Prelazak Pelješkog mosta bit će besplatan, ali ne zbog dobrohotnosti Plenkovićeve vlade. Mostarine nema zbog uvjeta financiranja EU
U prijavi za EU financiranje utvrđeno je da će infrastruktura biti besplatno dostupna
U kasnim satima srijede postavljen je i posljednji dio konstrukcije Pelješkog mosta, što je obilježeno svečanim govorima i vatrometom, no na vožnju preko mosta još ćemo morati pričekati. Službeno otvorenje mosta i pristupnih cesta, uz još jednu turu svečarskih govora i vatrometa, očekuje se najkasnije do ljeta sljedeće godine.
Za razliku od Krčkog mosta, na kojem je naplata cestarine ukinuta tek lanjskog lipnja, vožnja preko onog na Pelješcu od starta će biti besplatna. Nema cestarine, mostarine, vinjeta – ali to nije dobra volja aktualne Vlade, nego uvjet pod kojim je Europska unija odobrila golem novac za projekt cestovnog povezivanja s južnom Dalmacijom čiji je dio i Pelješki most.
Bez cestarine, ali zašto?
Zadnjih je dana na tu temu bilo pomalo nedorečenih izjava. Bilo je, doduše, sasvim jasno da naplate cestarine neće biti. O tome je, na primjer, početkom tjedna na HRT-u govorio resorni ministar Oleg Butković: „Neće biti naplate cestarine, to se zna od samo početka“.
Ali nije baš detaljno obrazložio zašto, osim što je napomenuo da neće biti dodatnih udara ni na građane ni na državni proračun i da je sve „iskomunicirano s Europskom komisijom“. Mediji su, pak, u međuvremenu pisali da je Pelješčane obradovala najava ministra Butkovića da neće biti naplate mostarine, da će se preko mosta svi voziti besplatno, a da će novac za održavanje mosta osigurati država.
U srijedu navečer je, ipak, ministar Butković bio malo precizniji. Potvrdivši da „neće biti naplate cestarine i mostarine nikada“, dodao je da je to „bio uvjet kod europskog financiranja“. Drugim riječima, da bi EU odobrila novac za izgradnju Pelješkog mosta, Vlada je pristala da na njemu ne zarađuje. O čemu se, dakle, točno radi?
Što kažu u Bruxellesu
Cjelokupni projekt cestovne povezanosti s južnom Dalmacijom, kojeg je ključni dio Pelješki most, vrijedan je ukupno 526 milijuna eura. Od tog iznosa 420 milijuna eura su tzv. prihvatljivi troškovi, oni koji se mogu financirati iz EU sredstava. U lipnju 2017. godine Europska komisija je odobrila 357 milijuna eura iz kohezijske politike za ovaj projekt, odnosno 85 posto prihvatljivih troškova.
Sufinaciranje je odobreno temeljem prijave za tzv. velike projekte (vrijednost im je iznad 50 milijuna eura), pod uvjetom da „državna cestovna infrastruktura bude besplatno dostupna svim korisnicima (javna cesta bez naplate)“, objašnjavaju sada iz Komisije na pitanje o eventualnoj cestarini.
Stoga se „ne očekuje da bude komercijalno iskorištena ili podložna ostvarivanju prihoda u obliku cestarine, vinjeta itd.“, odgovoraju iz Bruxellesa na naš upit. Isto tumačenje nude i iz Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU.
Projekt bez prihoda
„Projekt Cestovna povezanost s južnom Dalmacijom je od početka pripreman/prijavljen i odobren kao tzv. non revenue, dakle bez prihoda, tako da se prelazak preko Pelješkog mosta neće naplaćivati“, kažu u resoru ministrice Nataše Tramišak. Na to je, očito, mislio ministar Butković kada je govorio da se to „zna od samog početka“ i da je „iskomunicirano s Europskom komisijom“.
Iz Ministarstva zaduženog za EU fondove upućuju i na uredbu koja regulira ovo pitanje, a koja ne kaže direktno smije li se neka cesta, most i slično naplaćivati ili ne, ali kaže da se, ako se naplaćuje, neto prihodi moraju uzeti u obzir.
Viši zarade, manje EU novca
U članku na koji se pozivaju stoji i ovo: „Prihvatljivi izdaci operacije koji će se sufinancirati iz ESI fondova unaprijed se smanjuju vodeći računa o mogućnosti operacije da stvara neto prihod u određenom referentnom razdoblju koje obuhvaća provedbu operacije i razdoblje nakon njezina dovršetka”.
U Ministarstvu to otvoreno ne spominju, ali iz ove odredbe očigledno proizlazi da bi EU, vrlo vjerojatno, sufinancirala Pelješki most u manjem iznosu, da je Vlada odlučila da će na njemu zarađivati, odnosno naplaćivati cestarinu.
Stari slučaj iz Portugala
Sličan slučaj spominje se u zastupničkom pitanju upućenom još prije deset godina Europskoj komisiji. Jedna zastupnica Europskog parlamenta tada se raspitivala o namjeri vlasti u Portugalu da počnu naplaćivati naknadu za korištenje ceste izgrađene uglavnom EU fondovima.
Komisija joj je tada odgovorila da se doprinos svakom infrastrukturnom projektu izračunama temeljem analize troškova i koristi koja u obzir uzima i eventualne prihode. Što su prihodi projekta veći, to je doprinos EU manji, pisali su tada iz Komisije. Pravila su se u međuvremenu donekle izmijenila, ali je prilično logično da je ovaj dio ostao isti.
U tom odgovoru Komisija pojašnjava i da država članica mora u roku od pet godina od završetka projekta provjeriti i potvrditi da se uvjeti pod kojima je projekt realiziran nisu promijenili i da nije, na primjer, počeo stvarati nove prihode, koji nisu bili poznati u trenutku njegovog odobravanja.
Novac, a ne politika
Što se tiče Pelješkog mosta, i iz Ministarstva regionalnog razvoja spominju rok od najmanje pet godina. “Minimalni rok trajnosti je 5 godina, koji kaže da se mora pratiti jesu li se promijenili uvjeti pod kojima je projekt odobren. Ako do takvih promjena dođe, sagledava se konkretan slučaj”, odgovorili su na naš upit.
Ministar Butković je, pak, sasvim kategoričan: naplate cestarine, kazao je za RTL, neće biti nikada. Ako to u nekom trenutku i bude predmet političke odluke, potpuno je sigurno da taj trenutak nije sada: prelazak preko Pelješkog mosta bit će godinama besplatan i to nema veze s politikom, nego novcem. U protivnom bi, vrlo je izvjesno, EU financirala manji iznos, a Vlada morala posegnuti dublje u proračun da bi pokrila troškove realizacije ovog zahtjevnog projekta.