Bandićev Zagreb: Grad je bio dao dozvolu za grubu nadogradnju u Bogovićevoj. Sad se urušavaju i dijelovi susjednih zgrada

Telegram je u lani upozoravao na neshvatljivu nadogradnju u centru. Zrinka Paladino objašnjava što se događa zbog potresa

Upravo dok smo u ponedjeljak prijepodne razgovarali sa Zrinkom Paladino, arhitekticom, konzervatoricom, povjesničarkom i teoretičarkom arhitekture te doktoricom humanističkih znanosti, Zagreb je ponovno pogodio potres jačine 3,3 stupnjeva po Richterovoj skali. Istodobno iz Bogovićeve ulice radnici su uklanjali skulpturu Prizemljeno Sunce kipara Ivana Kožarića.

U tim trenucima Stipe Tutiš, pročelnik Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, pred televizijskim kamerama objašnjavao je da se skulptura mora privremeno ukloniti kako bi se mogle sanirati okolne zgrade. U ulicu je već stigla mehanizacija koja se spremala na intervenciju. Kako se sve to događalo prekoputa zgrade u kojoj stan ima i obitelj Zrinke Paladino, ona nam je, vidno uzbuđena, pokazala na mobitelu fotografiju krovišta zgrade u Bogovićevoj ulici 5 koja je nasuprot kafića Buldog i u kojoj je prodavaonica Croatia recordsa. Riječ je o nadogradnji na koju je Telegram upozoravao još u listopadu prošle godine.

‘Nadogradnja je poremetila statiku zgrade’

“Ta fotografija na najbolji način ilustrira način ponašanja nadležnih gradskih službi. Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet izdao je dozvolu, a Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode dao je suglasnost da se na toj zgradi, koja je dijelom zone A kulturnog dobra Povijesne urbane cjeline Grad Zagreb, grubo nadogradi gotovo polovica potkrovlja.

U listopadu prošle godine Telegram je izvijestio o gruboj nadogradnji za koju je Grad izdao dozvolu Vjekoslav Skledar

Takva je odluka apsolutno neprihvatljiva što se sada najbolje vidi. Ta nadogradnja očito je poremetila statiku zgrade, oštetila dio susjednog dijela krovišta s kojeg sada opasno vise dijelovi nadozida nad vijencem, kao i sa susjedne građevine na broju 3. Te zgrade iz jednostavnog razloga svoje slabe nosivosti naprosto ne podnose takve intervencije. Dakle, posve je neshvatljivo kako su nadležni uredi Grada Zagreba mogli odobriti takvu gradnju te kako su konzervatori dali dozvolu za izvođenje radova kojima se nanosi teška šteta našoj kulturnoj baštini, ali, pokazalo se sad, i ugrožavaju životi ljudi.

Pogled na nadogradnju iz ulice ulice Frana Petrića

Neodgovorna postupanja povlače brojna pitanja: kako su nadležni za graditeljstvo mogli izdati dozvolu za gradnju, a da uopće ne spominjemo pročelnika Gradskog zavoda za zaštitu koji je trebao skrbiti za kulturnu baštinu i ne dopustiti takvo nešto. Umjesto toga pročelnici tog Zavoda ponašaju se tek kao produžene ruke gradonačelnika Milana Bandića te Ureda za graditeljstvo. Upravo to je primjer kako se ne smije postupati te ukazuje na poražavajuću činjenicu kako su pojedini investitori mogli raditi sve što im je palo na pamet, makar su, ponavljam, svojim postupanjima ugrozili ne samo kulturnu baštinu nego i ljude oko sebe.”

Ovo su prizori jučerašnje intervencije na zgradi do kojoj je, kako kaže dr. Paladino, narušena statika zbog nadogradnje susjednog potkrovlja:

Vrlo sličan primjer između Jurišićeve i Palmotićeve

Zrinka Paladino svakako je kompetentna govoriti o tim stvarima jer je autorica većeg broja znanstvenih i stručnih radova, sudjelovala je na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima s područja povijesti hrvatske arhitekture i zaštite hrvatske graditeljske baštine. Uz to, od 2010. bila je zamjenica pročelnika Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode sve dok se 2016. godine nije javno suprotstavila postavljanju golemih tendi i ostakljene terase kod kafića Tomislava Horvatinčića na Preradovićevom trgu. Zbog sukoba s gradonačelnikom Bandićem tada je podnijela ostavku i dala otkaz.

U razgovoru za Telegram Zrinka Paladino upozorila je na još jedan sličan primjer neprihvatljivog ponašanja gradskih službi u Zagrebu. “Posve neprimjetno, a prošlo je i bez ikakvih reakcija medija i javnosti, na zgradi nekadašnje banke koja se nalazi na raskršću između Jurišićeve i Palmotićeve ulice, dograđen je cijeli jedan mansardni kat. U toj je zgradi sada novi hotel, ali nitko nije reagirao na dogradnju te zgrade. Na zaštićenim kućama ili kućama u zaštićenoj cjelini teško možete promijeniti i prozor, a kamoli sagraditi cijeli mansardni kat te za to još dobiti i sve potrebne dozvole.

Ta kuća sada izgleda kao da boluje od hidrocefalusa, izgubila je izvorno mjerilo i svoja vrijedna oblikovna obilježja te bi valjalo provjeriti i njezinu stabilnost. To je još jedan ogledni primjer kako se radi u Zagrebu pa se samo može postaviti pitanje kako je moguće da su nadležni gradski uredi s pročelnicima Dinkom Bilićem i tada Silvijem Novakom na čelu mogle izdati sve potrebne dozvole”.

