No njen je slučaj samo posljednji, a nije ni usamljen ni jedini. Posljednjih mjeseci imena, lokacije i kvadrature frcali su kao petarde pa je javnost sa zaprepaštenjem shvatila da malverzacija s POS-ovim stanovima ima koliko hoćeš.
Muljanje posvuda
To se dalo naslutiti još prošlog ljeta kad je eksplodirao skandal oko Lovre Kuščevića, a jedan od njegovih krakova bio je i POS-ov stan Kuščevićevog šogora Ivice Žuvića. Sada već USKOK tereti bivšeg ministra i da je 2010. godine, kao načelnik općine Nerežišća i predsjednik povjerenstva za dodjelu subvencioniranih stanova POS-a, dodijelio sestrinom mužu pedesetak kvadrata iako je Žuvić već imao stan u Splitu. U USKOK-u su izračunali da su porezni obveznici tako poklonili Žuviću ”najmanje 17.369,23 eura”.
Slobodna Dalmacija još je u svibnju prošle godine, prije Kuščevićevog pada, objavila tekst o muljanju sa stanovima POS-a koje su našli u Splitu, Šibeniku, Makarskoj i Malom Lošinju. Osobe koje su preko državne Agencije za promet nekretninama dobile pravo na te stanove kao navodni socijalni slučajevi iznajmljivali su ih turistima.
Onda je RTL prije dva tjedna otkrio da je i sam ravnatelj državne agencije APN Krešimir Žunić sebi i svom sinu omogućio POS-ov stan u Zadru, a prijavio se pametnjaković i za još jedan u Splitu. Žunić ima stan u Zagrebu koji je iznajmljen – Lovri Kuščeviću.
Zar su direktori ”građani drugog reda”?
Za primjerom HDZ-ovca Krešimira Žunića poveo se i pomoćnik ravnatelja APN-a Damir Vuletić koji je POS-ov stan od 60 kvadrata u zagrebačkom Zapruđu već uzeo u najam da bi ga onda prioritetno otkupio uz državnu potporu i cijenu od 1088 eura po kvadratu. Kad su novinari 24 sata pokušali objasniti Vuletiću da smisao poticane državne stanogradnje, koja ide preko APN-a, nije da službenici APN-a riješe svoje stambene probleme nego da se pomogne građanima slabijeg imovnog stanja, pomoćnik ravnatelja se pobunio: ”Pa zar smo mi građani drugog reda”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pitaj boga koliko je još sadašnjih i bivših zaposlenika APN-a sebi sredilo POS-ove stanove. Zasad ih se spominje petero, a tek su počele revizije u koje je, tek nakon uzastopnih afera, krenulo Ministarstvo graditeljstva. No trebalo bi se čuditi da je drugačije kada su u priči čak i šefovi APN-a, osobe koje država postavlja da osiguraju zakoniti rad Agencije i spriječe zloupotrebe.
A kakvo je tek stanje s POS-ovim stanovima kojekuda po Hrvatskoj, pogotovo na Jadranu, to je za državu ogromna nepoznanica. Kontrola očigledno nema i nikad ih nije ni bilo kada je moguće da je od 20 POS-ovih stanova u Malom Lošinju najmanje osam (opet novinari, Jutarnji list) ubačeno u turistički biznis dok njihovi dobitnici, lažni socijalni slučajevi, očito stanuju negdje drugdje. Riječ je o dvjema zgradama koje su porezne obveznike koštale 12,6 milijuna kuna, na atraktivnoj lokaciji i s pogledom na more, što je, naravno, idealno za iznajmljivanje gostima.
Država će graditi još tisuću stanova
Prema podacima APN-a, državne Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, u Hrvatskoj je izgrađeno oko 8000 stanova POS-a od pedesetak pa do 80 i više kvadrata. Na socijalnu stanogradnju do sada je potrošeno oko četiri milijarde kuna javnog novca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na listama čekanja za najam ili kupnju takvih jeftinih stanova diljem Hrvatske upisano je oko 4000 tisuće mladih osoba. Oni koji se kvalificiraju za POS-ov stan imaju pravo na financijsku subvenciju, kredit bez jamaca s kamatom ispod tri posto s rokom otplate do 31 godine. Prvenstvo imaju zaštićeni najmoprimci, te građani koji nemaju drugi stan.
Iz Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja priopćeno je prije mjesec kako će iz Programa društveno poticane stanogradnje (POS) u narednu godinu dana biti izgrađeno još tisuću stanova u Zagrebu, Zadru, Splitu, Trogiru, Solinu, Biogradu na moru, Bolu, Cresu, Krku, Kraljevici, Lovranu, Osijeku, Poreču, Visu i Vrsaru. Maksimalna cijena stana po kvadratnom metru ne smije prijeći 1.319,64 eura.
