Na izborima za Europski parlament 2014. i 2019. bili smo blizu rekorda. Jedina dva puta kada su hrvatski građani sudjelovali na redovitim europskim izborima (2013. održani su samo u Hrvatskoj, zbog ulaska u EU), odaziv na birališta bio je toliko nizak, da su od nas gore rezultate imale samo četiri, odnosno tri države članice EU-a. Čak su se i Britanci u znatno većem broju pojavili na biralištima. Iako su jednom nogom već bili izvan Unije.
Zadnja dva puta bili smo blizu rekorda, a sada bismo taj neslavni rekord konačno mogli dostići. Predsjednik HDZ-a i Vlade Andrej Plenković potvrdio je u ponedjeljak da će Sabor biti raspušten najkasnije do 22. ožujka, što znači da će parlamentarni izbori biti prije izbora za Europski parlament, koji se u cijeloj Uniji održavaju početkom lipnja. A to, pak, znači da će motivacija za izlazak na te izbore biti nikakva: rekordno niski odaziv nam je, dakle, nadohvat ruke.
Lakmus papir
Europski parlament nedavno je testirao raspoloženje Europljana prema izborima, zaključivši da je interes za izlazak na birališta ovog puta veći nego prije pet godina. To je potvrđeno i na rezultatima ankete u Hrvatskoj: 53 posto ispitanika odgovorilo je da bi vjerojatno izašli na izbore da su održani u tom trenutku. No, tada se još nije znalo hoće li europski izbori biti prije parlamentarnih ili obrnuto, a to značajno utječe na motivaciju birača.
Da se održavaju prije parlamentarnih, izbori za Europski parlament bili bi svojevrsno prolazno vrijeme za nacionalnu politiku – lakmus papir koji bi pokazao kako stranke stoje uoči glavne utakmice, općih nacionalnih izbora. To bi potaknulo veći broj ljudi da izađu na birališta.
To, doduše, ima i lošu stranu: europski izbori, ne samo kod nas, u tom slučaju služe za ventiliranje nezadovoljstva koje često nema veze s EU-om, nego s nacionalnom politikom, političarima, Vladom itd. Europske teme su, dakle, u drugom planu. Drugačijim redoslijedom – parlamentarni prije europskih – Plenković je to naizgled izbjegao.
Bye, bye Europa
Ali samo naizgled. Premijerovom naglom odlukom da se što prije ide na opće izbore (mada se prije samo tjedan dana iščuđavao oporbenom zahtjevu za raspuštanje Sabora i tumačio da nema razloga da HDZ-ova većina sama sebi tako skraćuje mandat), europski izbori su, u percepciji birača, dramatično izgubili na važnosti. U postizbornom periodu – periodu nakon nacionalnih izbora – europske teme bit će debelo u drugom planu. A upravo ćemo tada birati novi saziv Europskog parlamenta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bit će stoga veliko iznenađenje ako na birališta u lipnju izađe više birača nego prije pet godina, a veliki uspjeh ako izađu u približno jednakom broju (30-ak posto). Unatoč tome što se ne radi o irelevantnoj demokratskoj vježbi. Europski parlament sudjeluje u donošenju 60 do 80 posto propisa po kojima živimo. Uostalom, da nije bilo upravo Europskog parlamenta, beskompromisna Rumunjka Laura Kövesi vrlo vjerojatno danas ne bi bila europska javna tužiteljica.
Kako je Andrej Plenković jednim potezom žrtvovao izbore za Europski parlament
Bit će veliko iznenađenje ako na europske izbore izađe više ljudi nego prije pet godina
Premijerovom naglom odlukom da se što prije ide na opće izbore europski izbori su, u percepciji birača, dramatično izgubili na važnosti. Mada nisu nebitni: dovoljno je podsjetiti kako, da nije bilo EU parlamenta, beskompromisna Rumunjka Laura Kövesi danas ne bi bila europska tužiteljica
Na izborima za Europski parlament 2014. i 2019. bili smo blizu rekorda. Jedina dva puta kada su hrvatski građani sudjelovali na redovitim europskim izborima (2013. održani su samo u Hrvatskoj, zbog ulaska u EU), odaziv na birališta bio je toliko nizak, da su od nas gore rezultate imale samo četiri, odnosno tri države članice EU-a. Čak su se i Britanci u znatno većem broju pojavili na biralištima. Iako su jednom nogom već bili izvan Unije.
Zadnja dva puta bili smo blizu rekorda, a sada bismo taj neslavni rekord konačno mogli dostići. Predsjednik HDZ-a i Vlade Andrej Plenković potvrdio je u ponedjeljak da će Sabor biti raspušten najkasnije do 22. ožujka, što znači da će parlamentarni izbori biti prije izbora za Europski parlament, koji se u cijeloj Uniji održavaju početkom lipnja. A to, pak, znači da će motivacija za izlazak na te izbore biti nikakva: rekordno niski odaziv nam je, dakle, nadohvat ruke.
Lakmus papir
Europski parlament nedavno je testirao raspoloženje Europljana prema izborima, zaključivši da je interes za izlazak na birališta ovog puta veći nego prije pet godina. To je potvrđeno i na rezultatima ankete u Hrvatskoj: 53 posto ispitanika odgovorilo je da bi vjerojatno izašli na izbore da su održani u tom trenutku. No, tada se još nije znalo hoće li europski izbori biti prije parlamentarnih ili obrnuto, a to značajno utječe na motivaciju birača.
Da se održavaju prije parlamentarnih, izbori za Europski parlament bili bi svojevrsno prolazno vrijeme za nacionalnu politiku – lakmus papir koji bi pokazao kako stranke stoje uoči glavne utakmice, općih nacionalnih izbora. To bi potaknulo veći broj ljudi da izađu na birališta.
To, doduše, ima i lošu stranu: europski izbori, ne samo kod nas, u tom slučaju služe za ventiliranje nezadovoljstva koje često nema veze s EU-om, nego s nacionalnom politikom, političarima, Vladom itd. Europske teme su, dakle, u drugom planu. Drugačijim redoslijedom – parlamentarni prije europskih – Plenković je to naizgled izbjegao.
Bye, bye Europa
Ali samo naizgled. Premijerovom naglom odlukom da se što prije ide na opće izbore (mada se prije samo tjedan dana iščuđavao oporbenom zahtjevu za raspuštanje Sabora i tumačio da nema razloga da HDZ-ova većina sama sebi tako skraćuje mandat), europski izbori su, u percepciji birača, dramatično izgubili na važnosti. U postizbornom periodu – periodu nakon nacionalnih izbora – europske teme bit će debelo u drugom planu. A upravo ćemo tada birati novi saziv Europskog parlamenta.
Bit će stoga veliko iznenađenje ako na birališta u lipnju izađe više birača nego prije pet godina, a veliki uspjeh ako izađu u približno jednakom broju (30-ak posto). Unatoč tome što se ne radi o irelevantnoj demokratskoj vježbi. Europski parlament sudjeluje u donošenju 60 do 80 posto propisa po kojima živimo. Uostalom, da nije bilo upravo Europskog parlamenta, beskompromisna Rumunjka Laura Kövesi vrlo vjerojatno danas ne bi bila europska javna tužiteljica.