Hrvatska je u svjetskom vrhu po broju umrlih u jesensko-zimskom valu. Smije li se o tome uopće raspravljati

Kako smo se našli na četvrtom mjestu svjetske ljestvice po broju umrlih prema broju stanovnika u jesensko – zimskom valu pandemije

FOTO: Telegram/Pixsell

Je li Hrvatska umjesto više od 4600 do sada preminulih mogla imati upola manji broj mrtvih poput Slovačke, ili čak četiri puta manji kao Danska, ili osam puta manji poput Irske u ovome jesensko-zimskom valu nije pitanje na koje je teško dati odgovor. Problem je što taj odgovor hrvatska Vlada ne želi čuti pa će učiniti sve što je u njenoj moći da to pitanje nikada ni ne bude postavljeno

U proteklom tjednu Hrvatska je službeno zabilježila ukupan broj novih slučajeva zaraze koronavirusom gotovo identičan broju u drugom punom tjednu listopada prošle godine. Tada je tjedni broj novih registriranih slučajeva prvi put premašio pet tisuća i iznosio je točno 5140, bilo je napravljeno 38 485 testova, udio pozitivnih bio je 13,4 %., a 18. listopada zabilježena su ukupno 5164 aktivna slučaja.

U tjednu koji je iza nas registriran je 4961 novi slučaj, napravljeno je 40 748 testova, udio pozitivnih u svim testovima bio je 12,2 %, a broj aktivnih slučajeva pao je u nedjelju na 4058. Ali tu i prestaje sva podudarnost u brojevima jer je ove nedjelje 1761 osoba bila na bolničkom liječenju, tri puta više nego 18. listopada, istoga dana na respiratoru su bila 32 pacijenta, a u nedjelju njih 147, u tjednu koji je završio 18. listopada umrlo je 39 osoba, a u proteklom njih 248.

Na četvrtom mjestu svjetske ljestvice po broju umrlih

Početak listopada ostat će zabilježen u svim analima hrvatskoga udjela u pandemiji kao početak permanentnog i silovitog rasta broja novih slučajeva zaraze koji nas je u naredna dva mjeseca doveo do samog europskog i svjetskog vrha po broju novih slučajeva u odnosu na broj stanovnika.

Umrli na milijun stanovnika od 22.01.2020. do 16.01.2021. Telegram

Zahvaljujući izostanku bilo kakvih ozbiljnijih pravovremenih mjera broj novih službeno registriranih slučajeva u jednom tjednu povećan je do polovice prosinca pet puta, broj pacijenata u bolnicama povećao se šest puta, broj osoba na respiratorima deset puta, a broj umrlih u jednom tjednu čak 14 puta.

Tako smo se polovicom siječnja našli na četvrtom mjestu svjetske ljestvice po broju umrlih prema broju stanovnika u jesensko – zimskom valu pandemije, iza Slovenije, Češke i Bugarske. Razorni potres na Baniji i sva petljanja Vlade u danima i tjednima nakon potresa zasjenile su ovaj neoprostivi, ali prije svega tragični rezultat promašene protuepidemijske politike iste te Vlade i njenoga Stožera.

Možemo očekivati rekorde po broju umrlih

Državni zavod za statistiku objavio je 30. prosinca prošle godine privremene podatke o prirodnom kretanju stanovništva za mjesec studeni prema kojem je u tom mjesecu zabilježeno 2942 rođenih i 5486 preminulih. U studenom 2019. bilo je 3026 rođenih i 4129 umrlih što znači da je broj rođenih smanjen za 2,8 %, a broj preminulih povećan za 32,9 %. Prema službenim dnevnim izvještajima HZJZ-a i Stožera COVID-19 bio je u studenome prošle godine uzrokom smrti za 1240 bolničkih pacijenata što je nešto manje od ukupnoga povećanja broja umrlih u tom mjesecu u odnosu na studeni 2019.

Kako je do kraja listopada prošle godine HZJZ službeno registrirao 546 smrti čiji je uzrok bio COVID-19, studeni je prvi mjesec u kojem je mogla biti zabilježena povećana smrtnost, za očekivati je da će to povećanje biti daleko veće u prosincu u kojem je COVID-19 samo u bolnicama uzrokovao smrt čak 2134 osobe. U istom mjesecu 2019. preminulo je ukupno 4129 osoba, a kako HZJZ i Stožer iz samo njima znanih razloga ne ubrajaju u fatalne ishode preminule štićenike domova za starije i nemoćne, za koje nije bilo mjesta na COVID odjelima bolnica, možemo biti sigurni da će i prosinac, kao i studeni 2020., biti rekordan ne samo po broju preminulih, nego i po razlici između broja rođenih i umrlih.

Plenković uporno reagira nervozno

Premijer Andrej Plenković reagirao je vrlo nervozno i protivno elementarnim demokratskim standardima na sve javne kritike zbog neodgovarajuće ili zakašnjele reakcije pojedinih državnih službi na razorni potres i njegove posljedice po stanovništvo Banije. Sintagmom o „pokušaju demontaže povjerenja u državu“ pojačao je svoju prijašnju prozivku onih koji žele „destabilizirati Vladu“, a u kojoj je polazio od imanentno autoritarne pretpostavke da je „destabilizacija Vlade“ sama po sebi nešto loše.

