Taj feler osobnosti dao se dosta dobro vidjeti u nedjelju na zagrebačkom aerodromu. Psovali su novinare, naguravali se i bahatili, a jednog smo na snimci čuli kako na reportere u predbožićnom duhu otrovno odapinje želju da – umru.
‘Naši dečki’
Slično su se ponašali i kad su ih nedavno dovodili pred grčki sud, gdje su vikali “umrite novinari, Židovi i gadure” i druge odvratne kletve i dizali u zrak srednji prst.
Svo ovo vrijeme politika im se ulagivala do te mjere da bi netko tko nije odavde mogao pomisliti da su divlji Grci iz čiste pakosti uhapsili skupinu mirnih krizmanika u bijelim haljinama i s krunicama u rukama. Hrvatsko veleposlanstvo u Ateni dubilo je na glavi da se “našim dečkima” i “našoj djeci” pruži pomoć u svemu na što se dalo utjecati, a oni su se, evo, vratili ogorčeni, puni bijesa, nabrijani na osvetu i u pozi ni za što progonjene žrtve.
Zahvala i orden
Bakljada dobrodošlice koju im je priredila grupa maskiranih prijatelja i suboraca u divljanju po nogometnim terenima još je najmanji problem premda je jasno da građani Zagreba i zagrebački gosti moraju biti pošteđeni i zaštićeni od takvih agresivnih performansa. I zato je dobro da je policija neke od tih huligana iz “odbora za doček” ekspresno poslala pred sud za prekršaje. Ali ovdje je bitno zapažanje da ti momci, oko čijeg je spašavanja cijela država od ljeta bila na nogama, izlaze iz aviona i kreću svojoj kući potpuno nepromijenjeni. Do krajnosti nesvjesni da su sami izazvali sve što im se kasnije dogodilo. Ne prihvaćajući ni zeru odgovornosti koja je u potpunosti na njima. Kao neki veliki junaci koji za svoja časna djela zaslužuju zadovoljštinu, zahvalu i orden.
Kakvi otišli, takvi se vratili. To je stvarno teško shvatljivo jer kazneni postupak i kazna služe da i počinitelju, a ne samo oštećenicima pošalju poruku. Ovdje nikakva poruka nije sjela. Osobno preispitivanje očito se nije dogodilo. No možda to i nije tako čudno s obzirom na to da im se sve što su radili u Grčkoj godinama toleriralo ovdje u Hrvatskoj. Pa su očito mislili da se na isti način mogu razulariti i tamo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašećerene priče
A onda su u Hrvatskoj, čak i u Saboru, krenule predizborno unosne, zašećerene priče o našim jadnim mladim navijačima koji su samo mladenački zaneseni, da mlađarija nije mislila ništa loše, da su pohrlili u Grčku hrabriti svoj klub i da ih je u tuđini stigla nesrazmjerna i drakonska kazna za to malo jogunastog dječačkog veselja i adrenalina. Tome su pridodana i zgražanja nad navodno stravičnim uvjetima u grčkim zatvorima (pogledajmo naše), nad grčkim pravosuđem koje je ispalo gore od Hamurabijevog i nad Grcima koji iz nekog neobjašnjenog razloga valjda posebno mrze Hrvate.
Toj su se obranaškoj verziji pridružili čak i predsjednik Milanović, ministar vanjskih poslova Grlić Radman i dobar broj opozicijskih prvaka, a u finalu je premijer Plenković uputio veleposlanstvo da Bad Blue Boysima financijski pokrije sve troškove koji će imati kad se budu vraćali u Hrvatsku.
Usijane glave
Ali nitko usijanim glavama nije citirao staru poslovicu koja kaže: ako ideš u Rim, ponašaj se kao Rimljanin. Dakle, ako Grci kažnjavaju navijačke izgrede, a ti bi se mlatio i razbijao, onda u Grčku ne idi. Nego ostani doma i divljaj ovdje gdje ti se neće ništa dogoditi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I zato su na kraju, u očima naših povratnika, krivi svi i sve, samo oni nisu. Ni ovo nismo iskoristili da se ikoga bar za sutra nauči pameti. Jasno da ne, jer ovako to nije ni moguće.
Ogorčeni, puni bijesa i nabrijani na osvetu - kakvi su otišli, takvi su se i vratili. Nikakva poruka ovdje nije sjela
Sve što su BBB-ovci radili u Grčkoj godinama im se toleriralo ovdje, u Hrvatskoj
Svo ovo vrijeme politika im se ulagivala do te mjere da bi netko tko nije odavde mogao pomisliti da su divlji Grci iz čiste pakosti uhapsili skupinu mirnih krizmanika u bijelim haljinama i s krunicama u rukama
Dvadesetak od 102 Bad Blue Boysa pušteno je iz pritvora u Grčkoj i vratili su se u Hrvatsku, ali u glavama većine njih nije, čini se, došlo do većeg preokreta. Četiri mjeseca zatvorske introspekcije, 11 kaznenih djela nasilne naravi za koja ih se tereti u drugoj državi, pravosudni proces koji i dalje traje samo sada s njima u odsutnosti, ozbiljna situacija u kojoj se i dalje nalaze, sramota za roditelje – i opet ništa.
