Korupcija u javnim nabavama izjeda Hrvatsku. Analitičari se slažu: trebamo strože kontrole i manje politike u gospodarstvu
Na razini lokalne samouprave sumnjivo je čak 25 posto natječaja
U posljednjih mjesec dana Telegram je otkrio nekoliko vrlo sumnjivih natječaja Ministarstva zdravstva, pa je javnost tako doznala da je internetsku stranicu za prijavu cijepljenja radio poznanik ministra Vilija Beroša. Također, posao izrade specifikacija i tehničke dokumentacije za sustav eBolnica povjeren je tvrtki bez zaposlenih koja se do tada bavila cvjećarstvom. Tvrtka Beroševa prijatelja, koja se bavi odnosima s javnošću dobila je blizu 600 tisuća kuna vrijedne poslove, bez provođenja postupka javne nabave.
S obzirom na raširenost korupcije u Hrvatskoj, ovakve stvari više nikoga ne iznenađuju. Sumnjive javne nabave prisutne su na svim razinama – bilo da se radi o središnjoj državi, lokalnim jedinicama ili javnim poduzećima.
Prevelika politička moć stvara korupciju
Vuk Vuković, voditelj Ekonomskog savjeta Glasa poduzetnika, u svom se znanstvenom radu bavio istraživanjem korupcije, između ostalog i u javnim nabavama, i smatra da nije problem u zakonima koji reguliraju to područje. Kaže da je zakonska regulativa javnih natječaja potpuno usklađena s EU, no da je problem u prevelikoj političkoj moći, što onda dovodi do korupcije.
“Moja hipoteza je da namještanje natječaja nema veze sa zakonskim okvirom nego s prevelikom političkom moći, tako da najbolji način za sprečavanje ovakvih praksi je smanjenje političke moći i općenito razine državnih aktivnosti u gospodarstvu. Veliki dio privatnog sektora ovisi o državi i radi poslove preko javnih natječaja, gdje je dobar dio njih sumnjivo alociran politički uvezanim firmama. Dok je takva situacija, nikakav zakonski okvir nam neće pomoći u rješavanju problema. Potrebno je maknuti politiku i državu iz upravljanja velikog dijela gospodarstva”, smatra Vuković.
Četvrtina natječaja sumnjiva: Dobile ih tvrtke bez zaposlenih, s malim prihodima ili u gubicima
U svojim istraživanjima na nekoliko je načina pokušavao identificirati sumnjive natječaje.
“Pregledavao sam firme koje imaju nula zaposlenih i jedini su ponuditelj, firme koje imaju vrlo male prosječne prihode četiri godine prije natječaja i onda odjednom dobiju višemilijunski iznos, ili firme kojima iznos natječaja pokriva gubitke – što je isto nešto što se u pravilu ne prakticira, da se novac dodjeljuje firmama u gubicima. U intervjuima sa brojnim dionicima procesa javnih nabava, i istražitelja, i države, i firmi, sam potvrdio da ovo doista jesu dobri kriteriji za loviti sumnjive natječaje”, kaže Vuković.
Prema tim kriterijima, na razini lokalne samouprave, došao je do rezultata od čak 25 posto sumnjivih natječaja, što je iznos od 10 milijardi kuna godišnje.
EU projekti imaju bolju kontrolu
Ariana Vela, direktorica konzultantske tvrtke Avelant koja se bavi savjetovanjem na području EU fondova kaže da postoje značajne razlike u smislu mogućnosti namještanja natječaja, između projekata koji se financirani novcem EU i onih koji to nisu.
“U Hrvatskoj smo suočeni s jednim paradoksom – javne nabave koje proizlaze iz projekata financiranih iz EU fondova prolaze vrlo rigorozne kontrole i kod njih je mogućnost manipulacije umanjena. Ipak, nije u potpunosti uklonjena, što smo mogli vidjeti u posljednjih nekoliko mjeseci kada su javnosti predočene informacije o koruptivnim ponašanjima čak i kada su ovi postupci u pitanju. S druge strane, postupci koji nisu financirani kroz EU projekte ne prolaze tako rigorozne kontrole i tu je prostor za manipulaciju znatno širi”, kaže Vela.
Nemoguće je napraviti savršeni zakonodavni okvir
Vela upozorava da je potrebno jačati kontrolu nad postupcima koji nisu financirani iz EU projekata i usmjeriti kontrolu na specifične segmente postupka poput opisa predmeta i kriterija odabira
“Naši propisi o javnoj nabavi imaju određene nedostatke, ali tako je u svim državama članicama EU-a, jer je nemoguće izraditi i usvojiti savršeni zakonodavni okvir. Oni se kontinuirano procjenjuju pa čak i mijenjaju, a sam sustav javne nabave prolazi kroz kontinuirana unaprjeđenja na različite načine – od izmjene propisa, pripreme tumačenja pojedinih instituta i odredbi i slično. Sve to i dalje nije dovoljno da se spriječe manipulacije, ali i da se utječe na to da naručitelji zaista dobiju najbolju vrijednost za novac”, zaključuje Vela.