Budući da živim u dijelu grada koji bi se velikodušno mogao nazvati širim centrom, korištenje mog uobičajenog prometnog sredstva, automobila, postaje sve veći izazov. Zbog sve većih prometnih gužvi, izbjegavam uopće ući u auto između 17 i 18 sati. Jutra, bolje da i ne spominjem.

No, zapravo najveći problem nije voziti kroz prometnu gužvu, već pronaći parkirališno mjesto kad se vraćam kući. Ako slučajno zakasnim, i krenem tražiti parking iza 20 sati kada prestaje naplata u mojoj ulici, pronalazak slobodnog mjesta na koje bi stao moj mali auto, postaje nemoguć zadatak. Traženje parkirališnog mjesta me toliko živcira da napamet znam koliko mi je trebalo posljednjih pet puta da pronađem parking – 30 minuta, 45 minuta, 35 minuta, pa onda dva puta po 25 minuta.

Zagrebački javni prijevoz nije baš neka sreća. Često zapada u iste gužve kao i automobili, a čekanje tramvaja na stanici mi nije najdraži i najproduktivniji način za provođenje vremena.

A zašto ne bih koristio bicikl?

Stoga, prilično logična pomisao, koja mi se usput rodi i svakog proljeća, kada dođu prvi pravi tračci Sunca i temperature prijeđu petnaestak stupnjeva, je da aktiviram svoj bicikl. Uvijek ga nadobudno servisiram, podmažem lanac, provjerim kočnice i najčešće odradim tri do četiri rekreativne vožnje, često i više desetaka kilometara oko Jaruna i nasipa. I tu zapravo posljednjih godina moja godišnja romansa s biciklom i prestaje, a bicikl se vraća u podrum i čeka novo proljeće. Prijašnjih godina, bicikl bih i češće vozio, pa bih uspio skupiti i između 500 i 1000 kilometra godišnje.

Klasičan bicikl, koliko god mi načelno bio drag, teško bih mogao smatrati idealnom zamjenom za automobil. Neke od lokacija na koje idem i do par puta tjedno nalaze se u brdovitijim dijelovima grada, a neke pak u udaljenijim, stoga se i tijekom ne baš jako topla dana znam preznojiti. Kod rekreativnih vožnji to nije nikakav problem, no za dolazak na sastanak, baš i nije poželjna stvar.

Više od stotinu modela u ponudi

Električni bicikli, koji su prema mom dojmu, s obzirom što vidim po ulicama grada, sve popularniji, zaintrigirali su me dovoljno da se okušam u isprobavanju nekih modela. Prijevozno sredstvo kojim se mogu voziti posvuda po gradu, čak i u brdima, bez potrebe da ga registriram i osiguram, činilo mi se kao sve atraktivnija ideja. Ipak, nisu ni svi ljudi koji ih voze po gradu valjda ludi? A dolazak proljeća se čini i kao idealno vrijeme za kupnju novog bicikla.

Budući da nemam ni blage ideje što je bitno kod takvog bicikla, obratio sam se Keindl Sportu, koji u svojoj ponudi ima više od stotinu električnih modela, od kojih su neki, baš sada kada je došlo proljeće, na popustu i do 3000 eura. U trgovini na Trešnjevci sam prodavaču opisao svoje potrebe – tražio sam bicikl kojim mogu odraditi rekreativne vožnje kao i vožnje koje bih inače odrađivao autom, ali su me zanimali i manji gradski električni bicikli. Sviđa mi se ideja da ga ne moram svaki put spremati u podrum, već da ga mogu negdje ostaviti u stanu ili stubištu.

I dalje je, logično, riječ o biciklu

U Keindl Sportu su mi pojasnili da, premda je riječ o električnim biciklima, oni su i dalje bicikli. Sva tri modela koja su mi ponuđena imaju brzine i ne pokreću se bez pedaliranja. Nemaju niti “gas” poput automobila, već motor potpomaže vožnji. Dakle, neće se pokrenuti bez da zapedaliram, a kada se pokrenem, motor će mi pomagati u okretanju pedala.

Ideja je zapravo da se električnim biciklom vožnja učini dostupna svima, neovisno o tjelesnoj spremi. Električnim biciklom se bez problema može zaputiti na brdovite dijelove grada ili prirode, a znojenje je, kako su mi rekli, zapravo opcionalna stvar. Ako želim, mogu isključiti pomoć, pa vrtjeti pedale kao da bicikl nema elektromotor te tako ostvariti dnevni kardio na putu s posla.

‘Pedalinci’ pomažu vozaču

Pomoć koju motori daju može se konfigurirati, od eco moda koji nudi najveći domet, do moda koji nudi najveću pomoć i najmanji domet. Razlika je u okretnom momentu pomoći. U eco modu, električni bicikl može pomagati s do 20 posto snage, dok se u modu s najvećom pomoći asistira i sa 100 posto snage motora.

