) podbadanjem neHDZ-ovih gradova kao onih u kojima vladaju stranke koje se u načelu zalažu za manja porezna davanja?
Oduzimanje ‘povišice’
Pa tome da Plenković može kazati kako je on omogućio da građani imaju veće plaće, ali, eto, oporbene vlasti u gradovima im tu “povišicu” oduzimaju. Neinformiranom promatraču ovdje bi se možda činilo da premijer srlja u kataklizmu, jer će mediji lako prozreti trik i uništiti ga u javnosti, ali…
Po naslovnicama su već krenuli veseli napisi kako Vlada diže plaće i nije uputno sumnjati da će ih uskoro zamijeniti bijesni usklici o tome kako, eto, Tomašević, Filipović (Marko, a ne Davor) i Puljak ne daju ljudima njihov novac koji im je omogućio mudri premijer.
Dugoročni udar na najsiromašnije
Posljedice cijele ove jeftine politikantske igre s poreznim sustavom, međutim, sezat će daleko dublje od dnevne politike. Mirovinski sustav učinit će se još više ovisnim o ukupnim prihodima državnog proračuna, koji, pak, najviše ovise o prihodu od PDV-a, poreza koji najteže pogađa siromašnije građane. Kad dođu krizna vremena, na njihove, uglavnom sijede glave, će se sručiti najgora oluja.
No, to se neće dogoditi nakon zatvaranja birališta 2024. godine. Priča o povećanju plaća dotad će vjerojatno držati vodu. A o mirovinskom sustavu će se, jednom kad zagusti, ionako vjerojatno morati brinuti netko drugi.