Nekad je nužno odabrati stranu

Analiza: tko će naslijediti Angelu Merkel?

Odlaskom njemačke kancelarke, koja je 16 godina vodila državu, izborna utrka u najutjecajnijoj europskoj državi postaje sasvim neizvjesna

Kada se prije dvije godine vladajuća koalicija u Austriji raspala u tzv. Ibiza skandalu, zemlja je, nakon izvanrednih izbora, dobila pomalo neočekivanu vladu. Prvi puta u nju je ušla austrijska stranka Zelenih, a dogovor Sebastiana Kurza i Wernera Koglera već tad je otvorio širu debatu: može li ovaj austrijski model postizborne suradnje biti kopiran u susjednoj Njemačkoj?

Ova će se rasprava intenzivirati kako se približavaju njemački parlamentarni izbori, zakazani za 26. rujna. Izbori u Njemačkoj, gospodarski i politički najutjecajnijoj državi Europske unije, svakako su bitni, ali u posljednje vrijeme uglavnom ne previše neizvjesni.

Što se promijenilo

Čak i kad su postizborne kombinacije izgledale širom otvorene, kao nakon izbora 2017. kada se pregovaralo o suradnji demokršćana, liberala i zelenih, na kraju je završilo dogovorom o velikoj koaliciji CDU/CSU-a i SPD-a koja sada upravlja Njemačkom. Ovogodišnji izbori bit će, međutim, drugačiji.

Nakon skoro dva desetljeća, ovo su prvi opći izbori bez Angele Merkel. Njemačka kancelarka vladu je vodila četiri uzastopna mandata, a nakon rujanskih izbora ide u političku mirovinu. Merkel je popularna među biračima, čak i sada, u vrijeme pandemije, kada posvuda, pa tako i u Njemačkoj, raste nezadovoljstvo ljudi načinom na koji se upravlja krizom.

Na ‘Merkel efekt’, međutim, CDU na predstojećim izborima ne može računati. Ali ne samo da moćna političarka odlazi s političke scene. Ankete i regionalni izbori pokazuju da se odnosi snaga na nacionalnoj sceni općenito mijenjaju pa je gotovo nemoguće predvidjeti rasplet nakon što Nijemci u rujnu izađu na birališta. A na top poziciju, ne bez razloga, pretendiraju sve tri vodeće političke opcije.

Prva ‘zelena’ nominacija

Pet mjeseci prije izbora stranačke mašinerije u punom su pogonu. Dvije anketno najjače političke stranke, CDU i Zeleni, ovog su tjedna odlučivale o svojim kancelarskim kandidatima, ljudima koji pretendiraju nakon izbora naslijediti Angelu Merkel na poziciji šefa ili šefice njemačke vlade.

Kod Zelenih nije bilo iznenađenja. Za kancelarsku kandidatkinju u ponedjeljak su izabrali dopredsjednicu stranke Annalenu Baerbock, a odluku o njezinoj kandidaturi još mora potvrditi stranačka konvencija u lipnju. Ovo je prvi puta da stranka nominira nekoga za kancelarsku dužnost.

Opisujući Annalenu Baerbock, 40-ogodišnju političarku, mediji rado spominju da su je još kao dijete roditelji vodili na prosvjede. Stranci se priključila 2005. godine, prije osam godina izabrana je u Bundestag, a zastupničku poziciju zadržala je i na sljedećim izborima. Od 2018. godine, skupa s Robertom Habeckom vodi stranku.

Otvorena borba za prevlast

U uniji CDU/CSU-a stvari nisu tako jednostavne. Savez, čija je kandidatkinja, gospođa Merkel, vodila vladu zadnjih 16 godina, po anketama je vodeća politička opcija i onaj tko je njihov kandidat za kancelara ima doista najveće izglede da to na kraju i postane. Moguće je da je to jedan od razloga žestoke bitke za nasljednika Angele Merkel.

Kandidata obično nominira CDU; dosad su samo dva političara iz CSU-a, sestrinske stranke koja djeluje u Bavarskoj, ušla u izbore kao kancelarski kandidati, ali ni Franz Josef Strauss prije tri desetljeća niti Edmund Stoiber početkom 2000-tih nisu uspjeli pobijediti (oba puta vladu su formirali socijaldemokrati).

Za razliku od Zelenih, koji su bez problema izabrali svoju kandidatkinju, u redovima demokršćana trajala je otvorena borba za prevlast između dvojice kandidata, šefa CDU-a Armina Lascheta i bavarskog premijera Markusa Södera. Söder je nesumnjivo karizmatičniji i popularniji, i među konzervativnim biračima, i među članovima CDU-a, pa se zadnjih tjedana nerijetko spekuliralo da neki zastupnici CDU-a smatraju da bi put do pobjede bio jednostavniji sa Söderom kao kandidatom.

