Dok se dogovara sada već vrlo izgledna Vlada HDZ-a i Domovinskog pokreta, pitam se gdje je Tomislav Karamarko i zašto ga nigdje nema? Zašto se sada s njim ne rade veliki intervjui i zašto on ne prima čestitke? Jer, nakon dva mandata Plenkovićeve vladavine, potpuno je jasno da je trijumfirala Karamarkova vizija HDZ-a, dok je Plenkovićeva poražena do nogu. Karamarko, dakle, treba slaviti, a Plenković nipošto.
Dolazim da bih, mijenjajući HDZ, promijenio Hrvatsku, izjavio je Andrej Plenković kad je prije osam godina preuzimao stranku od Karamarka. Gledajući kako Plenković, Medved, Anušić, Božinović i Jandroković sada kuju pakt s desnim ekstremistima iz DP-a, treba podvući crtu i konstatirati da od tog zavjeta nije bilo ama baš ništa. Čin-čin, HDZ se upravo vraća Karamarku.
Činilo se da bi stvar mogla uspjeti
Ispočetka se činilo da bi stvar možda mogla uspjeti. Plenković je 2020. godine dosta lako pregrmio pokušaj skupine ultraški nastrojenih HDZ-ovaca da mu otmu žezlo u HDZ-u i da ga posljedično svrgnu sa svih funkcija. U sasvim dobroj snazi preživio je i dane kad je to društvo napustilo HDZ i osnovalo Domovinski pokret uzimajući politički dezorijentiranog pjevača Miroslava Škoru za svoju veselu maskotu.
Te je lomove koristio da sebe i svoje suradnike oštro distancira od DP-a sugerirajući kako je i dobro da su takvi otišli. Poruka je bila da se HDZ na taj način očistio od skupine beznačajnih megalomana, ekstremista kojima izbije ekcem kad vide sliku njegovog partnera Milorada Pupovca i sitneži koja sebi daje preveliki značaj s obzirom na svoje sposobnosti i broj razreda koji su proveli u ikakvim školama.
Neutralizirao ih je kad se ratificirala Istanbulska konvencija, kad se otamo dizala halabuka protiv cijepljenja i epidemioloških mjera, kad je Penava u njega upirao prstom jer se ne dižu optužnice protiv ratnih zločinaca i kad su ga nazivali izdajnikom hrvatskih interesa, ma što im to značilo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nasušno mu treba 13 DP-ovih mandata
Vojnički okružen ekipom poslušnih kadrova koje je porazmjestio oko sebe, Plenković je djelovao kao pobjednik u tom malom ratu ss bivšim svojima i novim njihovima. Pozicije jasne. Plenković i njegovi moderni Europljani, DP-ovci provincijalci, tamburaši i čvarkaši. On i njegovi široki i uključivi, DP-ovci uski i zagriženi. On i njegovi snaga budućnosti, DP-ovci nakupina davitelja prošlošću i sitnih kalkulanata koji u nedostatku snažnih sadržaja nameću društvu davno apsolvirane i preživjele teme na kojima kod slabo pismenih birača kamče jeftine političke poene.
No s izborima i okolnošću da relativnom pobjedniku, eto, nasušno treba DP-ovih 13 mandata, kompletni Plenkovićev konstrukt uz tresak se razbio o hladni beton. Sada odjednom umjereni tehnički premijer i njegov ”finiji” dio HDZ-a opet mogu s Penavom i Radićem i tim nekim Ćipom i Dabrom.
Sad im više nije strano zamisliti vladu bez zastupnika manjina, čije su sudjelovanje u vlasti osam godina nazivali blagotvornim za društvo, poglavito mogu bez DP-u nepodnošljivih Srba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vrh HDZ-a upravo guta žabu
S uljudnim smiješkom mogu progutati DP-ove ekstremističke opsesije o iscrtavanju ”katoličke države” i mogu partnerski razgovarati o natražnjačkim elementima desničarske kulturne revolucije, koju ta stranka želi provesti nad udžbenicima i povijesnim knjigama, nad medijima pa čak i nad područjem umjetnosti. Upravo slušam Gordana Jandrokovića kako u dnevniku poput lisice Mice vrda oko Istanbulske konvencije koju DP dolazi ”deratificirati”.
Eto nam, dakle, Tomislava Karamarka kao nacrtanoga samo mu je ime Andrej Plenković. Taj prerušeni Karamarko možda će za ministra kulture opet morati postaviti Zlatka Hasanbegovića koji je ušao u Sabor s Domovinskim pokretom. Vrh HDZ-a upravo guta žabu. Ne da Plenković ideološki nije promijenio stranku, nego je vraća u njenu najgoru fazu. Osam godina ni za što.
Gdje je Karamarko da se u to ime popije po jedna?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenkovićev se konstrukt uz tresak razbio o beton. Danas je jasno da je na izborima trijumfirala Karamarkova vizija HDZ-a
Plenkovićev pristanak na bratimljenje s DP-om znači da je njegova operacija u HDZ-u - potpuno propala
Dolazim da bih, mijenjajući HDZ, promijenio Hrvatsku, izjavio je Andrej Plenković kad je prije osam godina preuzimao stranku od Karamarka. Gledajući kako Plenković, Medved, Anušić, Božinović i Jandroković sada kuju pakt s desnim ekstremistima iz DP-a, treba podvući crtu i konstatirati da od tog zavjeta nije bilo ama baš ništa. Čin-Čin, HDZ se upravo vraća Karamarku.