Hotel na uglu Jurišićeve i Palmotićeve zbog kojeg je nadograđen cijeli mansardni kat. Photo: Patrik Macek/PIXSELL PIXSELL

Puno se zgrada samo ušminkalo

Zrinka Paladino također je upozorila da je problem i u tomu što su se u gradu dosad uređivala samo pročelja i eventualno krovišta zgrada, najčešće i bez pratećih pobočnih lastavica, bez nužnih saniranja poput onog kapilarne vlage, te bez barem djelomične statičke sanacije. Pročelja su oblikovno uređivana pažljivo i lijepo, no ne i cjelovito te bi bilo bolje da se manje zgrada sredilo i osiguralo, no da ih se više samo ušminkalo. Zapravo je bilo nužno pristupiti konstruktivnoj i oblikovnoj sanaciji cjelovitih blokova kako bismo dobili statički osigurane i uređene cjeline s uređenim unutrašnjostima blokova na korist svih stanara.

Ovakvo rijetko uređenje ponekog pročelja ne znači ništa u slici grada i zapravo one neuređene zgrade u susjedstvu uređenih ispadaju i gorima no što jesu. To su većinom Potemkinova sela. Uz to sada se vidi koliko je novo obnovljenih fasada bilo loše napravljeno. Osim što se nisu ojačavale konstrukcije, radovi su često loše obavljani s nekvalitetnim materijalima, često od strane jednih te istih tvrtki koje posao nisu obavljale kako treba, pa se sada pokazuje koliko je novaca utučeno bez ikakva smisla. Stoga valja postaviti pitanje pod kojim su uvjetima pojedini izvođači dobili poslove i kako su ih obavljali. Sve je to, nažalost, očajno loše, a dodatno su nas pokopala i nebrojena rješenja o legalizacijama kojima se izgled našeg grad nepovratno unakazio.”

Pročelnik konzervatorskog tijela nažalost je povjesničar

Zrinka Paladino kaže kako je dobila mail Hrvatske komore arhitekata u kojem se pozivaju svi arhitekti, među ostalim i oni s iskustvom u rekonstrukcijama, obnovama i sanacijama, među koje se logično uključuju i konzervatori, restauratori i drugi, da se jave te stave na raspolaganje kako bi pomogli u ovoj teškoj situaciji. Paladino je uvjerena kako će se stručnjaci većinom odazvati jer vole svoj grad i žele mu pomoći.

“Nažalost, pročelnik nadležnog zagrebačkog konzervatorskog tijela, Stipe Tutiš, koji je povjesničar, nije osoba za vođenje Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, pogotovo u ovakvoj situaciji. On nije niti arhitekt, niti povjesničar umjetnosti i nema zapravo pravih kvalifikacija za taj posao. Nisam mislila da ću to ikada reći, ali pošteno je izgovoriti da je prethodni pročelnik bio osposobljeniji i osoba od znanja u konzervatorskoj struci, samo se, nažalost, poprilično kompromitirao i pomogao u tome da stvari u Zagrebu danas budu ovako poražavajuće loše. No, on je i po umirovljenju ostao u Zavodu savjetnikom gradonačelnika pa će biti od koristi i trenutnom pročelniku. Problem je i u tome što su i konzervatori specijalizirani za određena, zapravo uska područja, premda se neki petljaju i u područja o kojima nemaju pojma.”

Pred strukom je velik, ali izvediv zadatak

Zbog toga, predlaže Zrinka Paladino, valja okupiti sve stručnjake, i one koji su pošli u mirovinu, i one mlađe među kojima, srećom, ima jako dobrih, kako bi se uključili u sanaciju grada. “To su uglavnom plemeniti ljudi koji će se rado odazvati pozivu. Hrvatski restauratorski zavod i njegovi stručnjaci sjajno odrađuju svoj posao pa će u suradnji s nadležnim konzervatorskim tijelima obaviti posao kako treba. Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture tu je kao nadzor da stvari teku kako treba. Ne smije se dozvoliti da i dalje vode poslove ljudi koji isključivo gledaju svoj vlastiti interes, a ne interes građana i grada. Ako ne pristupimo pravom putu kroz kvalitetne konstruktivne sanacije bacat ćemo novac i dalje uzalud i sa svakim sljedećim jačim potresom nanovo gubiti naš lijepi Donji grad, a i šire.”

Zrinka Paladino objasnila je kako je pred strukom veliki, izazovni zadatak, ali budući da postoji opsežna arhiva i fotodokumentacija, koja je preduvjet za obnovu oštećenih objekata, uvjerena je da se stvari mogu srediti.

“Gradski Zavod za zaštitu spomenika obavio je davno veliki posao na inventarizaciji i valorizaciji zagrebačkog Donjeg grada, s kojim se, nažalost, prije desetak godina stalo, premda se to nije smjelo dogoditi. U miru, naime, valja kontinuirano kvalitetno raditi kako bi se u ovakvim izvanrednim okolnostima moglo početi trenutno djelovati. Ovo je zapravo situacija slična ratnom stanju, nema razlike između granatiranja i razornih potresa, osim što su potresi nerijetko još opasniji po kulturna dobra i ponekad ih nepovratno izbrišu s lica Zemlje.”