Poreznim obveznicima dođe da vrište
Od srpnja prošle godine, zakonom je zabranjeno da se neotplaćeni POS-ovi stanovi daju u najam ili prodaju. Ali ni to očito nije spriječilo kriminal koji kreće od samog starta i uključuje predaju lažne dokumentacije, prebacivanje stanova i kuća na druge osobe kako bi se tražitelji očistili od imovine, prebacivanje subvencioniranih stanova u apartmanski biznis i razne druge dovitljivosti. A uz to čak i posve skandalozno korištenje povlaštenih pozicija u APN-u da se prigrabe pogodnosti namijenjene sirotinji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ideja da društvo pomogne stambeno nezbrinutim građanima i obiteljima koje si ne mogu priuštiti dom po tržišnim cijenama načelno je dobra. Ali što ćeš kad mi imamo sustav koji, s jedne strane, nije kadar baš ništa urediti kako valja, a s druge – to najbolje pokazuju primjeri dvojice čelnika APN-a – pušta svoje politički postavljene i dobro plaćene kadrove da se i sami okoriste gdje god se za to ukaže prilika.
A kad znamo da za svaki POS-ov stan porezni obveznici moraju prosječno pokloniti dobitnicima oko 20.000 eura, ljudima dođe da vrište kad vide da njihov novac završava u džepovima malverzanata. I naravno da se onda pitaju čemu uopće služi država osim da nas na svakom koraku iznova pravi budalama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čemu služi država kad poklanjamo po 20-ak tisuća eura za svaki POS-ov stan koji završi u najmu?
Ideja je da društvo pomogne stambeno nezbrinutim građanima, a ne da se okoristi politički kadar
Od srpnja prošle godine, zakonom je zabranjeno da se neotplaćeni POS-ovi stanovi daju u najam ili prodaju. Ali ni to očito nije spriječilo kriminal koji kreće od samog starta i uključuje predaju lažne dokumentacije, prebacivanje stanova i kuća na druge osobe kako bi se tražitelji očistili od imovine, apartmanski biznis sa subvencioniranim stanovima i razne druge dovitljivosti. A uz to čak i posve skandalozno korištenje direktorskih pozicija u APN-u da se prigrabe pogodnosti namijenjene sirotinji.
Afera s načelnicom Lovreća Anitom Nosić, koju su opet otkrili novinari, poslužila je za pravičnu svrhu. Mlada HDZ-ovka, koja se uvalila u POS-ov stan u Zagrebu fingirajući da je socijalni slučaj iako živi u obiteljskoj vili s bazenom u Lovreću pa se nikako ne može reći da joj treba solidarna pomoć zajednice, državi će, izgleda, platiti punu cijenu stana. Tek ćemo vidjeti hoće li to biti jedina kazna za općinsku načelnicu koja se na prijevaru domogla državne subvencije, a prijevara je, kao što znamo, kazneno djelo.
No njen je slučaj samo posljednji, a nije ni usamljen ni jedini. Posljednjih mjeseci imena, lokacije i kvadrature frcali su kao petarde pa je javnost sa zaprepaštenjem shvatila da malverzacija s POS-ovim stanovima ima koliko hoćeš.
Muljanje posvuda
To se dalo naslutiti još prošlog ljeta kad je eksplodirao skandal oko Lovre Kuščevića, a jedan od njegovih krakova bio je i POS-ov stan Kuščevićevog šogora Ivice Žuvića. Sada već USKOK tereti bivšeg ministra i da je 2010. godine, kao načelnik općine Nerežišća i predsjednik povjerenstva za dodjelu subvencioniranih stanova POS-a, dodijelio sestrinom mužu pedesetak kvadrata iako je Žuvić već imao stan u Splitu. U USKOK-u su izračunali da su porezni obveznici tako poklonili Žuviću ”najmanje 17.369,23 eura”.
Slobodna Dalmacija još je u svibnju prošle godine, prije Kuščevićevog pada, objavila tekst o muljanju sa stanovima POS-a koje su našli u Splitu, Šibeniku, Makarskoj i Malom Lošinju. Osobe koje su preko državne Agencije za promet nekretninama dobile pravo na te stanove kao navodni socijalni slučajevi iznajmljivali su ih turistima.
Onda je RTL prije dva tjedna otkrio da je i sam ravnatelj državne agencije APN Krešimir Žunić sebi i svom sinu omogućio POS-ov stan u Zadru, a prijavio se pametnjaković i za još jedan u Splitu. Žunić ima stan u Zagrebu koji je iznajmljen – Lovri Kuščeviću.