Ako ne možemo javno raspravljati o broju i vrsti kontejnera u državnim robnim zalihama kako ne bismo zaradili etiketu protuvladinih eksponenata, onda je vjerojatno još manje poželjno dovoditi u pitanje nepogrešivost i filigransku istančanost Vlade i njenog Stožera u provođenju protuepidemijske politike. Budući da rodonačelnik i neokrunjeni svjetski kralj svijeta „alternativnih činjenica“, američki predsjednik Donald Trump, u srijedu odlazi s vlasti, morat će i mnogi njegovi više ili manje uspješni klonovi poraditi na povratku u svakodnevnu realnost.

Ne znam hoće li ta promjena trenda biti dovoljno motivirajuća i za nekoliko lokalnih pandemijskih gurua koji su se nedavno premetnuli u agresivne dvorske lude zabavne za sve manju sljedbu, ali bi trebala biti upozoravajuća za sve one koji i dalje vjeruju kako se selektivnim biranjem podataka te njihovim manipuliranjem može neograničeno i na koncu nekažnjivo, gdje je kazna gubitak na demokratskim izborima, voditi zemlje i njihove građane.

Zašto mjere ranije nisu bile potrebne?

Europarlamentarac Andrej Plenković zasjao je kao usamljena zvijezda na Saboru HDZ-a prije nepunih pet godina rečenicom kako „stranka ne može biti talac jednoga čovjeka“. Ta njegova stranka, za čije je članstvo on tada bio blago rečeno toksičan, danas stoji unisono i bespogovorno iza svih njegovih riječi i djela, ali to apriorno oduševljenje navodnim velikim uspjesima Vlade i vladajuće partije ne moraju nužno dijeliti i svi ostali hrvatski građani.

Oni zaslužuju barem objašnjenje zbog čega već početkom listopada Vlada i njezin Stožer nisu zatvorili kafiće i restorane i organizirali on line nastavu za više razrede osnovnih škola odnosno srednje škole jer je tada tjedni broj novih slučajeva zaraze bio isti kao u prošlom tjednu. Ili drugačije kazano, zbog čega ne samo tada, već i u narednih sedam do devet tjedana u kojima je broj novih slučajeva upeterostručen, broj hospitaliziranih povećan šest puta, a broj preminulih udeseterostručen, nije bilo potrebno uvoditi mjere koje Vlada sada i dalje zadržava?

Vlada je pogriješila ili tada ili sada

Protuepidemijska politika Vlade bila je pogrešna u listopadu i studenom ili je pogrešna danas. Jednostavno nije moguće opravdati izostanak provođenja bilo kakve smislene protuepidemijske politike u listopadu i studenom kada je epidemiološka situacija bila bitno lošija od današnje u kojoj se bez puno dvojbe odlaže početak dijela nastave u školama i ne dozvoljava otvaranje kafića i restorana, a sve zbog opravdanog i posve razumljivog straha od ponovnog razbuktavanja širenja zaraze.

Umrli na milijun stanovnika od 01.10.2020. do 16.01.2021. Telegram

Vlada i njezin Stožer naravno neće priznati kako su u listopadu i studenom pogriješili jer bi u tom slučaju preuzeli odgovornost za „višak preminulih“ koji je Hrvatska zabilježila upravo zbog izostanka mjera i prevelikog broja slučajeva u kratkom vremenskom razdoblju te posljedično preopterećenoga zdravstvenog sustava.

Švedski model se pokazao tragičan

Usporedba broja preminulih na milijun stanovnika u razdoblju od 1. listopada 2020. do 16. siječnja 2021. najbolji je pokazatelj uspješnosti protuepidemijskih politika pojedinih Vlada i država u tome periodu. Ako usporedimo Švedsku i njena 434 preminula na milijun stanovnika u tom razdoblju s danskih 189, finskih 49 i norveških 45 preminulih, nije teško zaključiti kako je švedski glavni epidemiolog Anders Tegnell bio u krivu kada je u proljeće prošle godine prognozirao kako će Švedska i njeni susjedi na kraju pandemije imati približno jednak broj preminulih u odnosu na broj stanovnika bez obzira na različite protuepidemijske politike.

Na početku pandemije bilo je za očekivati kako će Češka i Slovačka ili Litva, Latvija i Estonija imati približno jednake rezultate zbog međusobnih povijesnih, geografskih, klimatskih, razvojnih i ostalih sličnosti, ali to se nije dogodilo upravo zbog vrlo različitih politika njihovih vlada te su Češka i Litva zabilježile povelik „višak umrlih“, baš kao i Slovenija, Hrvatska i BiH, koje su za razliku od Srbije, zajedno s Češkom i Bugarskom zasjele na sam svjetski vrh po broju preminulih u odnosu na broj stanovnika u jesensko-zimskom valu pandemije.

Je li Hrvatska umjesto više od 4600 do sada preminulih mogla imati upola manji broj mrtvih poput Slovačke, ili čak četiri puta manji kao Danska, ili osam puta manji poput Irske u ovome jesensko-zimskom valu nije pitanje na koje je teško dati odgovor. Problem je što taj odgovor hrvatska Vlada ne želi čuti pa će učiniti sve što je u njenoj moći da to pitanje nikada ni ne bude postavljeno.