Taj feler osobnosti dao se dosta dobro vidjeti u nedjelju na zagrebačkom aerodromu. Psovali su novinare, naguravali se i bahatili, a jednog smo na snimci čuli kako na reportere u predbožićnom duhu otrovno odapinje želju da – umru.
‘Naši dečki’
Slično su se ponašali i kad su ih nedavno dovodili pred grčki sud, gdje su vikali “umrite novinari, Židovi i gadure” i druge odvratne kletve i dizali u zrak srednji prst.
Svo ovo vrijeme politika im se ulagivala do te mjere da bi netko tko nije odavde mogao pomisliti da su divlji Grci iz čiste pakosti uhapsili skupinu mirnih krizmanika u bijelim haljinama i s krunicama u rukama. Hrvatsko veleposlanstvo u Ateni dubilo je na glavi da se “našim dečkima” i “našoj djeci” pruži pomoć u svemu na što se dalo utjecati, a oni su se, evo, vratili ogorčeni, puni bijesa, nabrijani na osvetu i u pozi ni za što progonjene žrtve.
Zahvala i orden
Bakljada dobrodošlice koju im je priredila grupa maskiranih prijatelja i suboraca u divljanju po nogometnim terenima još je najmanji problem premda je jasno da građani Zagreba i zagrebački gosti moraju biti pošteđeni i zaštićeni od takvih agresivnih performansa. I zato je dobro da je policija neke od tih huligana iz “odbora za doček” ekspresno poslala pred sud za prekršaje. Ali ovdje je bitno zapažanje da ti momci, oko čijeg je spašavanja cijela država od ljeta bila na nogama, izlaze iz aviona i kreću svojoj kući potpuno nepromijenjeni. Do krajnosti nesvjesni da su sami izazvali sve što im se kasnije dogodilo. Ne prihvaćajući ni zeru odgovornosti koja je u potpunosti na njima. Kao neki veliki junaci koji za svoja časna djela zaslužuju zadovoljštinu, zahvalu i orden.
Kakvi otišli, takvi se vratili. To je stvarno teško shvatljivo jer kazneni postupak i kazna služe da i počinitelju, a ne samo oštećenicima pošalju poruku. Ovdje nikakva poruka nije sjela. Osobno preispitivanje očito se nije dogodilo. No možda to i nije tako čudno s obzirom na to da im se sve što su radili u Grčkoj godinama toleriralo ovdje u Hrvatskoj. Pa su očito mislili da se na isti način mogu razulariti i tamo.
Zašećerene priče
A onda su u Hrvatskoj, čak i u Saboru, krenule predizborno unosne, zašećerene priče o našim jadnim mladim navijačima koji su samo mladenački zaneseni, da mlađarija nije mislila ništa loše, da su pohrlili u Grčku hrabriti svoj klub i da ih je u tuđini stigla nesrazmjerna i drakonska kazna za to malo jogunastog dječačkog veselja i adrenalina. Tome su pridodana i zgražanja nad navodno stravičnim uvjetima u grčkim zatvorima (pogledajmo naše), nad grčkim pravosuđem koje je ispalo gore od Hamurabijevog i nad Grcima koji iz nekog neobjašnjenog razloga valjda posebno mrze Hrvate.
Toj su se obranaškoj verziji pridružili čak i predsjednik Milanović, ministar vanjskih poslova Grlić Radman i dobar broj opozicijskih prvaka, a u finalu je premijer Plenković uputio veleposlanstvo da Bad Blue Boysima financijski pokrije sve troškove koji će imati kad se budu vraćali u Hrvatsku.
Usijane glave
Ali nitko usijanim glavama nije citirao staru poslovicu koja kaže: ako ideš u Rim, ponašaj se kao Rimljanin. Dakle, ako Grci kažnjavaju navijačke izgrede, a ti bi se mlatio i razbijao, onda u Grčku ne idi. Nego ostani doma i divljaj ovdje gdje ti se neće ništa dogoditi.
I zato su na kraju, u očima naših povratnika, krivi svi i sve, samo oni nisu. Ni ovo nismo iskoristili da se ikoga bar za sutra nauči pameti. Jasno da ne, jer ovako to nije ni moguće.