Iz ekonomskog kuta gledanja, stvar doista ne djeluje pretjerano racionalno. Država se takozvanom “narodnom obveznicom” kani zadužiti kod građana uz kamatu višu od tri posto, dok je u isto vrijeme tržišna kamata – niža.
Čašćenje građana dionicama Ine
U studenom 2006. godine, primjerice, kalendar je pokazivao da je ostalo još oko godinu dana do parlamentarnih izbora. Pa je vlast, koju je i tad neprikosnoveno držao HDZ pod vodstvom premijera Ive Sanadera, odlučila – počastiti građane.
Odlučeno je, naime, da u javnu ponudu idu dionice Ine, po cijeni od 1690 kuna, za koju se odmah procjenjivalo da je ispod tržišne. Samo dva mjeseca nakon što je 44 tisuće građana kupilo dionice Ine, njihova cijena na burzi prešla je 2500 kuna.
Ne radi se o ekonomiji
Ohrabrena sjajnim odazivom na otkup dionica Ine i nervozna zbog anketa koje se predviđale vrlo izjednačenu izbornu utrku, Vlada početkom listopada, ni dva puna mjeseca pred izbore, odlučuje da će cijena dionice Hrvatskog telekoma u javnoj ponudi građanima iznositi 265 kuna. Krajem te godine, cijena koja se mogla postići po dionici HT-a bila je gotovo sto kuna viša. Ukratko, neposredno pred izbore, Sanaderova Vlada odlučila je, još jednom, počastiti građane.
Stoga je posve jasno da u aktualnoj priči o izdavanju “narodne obveznice” ekonomski kut gledanja nije onaj koji je presudan. Radi se o prije svega političkom potezu Vlade Andreja Plenkovića, sa ciljem da se lakom zaradom na državni račun udobrovolji dio birača pred izbore.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Muke po financijskom opismenjavanju
Sve priče o tome kako će se izdavanjem “narodne obveznice” poboljšati i financijska pismenost građana puko su opravdanje. Isti cilj su trebale imati i javne ponuda dionica Ine i HT-a, no baš u to vrijeme su građani krenuli masovnije uzimati toksične kredite u švicarskim francima. Štoviše – a za to nije kriva Vlada nego nesretan splet okolnosti – mnogi su ohrabreni brzom zaradom 2007. godine pohrlili ozbiljnije ulagati u tržište kapitala. Koje je već sljedeću godinu čekao povijesni krah i višegodišnja kriza.
Bacanje lakog novca pred birače ususret pred parlamentarnim izborima na kojima će Plenkovićev HDZ pokušati pobijediti treći put zaredom vjerojatno neće stati samo na “narodnoj obveznici”. U javnosti se već priča o subvencioniranju najma stanova, čime bi se pokušao olakšati teret onima bez svoje nekretnine na tržištu čije su cijene doživjele čudovišan rast.
Bačić ne odustaje od subvencioniranja kvadrata
Ta priča još nije definirana do kraja, resorni ministar Branko Bačić pričao je danas o općoj stambenoj strategiji koja se tek treba donijeti, međutim, teško je oko ovog pitanja ne osjetiti stanovitu nelagodu. Naime, Branko Bačić je bio resorni ministar i 2011. godine, kad je krenulo državno subvencioniranje stambenih kredita. Iako ga je oporba upozoravala da će taj model najmanje ići u korist građana, a najviše u korist banaka, Bačić je uporno ponavljao da su ti strahovi neopravdani.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dvanaest godina kasnije, notorna je činjenica da je državno subvencioniranje stambenih kredita i dalje jedan od bitnih motora neprestanog rasta cijena nekretnina. Bačić je opet resorni ministar i još uvijek misli da od tog, njegovog modela, “u 30 godina hrvatske države nije bilo povoljnijeg modela koji omogućuje kupnju stana mladim obiteljima”.
Eventualno šire subvencioniranje najma stanova, dakle, uopće nije nemoguća opcija. Kako bi, pak, ono djelovalo na cijene kvadrata, pogotovo u gradovima koji ionako kubure s trajnim najmom (uglavnom jadranski gradovi i Zagreb), ne treba puno pogađati.