Zar su direktori ”građani drugog reda”?
Za primjerom HDZ-ovca Krešimira Žunića poveo se i pomoćnik ravnatelja APN-a Damir Vuletić koji je POS-ov stan od 60 kvadrata u zagrebačkom Zapruđu već uzeo u najam da bi ga onda prioritetno otkupio uz državnu potporu i cijenu od 1088 eura po kvadratu. Kad su novinari 24 sata pokušali objasniti Vuletiću da smisao poticane državne stanogradnje, koja ide preko APN-a, nije da službenici APN-a riješe svoje stambene probleme nego da se pomogne građanima slabijeg imovnog stanja, pomoćnik ravnatelja se pobunio: ”Pa zar smo mi građani drugog reda”.
Pitaj boga koliko je još sadašnjih i bivših zaposlenika APN-a sebi sredilo POS-ove stanove. Zasad ih se spominje petero, a tek su počele revizije u koje je, tek nakon uzastopnih afera, krenulo Ministarstvo graditeljstva. No trebalo bi se čuditi da je drugačije kada su u priči čak i šefovi APN-a, osobe koje država postavlja da osiguraju zakoniti rad Agencije i spriječe zloupotrebe.
A kakvo je tek stanje s POS-ovim stanovima kojekuda po Hrvatskoj, pogotovo na Jadranu, to je za državu ogromna nepoznanica. Kontrola očigledno nema i nikad ih nije ni bilo kada je moguće da je od 20 POS-ovih stanova u Malom Lošinju najmanje osam (opet novinari, Jutarnji list) ubačeno u turistički biznis dok njihovi dobitnici, lažni socijalni slučajevi, očito stanuju negdje drugdje. Riječ je o dvjema zgradama koje su porezne obveznike koštale 12,6 milijuna kuna, na atraktivnoj lokaciji i s pogledom na more, što je, naravno, idealno za iznajmljivanje gostima.
Država će graditi još tisuću stanova
Prema podacima APN-a, državne Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, u Hrvatskoj je izgrađeno oko 8000 stanova POS-a od pedesetak pa do 80 i više kvadrata. Na socijalnu stanogradnju do sada je potrošeno oko četiri milijarde kuna javnog novca.
Na listama čekanja za najam ili kupnju takvih jeftinih stanova diljem Hrvatske upisano je oko 4000 tisuće mladih osoba. Oni koji se kvalificiraju za POS-ov stan imaju pravo na financijsku subvenciju, kredit bez jamaca s kamatom ispod tri posto s rokom otplate do 31 godine. Prvenstvo imaju zaštićeni najmoprimci, te građani koji nemaju drugi stan.
Iz Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja priopćeno je prije mjesec kako će iz Programa društveno poticane stanogradnje (POS) u narednu godinu dana biti izgrađeno još tisuću stanova u Zagrebu, Zadru, Splitu, Trogiru, Solinu, Biogradu na moru, Bolu, Cresu, Krku, Kraljevici, Lovranu, Osijeku, Poreču, Visu i Vrsaru. Maksimalna cijena stana po kvadratnom metru ne smije prijeći 1.319,64 eura.
Poreznim obveznicima dođe da vrište
Od srpnja prošle godine, zakonom je zabranjeno da se neotplaćeni POS-ovi stanovi daju u najam ili prodaju. Ali ni to očito nije spriječilo kriminal koji kreće od samog starta i uključuje predaju lažne dokumentacije, prebacivanje stanova i kuća na druge osobe kako bi se tražitelji očistili od imovine, prebacivanje subvencioniranih stanova u apartmanski biznis i razne druge dovitljivosti. A uz to čak i posve skandalozno korištenje povlaštenih pozicija u APN-u da se prigrabe pogodnosti namijenjene sirotinji.
Ideja da društvo pomogne stambeno nezbrinutim građanima i obiteljima koje si ne mogu priuštiti dom po tržišnim cijenama načelno je dobra. Ali što ćeš kad mi imamo sustav koji, s jedne strane, nije kadar baš ništa urediti kako valja, a s druge – to najbolje pokazuju primjeri dvojice čelnika APN-a – pušta svoje politički postavljene i dobro plaćene kadrove da se i sami okoriste gdje god se za to ukaže prilika.
A kad znamo da za svaki POS-ov stan porezni obveznici moraju prosječno pokloniti dobitnicima oko 20.000 eura, ljudima dođe da vrište kad vide da njihov novac završava u džepovima malverzanata. I naravno da se onda pitaju čemu uopće služi država osim da nas na svakom koraku iznova pravi budalama.