Pogledali smo 'The Holdovers' Alexandera Paynea, izvrsnu humorističnu dramu koja će postati nezaobilazni božićni klasik
Višestruko nagrađeni film cijenjenog američkog redatelja konačno je stigao u hrvatska kina
Nenametljiva Payneova režija, tek povremeno začinjena relativno rapidnom izmjenom statičnih kadrova i, nešto kasnije u filmu, inzistiranjem na montažnoj tehnici pretapanja, u prvi plan stavlja duhovit i promišljen Hemingsonov scenarij, odnosno, izvanredne glumačke uloge Giamattija i Da'Vine Joy Randolph, koje solidno prati i debitant Dominic Sessa.
Opus Alexandera Paynea jedan je od stabilnijih i solidnijih u suvremenom američkom filmu, to jest, barem je to tako bilo do 2017. i poskliznuća sa “Smanjivanjem”(Downsizing), znanstveno-fantastičnom komedijom koja nije sjela ni publici ni kritici. U jednu ruku tipičan božićni naslov, duhovita drama “The Holdovers”, odnedavno konačno dostupna i u našim kinima, elegantan je Payneov povratak u formu, verificiran, između ostaloga, i s pet nominacija na nedavnim Oscarima (realizirana je samo ona za sporednu glumicu).
Vlasnik dvaju zlatnih kipića za najbolji adaptirani scenarij, redatelj je raspisivanje priče ovaj put prepustio relativno neafirmiranom scenaristu Davidu Hemingsonu koji je, valja priznati, odradio prilično dobar posao (dijelom su to zasjenile recentne, ali kako stvari stoje, neutemeljene optužbe za plagiranje).
Smještena u božićne praznike na razmeđu 1970. i 1971. godine, radnja u prvom redu prati Paula Hunhama (Paul Giamatti), nastavnika stare povijesti i blagog mizantropa, pasioniranog ljubitelja klasične glazbe i iritantnog recitatora latinskih izreka, funkcionalnog alkoholičara čiji neugodan tjelesni miris ne mogu sakriti ni oblak dima iz lule niti osvježivač prostora.
Pretvaraj se da si čovjek
Osim što pati od rijetkog sindroma zbog kojeg prema kraju dana zaudara po ribi, siroti Paul živi s krajnje nezgodnim slučajem strabizma, dakle, moglo bi se reći da je zamišljen kao izrazita karikatura u stereotipnom sakou od samta.
Osim što izluđuje polaznike elitne muške srednjoškolske ustanove nedaleko od Bostona, mjestu gdje svoju mahom razmaženu djecu šalju uglavnom izuzetno bogati roditelji, rigidni Paul prilično iritira i ravnatelja škole, također svog nekadašnjeg učenika. Zbog negativne ocjene sinu utjecajnog donatora – jer Paul osim na strogosti inzistira i na visokim akademskim kriterijima – ravnatelj mu namjeni dužnost nadglednika šačice tinejdžera koji zbog ovog ili onog razloga nisu mogli otputovati kući.
“Probaj se pretvarati da si ljudsko biće, Božić je”, poručuje mu na odlasku. Paulu je to više udarac na već povrijeđeni ego nego stvarna kazna – ionako nije mislio napuštati prostor kampusa.
U pozadini Vijetnamski rat
Drugačiji su bili planovi Angusa Tullyja (Dominic Sessa), pitomo buntovnog dečka netipično dobrih ocjena koji je, nasuprot tome, zbog svojih (nenavedenih) nepodopština u prošlosti izbačen iz nekoliko škola. U interakciji s drugim učenicima agilan i snalažljiv, po potrebi blagonaklon ili drzak, Angus je ponajprije istraumatizirani dječak kojeg je mama u zadnji čas ostavila u školi kako bi se bolje zabavljala sa svojim novim suprugom, očuhom koji mu prijeti vojnom školom ako ne korigira svoje ponašanje.
Iako idilično snježno okruženje kampusa ne ostavlja takav dojam, vrijeme je to Vijetnamskog rata i golemog vala antimilitarizma u SAD-u, i nedisciplinirani Angus iz svoje privilegirane pozicije ne može pojmiti puno lošiju opciju od časničke karijere u vojsci.