Rast kamata jedna od posljedica
I u priči s “narodnom obveznicom” stvari mogu lako dobiti mračniji zaokret od onog da će država određenu količinu novca platiti više nego što bi to trebala, e kako bi se poboljšali izgledi vladajuće stranke. Naime, spomenuti glavni ekonomist HUP-a smatra kako je jedna od nakana tog izdanja obveznica pritisak na banke da podignu svoje, trenutno jedva postojeće kamate na štednju. No, porast te kamate, pribojava se Stojić, značit će i rast kamate na zaduženja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I tako bi mogli doći do “sjajne” situacije. Osim HDZ-a, od narodne obveznice bi mogli profitirati samo oni koji imaju višak novca za ulaganje. Oni koji nemaju taj višak sredstava ne samo da će ostati bez potencijalne lake zarade, nego će na kraju plaćati višu kamatu na svoje kredite.
“Uzimam siromašnima, da bih dao bogatima”
“Uzimam siromašnima, da bih dao bogatima”, jedna od legendarnih rečenica iz kultnog stripa Alan Ford (maksima negativca Superhika) tako bi mogla dobiti još jednu hrvatsku verziju. Ovaj put bi zapravo, davali bogatijima da bi na kraju priče uzeli siromašnijima. I u tom procesu, usput, pobijedili na izborima.
Kao što je te 2007. godine s HDZ-om pobijedio Ivo Sanader. Bio je uvjeren da je našao sjajan način za umanjiti “istočni grijeh” svoje stranke – privatizaciju. “Nakon INA-e i HT-a više ništa neće biti isto”, uvjeravao je Sanader na sjednici Vlade prvog dana u listopadu 2007. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dodao je i kako je njegova Vlada “prepoznala sve dosadašnje promašaje bivših Vlada u privatizaciji” i iz toga izvukla “najbolje moguće pouke”. S ove povijesne distance, ipak, čini se da stvari nisu baš završile na najbolji mogući način. Blago rečeno.
Od Plenkovićevih narodnih obveznica profitirat će samo HDZ i bogati, a građanima bi mogle rasti rate kredita
Sanader je ispod cijene građanima prodavao dionice HT-a i Ine, Plenković preplaćuje kamatu na obveznice
Sve priče o tome kako će se izdavanjem “narodne obveznice” poboljšati i financijska pismenost građana puko su opravdanje. Isti cilj su trebale imati i javne ponuda dionica Ine i HT-a, no baš u to vrijeme su građani krenuli masovnije uzimati toksične kredite u švicarskim francima
Iz ekonomskog kuta gledanja, stvar doista ne djeluje pretjerano racionalno. Država se takozvanom “narodnom obveznicom” kani zadužiti kod građana uz kamatu višu od tri posto, dok je u isto vrijeme tržišna kamata – niža.
“Država časti stanovništvo kamatom iznad tržišne”, čudi se glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić. U priču se, međutim, uz ekonomski aspekt, valjaju uključiti i drugi faktori. Recimo, kalendar.
Čašćenje građana dionicama Ine
U studenom 2006. godine, primjerice, kalendar je pokazivao da je ostalo još oko godinu dana do parlamentarnih izbora. Pa je vlast, koju je i tad neprikosnoveno držao HDZ pod vodstvom premijera Ive Sanadera, odlučila – počastiti građane.
Odlučeno je, naime, da u javnu ponudu idu dionice Ine, po cijeni od 1690 kuna, za koju se odmah procjenjivalo da je ispod tržišne. Samo dva mjeseca nakon što je 44 tisuće građana kupilo dionice Ine, njihova cijena na burzi prešla je 2500 kuna.
Ne radi se o ekonomiji
Ohrabrena sjajnim odazivom na otkup dionica Ine i nervozna zbog anketa koje se predviđale vrlo izjednačenu izbornu utrku, Vlada početkom listopada, ni dva puna mjeseca pred izbore, odlučuje da će cijena dionice Hrvatskog telekoma u javnoj ponudi građanima iznositi 265 kuna. Krajem te godine, cijena koja se mogla postići po dionici HT-a bila je gotovo sto kuna viša. Ukratko, neposredno pred izbore, Sanaderova Vlada odlučila je, još jednom, počastiti građane.
Stoga je posve jasno da u aktualnoj priči o izdavanju “narodne obveznice” ekonomski kut gledanja nije onaj koji je presudan. Radi se o prije svega političkom potezu Vlade Andreja Plenkovića, sa ciljem da se lakom zaradom na državni račun udobrovolji dio birača pred izbore.
