Plenković je najvažniji dokument u državi učinio nevažnim i u pitanje doveo svaku brojku u njemu. Strašno je da ga za to nije briga

Sabor na plenarnoj sjednici potvrđuje je li Vlada tim novcem upravljala baš onako kako joj je parlament naložio.

Nekad se sumnjalo u proračun

Kad se taj krug zatvori svaki građanin u Hrvatskoj trebao bi moći zdravo za gotovo uzeti svaku proračunsku brojku. Ne tako davno u Hrvatskoj su danima, ponekad i tjednima među analitičarima i političarima trajali prijepori oko toga koliki je bio proračunski manjak u pojedinoj godini. Omiljeni je sport nakon promjene vlasti bio prokazivati prethodnike uz tvrdnju da su u proračunu ostavili veći manjak nego što su ga prikazali. I da iz ormara ispadaju kosturi, odnosno neplaćene obveze.

Strašno je bilo da građani u takvoj situaciji nisu imali nikakvog razloga vjerovati u proračunske brojke, što znači da nisu mogli imati povjerenje u to kako vlast troši novac koji su oni zaradili. Ako ne mogu biti sigurni u manjak proračuna, kako su mogli biti sigurni u tisuće stavki koje se nalaze u proračunskim knjigama.

Srećom, prošlo je vrijeme kad se u Hrvatskoj pouzdano nije moglo reći ni koliko je više novca potrošeno nego što je zarađeno. Malo po malo ministri financija su dodavali obrazloženja uz proračunske prijedloge, puno je pomoglo i to što ih se jednim klikom moglo pronaći na mrežnim stranicama i Vlade i Ministarstva financija. Činilo se da je pred Hrvatskom vrijeme kad će se u parlamentu i u javnosti voditi rasprave oko toga je li javni novac raspoređen baš na one programe gdje je najkorisniji, ali da više nitko neće dovoditi u pitanje vjerodostojnost onoga što piše u proračunskim knjigama.

‘Vjerujte meni, ne brojkama’

Korak naprijed u tom je pogledu napravljen i u Plenkovićeva dva mandata. A onda je sve u pitanje doveo baš premijer. Uvjeravajući javnost u to da je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek 3D snimanje Geodetskom fakultetu platila nacionalnim, a ne europskim novcem, Plenković je novinarima, ali zapravo građanima, poručio da moraju vjerovati njemu, a ne brojkama iz Godišnjeg izvještaja o izvršenju proračuna za 2021. godinu u kojem stoji suprotno.

Drugim riječima, premijer kaže da nije točno ono što je tvrdila njegova Vlada u svibnju prošle godine kad je Saboru podnijela izvještaj o tome kako je trošila novac poreznih obveznika.

Ne bi ni to bio problem, da je premijer pokušao objasniti kako se u tom moru brojki potkrala greška, ali on je usput novinarima poručio da naprosto trebaju zanemariti najvažniji dokument u državi. Znači, Plenkoviću trebamo vjerovati na izgovorenu riječ, ali trebamo biti sumnjičavi prema Plenkoviću kad pošalje najvažniji dokument u parlament u kojem objašnjava kako je prethodnu godinu država trošila novac.

Koliko je još stavki netočno?

Ako nije točna ta jedna stavka, pitanje je koliko je još stavki u izvješću o trošenju javnog novca netočno. I treba li svaki put premijera poslati u provjeru u Državnu riznicu kako bi se sa sigurnošću moglo reći kako je nešto plaćeno. Kad se tako postave stvari teško izgrađeno i krhko povjerenje nestaje. Ako ne možemo vjerovati proračunskom izvještaju koji je usvojio Sabor, možda ne možemo vjerovati ni podacima o inflaciji, rastu BDP-a, ili bilo kojoj drugoj brojci koja izlazi iz državnih institucija.

Šteta je to znatno veća od 6.037.406,25 kuna o kojima se u slučaju isplate Geodetskom fakultetu raspravlja. Nemoguće da Andrej Plenković toga nije svjestan. Strašno je da ga za to nije briga, a možda je još strašnije samo to da se u parlamentu, koji je jamac da se javni novac ispravno troši, nitko nije osobito uznemirio oko toga da im Vlada u najvažnijem dokumentu neke države nije govorila istinu.

Dokumentu koji su oni, svojim glasovima, svejedno usvojili.