Potvrđeno Telegramu: U zatvoru umro Pero Vincetić. Našem pravosuđu trebalo je 18 godina da ga uhiti za ratne zločine
Bivši zapovjednik HVO-a preminuo je u osječkoj bolnici nekoliko dana nakon što je uhićen
U Općoj bolnici u Osijeku ovog je vikenda preminuo Pero Vincetić zvani Konj, 53-godišnji nekadašnji pripadnik HVO-a, protiv kojeg je Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku otvorilo istragu zbog sumnje da je počinio ratni zločin u Orašju tijekom rata u BiH. Vincetić je tada bio zapovjednik u Vojnoj policiji Operativne zone Posavina, a istraga protiv njega otvorena je tek prije nekoliko dana.
Kazneni postupak pokrenut je tek sada iako su neke od njegovih žrtava prijave podnijele još 1994., pa ponovno 2003. godine. Iz Ministarstva pravosuđa potvrđeno je da je Vincetić bio pritvoren u Zatvoru u Osijeku, a prve informacije govore da se radilo o prirodnoj smrti.
Zlostavljanja u zatvoru
Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku osumnjičilo je Vincetića da je između rujna 1992. i lipnja 1993. kao zapovjednik 5. bojne Vojne policije Posavina–Orašje, koja je djelovala u sklopu 106. brigade HVO-a Orašje, osnivao na području Orašja improvizirane zatvore. U njima je, sumnja se, zatvarao zarobljene pripadnike Vojske Republike Srpske i pripadnike bošnjačke nacionalnosti ako su bili pripadnici Vojske Republike Srpske te civile srpske, bošnjačke nacionalnosti i Hrvate za koje je sumnjao da surađuju s pripadnicima Vojske Republike Srpske.
Zatvorenici u Vincetićevim zatvorima su zlostavljani. On ih je, prema tvrdnjama tužiteljstva, mučio osobno, a pored toga, kako se sumnjalo, nije kažnjavao svoje podređene koji su sudjelovali u zlostavljanjima i ubojstvima zatvorenih ljudi.
Vincetiću je na teret stavljeno mučenje najmanje osamdeset civilnih i vojnih osoba, od kojih su dvadeset i tri osobe preminule, jedna je silovana, a ostale su zadobile teške tjelesne ozljede. Sudac istrage Županijskog suda u Osijeku prije desetak dana odredio je Vincetiću, koji je osim hrvatskog imao i državljanstvo BiH, istražni zatvor zbog opasnosti od bijega.
Svjedočenja žrtava Pere Konja
S dvoje od tih “najmanje osamdeset civilnih i vojnih osoba”, silovanom mađarskom državljankom Tünde Fetzer, udanom Benković i njenim teško fizički zlostavljanim suprugom Markom Benkovićem, Telegramov Drago Hedl, razgovarao je još 2012. u Siklosu, gradiću u južnoj Mađarskoj, gdje danas žive.
U Jutarnjem listu 6. travnja te godine Hedl je objavio i opširan tekst o užasima koje je proživjelo to dvoje ljudi, a koji su tek prošloga tjedna kad je uhićen 53-godišnji Pero Vincetić, zvani Pera Konj, dobili iskricu nade da će taj čovjek, koji im je upropastio živote, napokon biti izveden pred lice pravde. Sada je, međutim, jasno da se to neće dogoditi.
Svojoj žrtvi Vincetić je, kako je ispričala našem novinaru, u svibnju 1992. upao u kuću u Orašju, na stol stavio pištolj i ogroman nož i naredio joj je da se skine. Kada je odbila Vincetić ju je divljački povukao za kosu i svom vojnom policajcu naredio da joj svuče odjeću. Branila se i opirala, no dvojica snažnih muškaraca svladali su je i silovala.
Protjerivanje iz u Mađarsku
Tragedija te žene tu nije prestala. Vincetić ju je, poslije užasa kojeg je preživjela i nakon što joj je oteo 11 tisuća DEM, odveo na mađarsku granicu kod Donjeg Miholjca i protjerao u tu zemlju. U Mađarskoj je saznala da je zatrudnjela te se odlučila za pobačaj, nakon čega više nije mogla imati djecu.
Istog tog dana, u svibnju 1992., Pero Vincetić je s trojicom vojnih policajaca uhitio Marka Benkovića i uzeo mu pušku s kojom je kao pripadnik HVO-a držao stražu. Tukli su ga, više je puta gubio svijest i u improviziranom vojnom zatvoru u Osnovnoj školi u Donjoj Mahali držali mjesec i pol dana, dok ga slučajno ondje nije zatekao prijatelj Đuro Matuzović i oslobodio ga. Marko Benković odlazi u Mađarsku, nalazi suprugu, ali mora na operaciju jer mu je zbog silnih batina teško oštećena žuč.
”Peri Konju nije bilo nimalo važno što sam Hrvat, a moja supruga Mađarica i što nismo imali nikakve veze sa Srbima koji su u tom dijelu Bosne ratovali protiv HVO-a. Bili smo imućni ljudi, imali smo ušteđenog novca i kilogram zlata i Vincetiću je samo to bilo pred očima”, svjedočio je Benković u razgovoru s Telegramovim novinarom. Hrvatskom pravosuđu trebalo je nevjerojatno dugih 18 godina da ga uhite, a u nizu opravdanja jedno od posljednjih im je, posve ozbiljno, bila – covid pandemija. Vincetić zbog svega na kraju nije dočekao kaznu.