Nekidan sam išla u praonicu automobila. Posao su perfektno obavila dvojica mladića koji pomalo govore hrvatski. Kad su mi vraćali ključeve malo sam s njima popričala. Došli su k nama iz Indije. Kažu da im je dobro, da su ovdje ljudi dobri.
Na bazenu s djecom u Tuhelju, poslužio nas je momak iz Bangladeša. Šalio se s djevojčicama da će od njegove pizze brže plivati, nije htio uzeti napojnicu. U dućanu me do nečega što nisam mogla naći odvela sitna djevojka koja izgleda kao da je negdje iz Azije. Iako to nisam tražila, pokazala mi je sve proizvode te vrste i posavjetovala me da uzmem jedan koji je sada na akciji, a dobar je.
Kod moje frizerke radi i uči mladi pomoćnik iz Egipta. Hranu ne naručujem jer sam starog kova, ali svi mi znanci kažu da su nebijeli ljudi koji je dostavljaju po kućama, odreda pristojni i uslužni. Svuda gdje se obnavlja i popravlja, vidiš radnike iz jako dalekih zemalja čija sela i gradove ne bismo znali naći ni na karti.
Loženje na tu temu već je počelo
Nitko koga znam, a znam jako puno ljudi, nije s tim našim došljacima imao nikakva loša iskustva. Ali iz istraživanja koje su proveli na zagrebačkom Fakultetu hrvatskih studija proizlazi da ih trećina građana Hrvatske ovdje ne želi. Posebno je zabrinjavajuće da ti negativni stavovi prema migrantima nisu proizašli ni iz kakvog osobnog iskustva nego su naprosto plod predrasuda.
Ta trećina ispitanika smatra da strani radnici uzimaju Hrvatima radna mjesta, da su skloni kriminalu i da običajima i vjerama koje sa sobom donose – kvare “naš način života”. To je loše razmišljanje, neljudsko i nepravedno prema tisućama ljudi koji ovdje vrijedno rade slabo plaćene poslove, našim građanima potpuno neprimamljive.
Ali stranke hrvatske desnice upravo će s tom ksenofobijom izaći na izbore kao sa svojom zastavom. Loženje na tu temu već je počelo, mržnja prema migrantima struji iz pravca Mosta, Hrvatskih suverenista, Domovinskog pokreta, a nije strana ni nekima u HDZ-u.
Članak se nastavlja ispod oglasa
O tisućama migranata koje su ‘preplavile’ Zagreb
Zastupnik stranke Most Marin Miletić, inače bivši vjeroučitelj, nedavno je vrlo “kršćanski” upozorio kako su tisuće migranata, Nepalaca, Indijaca, Afganistanaca, Pakistanaca, Filipinaca, doslovno preplavile Zagreb. Sumnjivo mu je što se svi oni “drže u manjim skupinama” i tako se “kreću” pa Miletić predskazuje nevolju.
Ti stranci “koji nemaju nikakve veze s našom kulturom i tradicijom” stvarat će ovdje svoja geta, pretvoriti Hrvatsku u zemlju “nesigurnosti i straha” po kojoj “mi nećemo moći normalno hodati, a naše će žene morati biti zamotane kao da žive među talibanima”.
Vidjet ćemo hoće li se ovakvo harangiranje prema radnicima druge boje kože naći i u izbornom programu Mosta koji im piše etičarka Marija Selak Raspudić, ali da se stranka ne slaže s Miletićem, bila bi se za njegovo lupetanje ispričala.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Svjetovi koji nisu kompatibilni s kršćanskim’
U istom tonu predstavio je svoju stranku Hrvatske suvereniste Marko Milanović Litre na saborskom aktualcu. Zastupnik Litre zgrozio se što hrvatska Vlada dopušta uvoz radne snage “iz kulturološki neprihvatljivih zemalja” i “svjetova koji nisu kompatibilni s kršćanskim svijetom”.
Njegovo toplo kršćansko oko zapazilo je “ubojstva, silovanja, pokušaje silovanja, nerede u vlakovima i niz drugih problema” povezanih s migrantima, premda nema nikakvih dokaza ni naznaka da je ta skupina išta sklonija kršenjima zakona nego domaće stanovništvo.