Takav način rada službeno se zove “pedelec”, no prodavač mi je rekao kako je prema domaćem žargonu to zapravo “pedalinac”. Njegova snaga i pomoć definirana je zakonom na razini EU-a, pa neovisno o razini pomoći, ona prestaje na 25 kilometara na sat. Razlika je, dakle, u tome koliko brzo će se s pomoći elektromotora doći do te brzine. Kada bi bicikl postizao brzine veće od 25 kilometara na sat, morao bi se registrirati kao moped, proći tehnički pregled i osigurati. Pogotovo ako ima ugrađen “gas”.

Napravili smo turu po širem centru

S obzirom na moju visinu i težinu, savjetovali su mi modeli veličine L ili 20 cola. Prvi je bio Cube Reaction Hybrid Race 750, tipičan brdski bicikl. Drugi je bio manji gradski Cube Compact Sport Hybrid 500, a treći nešto veći gradski Specialized Como 3.0 NB, u vrlo atraktivnoj crvenoj boji. Koliko god ta boja bila atraktivna, ipak sam se odlučio isprobati dva Cubea. Fotograf Saša i ja smo se upustili u turu po širem centru, izmjenjujući se na biciklima, kako bih pronašao pravi model.

Prvi, veći Cube Reaction Hybrid bio je opremljen najvećim kapacitetom baterije, 750wh, no s obzirom na moje potrebe, prodavač mi je rekao da bi i manji kapacitet od 500wh bio dovoljan. Za dulje vožnje, primjerice oko Sljemena, preporuka bi ipak bila za modele s većim kapacitetom.

Premda je veći Cube nešto teži od klasičnog MTB bicikla, zbog pomoći elektromotora, vožnja njime čini se mnogo lakšom od klasičnog bicikla. Eco mod je i više nego dovoljan za vožnju gradom, a do 25 km/h se stiže i znatno brže nego što bi se očekivalo. U eco modu se pomaže točno onoliko koliko je potrebno da se održi lagana i nimalo naporna vožnja po ravnijem terenu.

Turbo mod je prilično iznenađenje

No, najsnažniji Turbo mod prilično je iznenađenje. Isprva me je, teškog srca priznajem, dočekao potpuno nespremnog. Nisam očekivao takvu snagu i ubrzavanje od jednog bicikla, pa sam praktički do 25 km/h došao s jednim ili dva okretanja pedala. Bicikl je zbog svojih velikih i širokih kotača vrlo stabilan, pa čak i preko nešto neugodnijih gradskih prometnica.

Manji Cube, Compact Sport Hybrid 500, zamišljen je prije svega za gradsku svakodnevnu vožnju, primjerice na posao i s posla. Pozicija sjedenja je nešto udobnija i uspravnija nego kod većeg Cubea, a prodavač mi je objasnio kako je zamišljen i za vožnju u ozbiljnoj odjeći, poput odijela. Srećom, odijela ne nosim baš tako često.

U performansama, odnosno, pomoći koju pruža elektromotor, između ova dva Cubea zapravo i nema prevelike razlike. I manji Cube u eco modu sasvim pristojno ubrzava, a osjećaj je kao da mi pedale ne pružaju nikakav otpor. Jednostavno klize. Turbo mod je jednako iznenađujući kao i na većem Cubeu, no razlika je u okretljivosti. Kompaktniji model je zbog svoje okretljivosti znatno agilniji po gradu, no ipak ne djeluje nestabilno.

Svaki od dva modela ima svoje prednosti

Između dva modela koja sam probao, prodavač iz Keindl Sporta mi je pomogao u rješavanju dilema. Veći Cube me privlači mogućnošću da se zaputim na Sljeme bez prevelike muke, no zapravo mi je atraktivnija opcija kompaktni model, jer ipak prije svega tražim alternativu za gradski prijevoz. S obzirom na trenutnu akciju, odluka za Cube Compact Sport mi se učinila, zapravo, vrlo laganom.

Uz Cubeove koje sam probao, u Keindl Sportu sam s prodavačem razmatrao i modele drugih brendova, poput Gianta, Bianchija, Specializeda, KTM-a i MBM-a, jer ipak, kako smo naveli i na početku teksta, u ponudi imaju više od stotinu modela, praktički svih kategorija – gradski, cestovni, trekking, gravel i brdski. Neki od njih se trenutno nude i s maksimalnom uštedom od 3000 eura.

Svaka od poslovnica, poput ove na Trešnjevci, ima i testnu flotu gdje se laici poput mene mogu upoznati s električnim biciklima.

Sadržaj je nastao u suradnji s Keindl Sportom.