Muke po financijskom opismenjavanju
Sve priče o tome kako će se izdavanjem “narodne obveznice” poboljšati i financijska pismenost građana puko su opravdanje. Isti cilj su trebale imati i javne ponuda dionica Ine i HT-a, no baš u to vrijeme su građani krenuli masovnije uzimati toksične kredite u švicarskim francima. Štoviše – a za to nije kriva Vlada nego nesretan splet okolnosti – mnogi su ohrabreni brzom zaradom 2007. godine pohrlili ozbiljnije ulagati u tržište kapitala. Koje je već sljedeću godinu čekao povijesni krah i višegodišnja kriza.
Bacanje lakog novca pred birače ususret pred parlamentarnim izborima na kojima će Plenkovićev HDZ pokušati pobijediti treći put zaredom vjerojatno neće stati samo na “narodnoj obveznici”. U javnosti se već priča o subvencioniranju najma stanova, čime bi se pokušao olakšati teret onima bez svoje nekretnine na tržištu čije su cijene doživjele čudovišan rast.
Bačić ne odustaje od subvencioniranja kvadrata
Ta priča još nije definirana do kraja, resorni ministar Branko Bačić pričao je danas o općoj stambenoj strategiji koja se tek treba donijeti, međutim, teško je oko ovog pitanja ne osjetiti stanovitu nelagodu. Naime, Branko Bačić je bio resorni ministar i 2011. godine, kad je krenulo državno subvencioniranje stambenih kredita. Iako ga je oporba upozoravala da će taj model najmanje ići u korist građana, a najviše u korist banaka, Bačić je uporno ponavljao da su ti strahovi neopravdani.
Dvanaest godina kasnije, notorna je činjenica da je državno subvencioniranje stambenih kredita i dalje jedan od bitnih motora neprestanog rasta cijena nekretnina. Bačić je opet resorni ministar i još uvijek misli da od tog, njegovog modela, “u 30 godina hrvatske države nije bilo povoljnijeg modela koji omogućuje kupnju stana mladim obiteljima”.
Eventualno šire subvencioniranje najma stanova, dakle, uopće nije nemoguća opcija. Kako bi, pak, ono djelovalo na cijene kvadrata, pogotovo u gradovima koji ionako kubure s trajnim najmom (uglavnom jadranski gradovi i Zagreb), ne treba puno pogađati.
Rast kamata jedna od posljedica
I u priči s “narodnom obveznicom” stvari mogu lako dobiti mračniji zaokret od onog da će država određenu količinu novca platiti više nego što bi to trebala, e kako bi se poboljšali izgledi vladajuće stranke. Naime, spomenuti glavni ekonomist HUP-a smatra kako je jedna od nakana tog izdanja obveznica pritisak na banke da podignu svoje, trenutno jedva postojeće kamate na štednju. No, porast te kamate, pribojava se Stojić, značit će i rast kamate na zaduženja.
I tako bi mogli doći do “sjajne” situacije. Osim HDZ-a, od narodne obveznice bi mogli profitirati samo oni koji imaju višak novca za ulaganje. Oni koji nemaju taj višak sredstava ne samo da će ostati bez potencijalne lake zarade, nego će na kraju plaćati višu kamatu na svoje kredite.
“Uzimam siromašnima, da bih dao bogatima”
“Uzimam siromašnima, da bih dao bogatima”, jedna od legendarnih rečenica iz kultnog stripa Alan Ford (maksima negativca Superhika) tako bi mogla dobiti još jednu hrvatsku verziju. Ovaj put bi zapravo, davali bogatijima da bi na kraju priče uzeli siromašnijima. I u tom procesu, usput, pobijedili na izborima.
Kao što je te 2007. godine s HDZ-om pobijedio Ivo Sanader. Bio je uvjeren da je našao sjajan način za umanjiti “istočni grijeh” svoje stranke – privatizaciju. “Nakon INA-e i HT-a više ništa neće biti isto”, uvjeravao je Sanader na sjednici Vlade prvog dana u listopadu 2007. godine.
Dodao je i kako je njegova Vlada “prepoznala sve dosadašnje promašaje bivših Vlada u privatizaciji” i iz toga izvukla “najbolje moguće pouke”. S ove povijesne distance, ipak, čini se da stvari nisu baš završile na najbolji mogući način. Blago rečeno.