No, i od suverenista i iz Mosta dolaze zahtjevi da se na granice rasporedi vojska kako bi se država zaštitila od migranata, među kojima ne vide ljude nego teroriste. A pridružuje im se i zastupnik Ante Prkačin, koji je dospio u Sabor s liste Škorinog Domovinskog pokreta, a sada je vlasnik stranke od pet ljudi koju je nazvao Hrvatsko bilo. On je, recimo, primijetio da je “na licima nekih migranata dominantna emocija mržnja”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Škuri, crni, mali’ u Zagrebu
Premda vrh vladajućeg HDZ-a ne izražava ksenofobne stavove prema ljudima iz drugih kultura, njihova saborska zastupnica Danica Baričević odlučila je pomaknuti granice službeno dopuštenoga. U emisiji na TV Dalmaciji spontano je izjavila kako, šetajući Zagrebom, vidi “puno više tih škurih, crnih, malih” nego nekad.
Škuri, crni i mali su, naravno, migrantski radnici iz Azije i Afrike, koje gospođi Danici nije ugodno gledati u našim gradovima. Možda bi više voljela da uopće ne izlaze na ulicu kako je ne bi izazivali.
No, nakon što je sa svih strana, a možda i iz vodstva stranke, prozvana zbog svojih rasističkih opaski, izjavila je da je njezin citat “zlonamjerno interpretiran” i da to što je rekla na televiziji “ne odgovara” njenim stavovima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prepadni građane i ponudi se za njihova zaštitnika
I Ivan Penava, predsjednik Domovinskog pokreta i gradonačelnik Vukovara, istaknuo se ovih dana najavom da će izborni program njegove stranke, osim ukidanja Istanbulske konvencije, nositi i – borba za zaštitu od migranata.
Kad se ovako istupa iz politike, nije čudno da dio građana nasjeda. Induciranje zazora i strahova prema ljudima drugih rasa uvijek je kod radikalne desnice bilo i ostalo metoda za manipulaciju prema biračima.
Kad nemaš ništa drugo ponuditi, prepadni građane i ponudi se za njihova zaštitnika. To kod dijela elektorata uvijek pali. Upalilo je jednom jako dobro i u Hitlerovoj Njemačkoj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I hrvatska desnica počinje ložiti oko stranih radnika. Kad nemaš što ponuditi, prestravi građane i postavi se za zaštitnika
Mržnja prema migrantima struji iz pravca Mosta, Suverenista, Domovinskog pokreta, a nije strana ni nekima u HDZ-u
Nitko koga znam, a znam jako puno ljudi, nije s tim našim došljacima imao nikakva loša iskustva. Ali iz istraživanja koje su proveli na zagrebačkom Fakultetu hrvatskih studija proizlazi da ih trećina građana Hrvatske ovdje ne želi. Posebno je zabrinjavajuće da ti negativni stavovi prema migrantima nisu proizašli ni iz kakvog osobnog iskustva nego su naprosto plod predrasuda
Nekidan sam išla u praonicu automobila. Posao su perfektno obavila dvojica mladića koji pomalo govore hrvatski. Kad su mi vraćali ključeve malo sam s njima popričala. Došli su k nama iz Indije. Kažu da im je dobro, da su ovdje ljudi dobri.
Na bazenu s djecom u Tuhelju, poslužio nas je momak iz Bangladeša. Šalio se s djevojčicama da će od njegove pizze brže plivati, nije htio uzeti napojnicu. U dućanu me do nečega što nisam mogla naći odvela sitna djevojka koja izgleda kao da je negdje iz Azije. Iako to nisam tražila, pokazala mi je sve proizvode te vrste i posavjetovala me da uzmem jedan koji je sada na akciji, a dobar je.
Kod moje frizerke radi i uči mladi pomoćnik iz Egipta. Hranu ne naručujem jer sam starog kova, ali svi mi znanci kažu da su nebijeli ljudi koji je dostavljaju po kućama, odreda pristojni i uslužni. Svuda gdje se obnavlja i popravlja, vidiš radnike iz jako dalekih zemalja čija sela i gradove ne bismo znali naći ni na karti.
Loženje na tu temu već je počelo
Nitko koga znam, a znam jako puno ljudi, nije s tim našim došljacima imao nikakva loša iskustva. Ali iz istraživanja koje su proveli na zagrebačkom Fakultetu hrvatskih studija proizlazi da ih trećina građana Hrvatske ovdje ne želi. Posebno je zabrinjavajuće da ti negativni stavovi prema migrantima nisu proizašli ni iz kakvog osobnog iskustva nego su naprosto plod predrasuda.
Ta trećina ispitanika smatra da strani radnici uzimaju Hrvatima radna mjesta, da su skloni kriminalu i da običajima i vjerama koje sa sobom donose – kvare “naš način života”. To je loše razmišljanje, neljudsko i nepravedno prema tisućama ljudi koji ovdje vrijedno rade slabo plaćene poslove, našim građanima potpuno neprimamljive.