Dok se dogovara sada već vrlo izgledna Vlada HDZ-a i Domovinskog pokreta, pitam se gdje je Tomislav Karamarko i zašto ga nigdje nema? Zašto se sada s njim ne rade veliki intervjui i zašto on ne prima čestitke? Jer, nakon dva mandata Plenkovićeve vladavine, potpuno je jasno da je trijumfirala Karamarkova vizija HDZ-a, dok je Plenkovićeva poražena do nogu. Karamarko, dakle, treba slaviti, a Plenković nipošto.
On će s Penavom i društvom vjerojatno uspjeti sastaviti saborsku većinu i tako zadržati premijerski položaj, no za tu pobjeda nužan je veliki Plenkovićev politički i ideološki obrat. A njegov pristanak na bratimljenje s DP-om znači da je njegova operacija na živom tijelu HDZ-a – potpuno propala.
Dolazim da bih, mijenjajući HDZ, promijenio Hrvatsku, izjavio je Andrej Plenković kad je prije osam godina preuzimao stranku od Karamarka. Gledajući kako Plenković, Medved, Anušić, Božinović i Jandroković sada kuju pakt s desnim ekstremistima iz DP-a, treba podvući crtu i konstatirati da od tog zavjeta nije bilo ama baš ništa. Čin-čin, HDZ se upravo vraća Karamarku.
Činilo se da bi stvar mogla uspjeti
Ispočetka se činilo da bi stvar možda mogla uspjeti. Plenković je 2020. godine dosta lako pregrmio pokušaj skupine ultraški nastrojenih HDZ-ovaca da mu otmu žezlo u HDZ-u i da ga posljedično svrgnu sa svih funkcija. U sasvim dobroj snazi preživio je i dane kad je to društvo napustilo HDZ i osnovalo Domovinski pokret uzimajući politički dezorijentiranog pjevača Miroslava Škoru za svoju veselu maskotu.
Te je lomove koristio da sebe i svoje suradnike oštro distancira od DP-a sugerirajući kako je i dobro da su takvi otišli. Poruka je bila da se HDZ na taj način očistio od skupine beznačajnih megalomana, ekstremista kojima izbije ekcem kad vide sliku njegovog partnera Milorada Pupovca i sitneži koja sebi daje preveliki značaj s obzirom na svoje sposobnosti i broj razreda koji su proveli u ikakvim školama.
Neutralizirao ih je kad se ratificirala Istanbulska konvencija, kad se otamo dizala halabuka protiv cijepljenja i epidemioloških mjera, kad je Penava u njega upirao prstom jer se ne dižu optužnice protiv ratnih zločinaca i kad su ga nazivali izdajnikom hrvatskih interesa, ma što im to značilo.
Nasušno mu treba 13 DP-ovih mandata
Vojnički okružen ekipom poslušnih kadrova koje je porazmjestio oko sebe, Plenković je djelovao kao pobjednik u tom malom ratu ss bivšim svojima i novim njihovima. Pozicije jasne. Plenković i njegovi moderni Europljani, DP-ovci provincijalci, tamburaši i čvarkaši. On i njegovi široki i uključivi, DP-ovci uski i zagriženi. On i njegovi snaga budućnosti, DP-ovci nakupina davitelja prošlošću i sitnih kalkulanata koji u nedostatku snažnih sadržaja nameću društvu davno apsolvirane i preživjele teme na kojima kod slabo pismenih birača kamče jeftine političke poene.
No s izborima i okolnošću da relativnom pobjedniku, eto, nasušno treba DP-ovih 13 mandata, kompletni Plenkovićev konstrukt uz tresak se razbio o hladni beton. Sada odjednom umjereni tehnički premijer i njegov ”finiji” dio HDZ-a opet mogu s Penavom i Radićem i tim nekim Ćipom i Dabrom.
Sad im više nije strano zamisliti vladu bez zastupnika manjina, čije su sudjelovanje u vlasti osam godina nazivali blagotvornim za društvo, poglavito mogu bez DP-u nepodnošljivih Srba.
Vrh HDZ-a upravo guta žabu
S uljudnim smiješkom mogu progutati DP-ove ekstremističke opsesije o iscrtavanju ”katoličke države” i mogu partnerski razgovarati o natražnjačkim elementima desničarske kulturne revolucije, koju ta stranka želi provesti nad udžbenicima i povijesnim knjigama, nad medijima pa čak i nad područjem umjetnosti. Upravo slušam Gordana Jandrokovića kako u dnevniku poput lisice Mice vrda oko Istanbulske konvencije koju DP dolazi ”deratificirati”.
Eto nam, dakle, Tomislava Karamarka kao nacrtanoga samo mu je ime Andrej Plenković. Taj prerušeni Karamarko možda će za ministra kulture opet morati postaviti Zlatka Hasanbegovića koji je ušao u Sabor s Domovinskim pokretom. Vrh HDZ-a upravo guta žabu. Ne da Plenković ideološki nije promijenio stranku, nego je vraća u njenu najgoru fazu. Osam godina ni za što.
Gdje je Karamarko da se u to ime popije po jedna?