Ljudi koji pretežno jedu morsku hranu mogli bi biti izloženi većim količinama vječnih kemikalija

Studija Sveučilišta Darmouth iz Massachusettsa sugerira da su ljudi čija je prehrana bogata morskom hranom izloženi većem riziku od toksičnih tvari poznatih kao “vječne kemikalije”, PFAS, i to više nego se do sada mislilo, piše Science Daily.

U studiji objavljenoj u časopisu Exposure and Health, istraživači naglašavaju potrebu za strožim javnozdravstvenim smjernicama koje određuju količinu morske hrane koju ljudi mogu sigurno konzumirati kako bi smanjili izloženost perfluoralkilnim i polifluoralkilnim tvarima.

Studija je provedena u New Hampshireu koji je zajedno sa cijelom Novom Engleskom, među najvećim potrošačima morske hrane u Americi. New Hampshire je bila prva država koja je identificirala PFAS u pitkoj vodi.

Rizici po zdravlje

Preporuka studije nije da ne ljudi ne jedu plodove mora jer su izvrstan izvor nemasnih proteina i omega masnih kiselina, ali treba imati na umu da su i potencijalan podcijenjeni izvor vječnih kemikalija, objašnjava glavna autorica studije Megan Romano, sa Sveučilišta Darmouth.

“Razumijevanje kompromisa između rizika i koristi važno je za donošenje odluka o prehrani”, dodala je.

Ljudi koji su izloženi PFAS-u imaju veći rizik od karcinoma, abnormalnosti fetusa, visokog kolesterola te poremećaja štitnjače, jetre i reprodukcije. Kemikalije su se tijekom godina nakupile u tlu, vodi i divljim životinjama.

Najviše koncentracije

Znanstvenici su mjerili razine 26 vrsta PFAS-a u uzorcima najkonzumiranijih morskih vrsta, bakalaru, jastogu, lososu, jakobovoj kapici, škampima i tuni, kupljenima na tržnici.

Najveće koncentracije zabilježene su u škampima i jastogu s od 1.74 do 3.3 nanograma po gramu za određene PFAS spojeve. Koncentracije u drugim vrstama morskih plodova bile su manje od jednog nanograma po gramu.

Nema rizika ako se jede umjereno

Prevalencija PFAS-a u okolišu otežava otkrivanje gdje i kako ulaze u prehrambeni lanac. Neki školjkaši mogu biti posebno osjetljivi na nakupljanje PFAS-a zbog načina kako se hrane i zbog života na morskome dnu, kao i zbog blizine izvorima PFAS-a uz obalu. Veće vrste mogu progutati kemikalije hraneći se manjim vrstama.

Poznato je da vodeće vrste grabežljivaca kao tuna i morski psi sadrže visoke koncentracije žive, ali za PFAS je to manje poznato.

Ljudi koji se hrane uravnoteženo i umjerenim količinama morskih plodova ne bi trebali brinuti od rizika izlaganja PFAS-u, kažu istraživači.