Ali stranke hrvatske desnice upravo će s tom ksenofobijom izaći na izbore kao sa svojom zastavom. Loženje na tu temu već je počelo, mržnja prema migrantima struji iz pravca Mosta, Hrvatskih suverenista, Domovinskog pokreta, a nije strana ni nekima u HDZ-u.
O tisućama migranata koje su ‘preplavile’ Zagreb
Zastupnik stranke Most Marin Miletić, inače bivši vjeroučitelj, nedavno je vrlo “kršćanski” upozorio kako su tisuće migranata, Nepalaca, Indijaca, Afganistanaca, Pakistanaca, Filipinaca, doslovno preplavile Zagreb. Sumnjivo mu je što se svi oni “drže u manjim skupinama” i tako se “kreću” pa Miletić predskazuje nevolju.
Ti stranci “koji nemaju nikakve veze s našom kulturom i tradicijom” stvarat će ovdje svoja geta, pretvoriti Hrvatsku u zemlju “nesigurnosti i straha” po kojoj “mi nećemo moći normalno hodati, a naše će žene morati biti zamotane kao da žive među talibanima”.
Vidjet ćemo hoće li se ovakvo harangiranje prema radnicima druge boje kože naći i u izbornom programu Mosta koji im piše etičarka Marija Selak Raspudić, ali da se stranka ne slaže s Miletićem, bila bi se za njegovo lupetanje ispričala.
‘Svjetovi koji nisu kompatibilni s kršćanskim’
U istom tonu predstavio je svoju stranku Hrvatske suvereniste Marko Milanović Litre na saborskom aktualcu. Zastupnik Litre zgrozio se što hrvatska Vlada dopušta uvoz radne snage “iz kulturološki neprihvatljivih zemalja” i “svjetova koji nisu kompatibilni s kršćanskim svijetom”.
Njegovo toplo kršćansko oko zapazilo je “ubojstva, silovanja, pokušaje silovanja, nerede u vlakovima i niz drugih problema” povezanih s migrantima, premda nema nikakvih dokaza ni naznaka da je ta skupina išta sklonija kršenjima zakona nego domaće stanovništvo.
No, i od suverenista i iz Mosta dolaze zahtjevi da se na granice rasporedi vojska kako bi se država zaštitila od migranata, među kojima ne vide ljude nego teroriste. A pridružuje im se i zastupnik Ante Prkačin, koji je dospio u Sabor s liste Škorinog Domovinskog pokreta, a sada je vlasnik stranke od pet ljudi koju je nazvao Hrvatsko bilo. On je, recimo, primijetio da je “na licima nekih migranata dominantna emocija mržnja”.
‘Škuri, crni, mali’ u Zagrebu
Premda vrh vladajućeg HDZ-a ne izražava ksenofobne stavove prema ljudima iz drugih kultura, njihova saborska zastupnica Danica Baričević odlučila je pomaknuti granice službeno dopuštenoga. U emisiji na TV Dalmaciji spontano je izjavila kako, šetajući Zagrebom, vidi “puno više tih škurih, crnih, malih” nego nekad.
Škuri, crni i mali su, naravno, migrantski radnici iz Azije i Afrike, koje gospođi Danici nije ugodno gledati u našim gradovima. Možda bi više voljela da uopće ne izlaze na ulicu kako je ne bi izazivali.
No, nakon što je sa svih strana, a možda i iz vodstva stranke, prozvana zbog svojih rasističkih opaski, izjavila je da je njezin citat “zlonamjerno interpretiran” i da to što je rekla na televiziji “ne odgovara” njenim stavovima.
Prepadni građane i ponudi se za njihova zaštitnika
I Ivan Penava, predsjednik Domovinskog pokreta i gradonačelnik Vukovara, istaknuo se ovih dana najavom da će izborni program njegove stranke, osim ukidanja Istanbulske konvencije, nositi i – borba za zaštitu od migranata.
Kad se ovako istupa iz politike, nije čudno da dio građana nasjeda. Induciranje zazora i strahova prema ljudima drugih rasa uvijek je kod radikalne desnice bilo i ostalo metoda za manipulaciju prema biračima.
Kad nemaš ništa drugo ponuditi, prepadni građane i ponudi se za njihova zaštitnika. To kod dijela elektorata uvijek pali. Upalilo je jednom jako dobro i u Hitlerovoj Njemačkoj.