Zašto je izabran Laschet

Ali on je iz CSU-a, manje stranke u savezu, a spomenuli smo i kakvo je bilo ranije iskustvo s kancelarskim kandidatima iz bavarske stranke. Osim toga, CDU je tek prije tri mjeseca izabrao Lascheta za predsjednika stranke i bilo je sasvim nepojmljivo da bi mu, nakon tako kratkog perioda, na ovaj način uskratili podršku.

Neizvjesna utrka trajala je do utorka rano ujutro. Nakon dugih sati vijećanja i dogovora, u tajnom glasovanju predsjedništvo CDU-a podržalo je ipak Laschetovu kandidaturu za kancelara. Šef bavarskog CSU-a Söder u međuvremenu je potvrdio da prihvaća tu odluku, što je bilo ključno kako bi se, pet mjeseci pred izbore, pokušali riješiti unutarstranački prijepori.

Njemačke konzervativce su, osim toga, zadnjih mjeseci potresli skandali vezani uz nabavku zaštitnih maski u vrijeme pandemije. Pojedini zastupnici prozivani su da su primili izdašne svote kako bi lobirali za određene proizvođače maski i tako zaradili usred pandemije, što je očekivano izazvalo golemo nezadovoljstvo javnosti. Neki su u međuvremenu dali ostavke.

Velike političke ambicije

Bez obzira na sve kontroverze, ankete i dalje predviđaju uvjerljivu prednost CDU/CSU-a na rujanskim izborima. Podrška im se, od početka travnja, kreće između 27 i 31 posto, ovisno o anketi. Na izborima prije četiri godine dobili su 32,9 posto. No, u usporedbi s rezultatima zadnjih izbora, ankete ukazuju da ozbiljnu promjenu u stranačkim preferencijama: SPD je u istraživanjima javnog mnijenja pao ispod 20 posto, a drugu poziciju su od socijaldemokrata preuzeli Zeleni.

Ta stranka, koja je na izborima prije četiri godine bila ispod deset posto, sada u anketama uživa više nego dvostruko veću potporu građana. Za vodećim konzervativcima zaostaju između sedam i deset postotnih bodova (u jednoj od anketa tek četiri boda). S rastom podrške rastu i političke ambicije.

Moguće postizborne kombinacije

Spekulira se stoga s različitim postizbornim kombinacijama. Jedna od njih je suradnja CDU/CSU-a i Zelenih, politički model koji je testiran i u Austriji. U Njemačkoj dosad ovakva koalicija nije bila na vlasti na nacionalnoj razini (Zeleni su bili u saveznoj vladi, ali sa SPD-om), ali jest u nekim saveznim pokrajinama. U toj kombinaciji, kancelarska pozicija bi, vrlo vjerojatno, pripala demokršćanima, odnosno Laschetu (ovisno, dakako, o izbornim rezultatima).

Nakon prošlih izbora, ozbiljno se pregovaralo i o tzv. Jamajka koaliciji, između konzervativaca, liberala i Zelenih, ali je ta ideja propala jer su liberali na kraju odustali. Ni ta kombinacija, dakle, nije isključena.

Vlada bez CDU/CSU-a?

No, kada je u ožujku ove godine na izborima u dvije pokrajine CDU zabilježio dotad najlošiji rezultat, u SPD-u, koji je sada dio velike koalicije na nacionalnoj razini, vidjeli su to kao odškrinuta vrata da se nakon rujanskih izbora formira vlast bez demokršćana.

“Moguće je upravljati Njemačkom, a da CDU/CSU nije u vladi”, citirao je tada Reuters Olafa Scholza, SPD-ovog kandidata za kancelara. Pitanje je, međutim, kako bi izgledala ta kombinacija bez demokršćanske opcije i tko bi bio u poziciji nominirati nasljednika Angele Merkel. Kojoj bi, dakle, stranci izborni rezultati dali za pravo da traži kancelarsku poziciju.

Neuobičajeno neizvjesni izbori

Deutsche Welle procjenjuje da, zbog slabljenja SPD-a, ne bi bila moguća samo suradnja socijaldemokrata i Zelenih, nego da bi im se trebali priključi još i Liberali ili Ljevica. Ako je suditi po anketama, Zeleni bi u toj kombinaciji bili najjači, što bi doista otvorilo put da Annalena Baerbock postane kancelarka; “prva zelena kancelarka u povijesti zemlje”, kako opisuje Deutsche Welle.

Ovogodišnji parlamentarni izbori u Njemačkoj, kako smo već napomenuli, bit će svakako bitni jer je riječ o zemlji koja snažno utječe na europsku politiku i gospodarstvo. I ne samo bitni: kako trenutno stvari stoje, mogli bi biti i neuobičajeno neizvjesni.