O pravim konsekvencama nesreće epohe nešto više može reći voditeljica kuhinje Mary Lamb (Da’Vine Joy Randolph), uglavnom tiha udovica koja nakon rane smrti svog supruga oplakuje još tragičniju pogibiju sina Curtisa, recentne žrtve Vijetnamskog rata, ranije stipendista škole, koji unatoč odličnim ocjenama zbog financija nije mogao upisati fakultet i tako izbjeći mobilizaciju u ratu na drugom kraju svijeta. Bliski odnosi sa sestrom jedino su što je Mary preostalo u životu.
Autsajderski trolist
Prvi dani planiranog dvotjednog boravka prolaze u očekivanom, razmjerno duhovitom trenju između nastavnika i učenika: dok se tinejdžeri izruguju njegovim pedagoškim metodama i osobnim karakteristikama, Paul i Mary uzvraćaju sličnom mjerom u svojim nedogovorenim nokturalnim susretima, uz čašu viskija i loše televizijske emisije.
Tek kad otac jednog od ostavljenih sleti svojim helikopterom i odvede dječake na višednevni izlet – sve osim Angusa koji ne može otići jer njegovi roditelji zbog nedostupnosti ne mogu dati dopuštenje – film će se fokusirati na temeljni trolist likova.
Pritom valja istaknuti da se njihova dinamika u načelu odvija u dva smjera: prvi je između Paula i Angusa, muškarca i tinejdžera koji osim nezgodnog karaktera dijele i probleme o kojima ne misle izravno razgovarati, dok je drugi na već spomenutoj liniji Paul-Mary, potpuno neromantičan, da ne bude zabune, utemeljen prije svega na sklonosti žestokoj čašici i autsajderskoj poziciji u društvu.
Promišljena režija
Odnos između Mary i Angusa ostaje tercijaran: ona će nerazumnom nastavniku podijeliti nekoliko lekcija iz empatije prema ostavljenom dječaku, ali Payne i Hemingson pametno izbjegavaju potencijalnu zamku ispisivanja sladunjavog surogatskog odnosa između ožalošćene majke i zanemarenog sina.
Nenametljiva Payneova režija, obogaćena sjajno pogođenim soundtrackom Marka Ortona, tek povremeno začinjena relativno rapidnom izmjenom statičnih kadrova i, nešto kasnije u filmu, inzistiranjem na montažnoj tehnici pretapanja, u prvi plan stavlja duhovit i promišljen Hemingsonov scenarij, odnosno, izvanredne glumačke uloge Giamattija i Da’Vine Joy Randolph (ovogodišnji Oscar u kategoriji sporedne glumice), koje solidno prati i debitant Dominic Sessa.
Fotografija Eigila Brylda (“In Bruges”) i komplementaran produkcijski dizajn prilično uvjerljivo evociraju razdoblje početka sedamdesetih. Zbog svega toga “The Holdovers” uistinu ostavlja iluziju produkta ranijeg perioda američke kinematografije.
Feelgood vožnja
Iako se u jednom trenutku čini da neće biti tako, osobito kad se razbiju njegove tek proplamsale romantične primisli, u tih nekoliko blagdanskih dana najviše će iz razvoja situacije izvući samodopadni pametnjaković Paul, u srži duboko nesiguran i nerealiziran čovjek, koliko god njegov stav prema drugim ljudima, zamaskiran dociranjem u gotovo svakoj mogućoj prigodi, sugerirao drugačije. Kad se prilikom jednog izleta u Boston razotkrije i nešto o njegovoj pozadini, što će se na drugi način dogoditi i s Angusom, Paulove lekcije iz povijesti kao ultimativnog objašnjenja sadašnjosti dobiju znatno drugačije, osobnije značenje.
Za njegova mladog prijatelja dugoročno vjerojatno marginalan, ovaj proces zbližavanja otvorit će pred Paulom perspektive o kojima je dotad samo maštao, pa će uz par manjih rupa po putu ova feelgood vožnja očekivano i završiti sretnim krajem, koliko god gledatelj bio svjestan da Paulova egzistencija nikad neće biti maksimalno ispunjena, prije svega zbog nezgodne kože u kojoj se rodio.
Kako god, kad se sve zbroji, moguće je da ga tek čeka najbolji život koji u njoj može proživjeti. Nakon što se pokaže kao zrelije ljudsko biće no što se inicijalno činilo, teško je zamisliti nekoga tko mu upravo takvu sudbinu ne bi poželio. Ne sumnjam da će “The Holdovers” ekspresno postati nezaobilazan božićni klasik za odrasle.