kao čovjek od filma Ti dobro znaš da su filmovi ponekad veći od života i da na filmu postoje vrlo rijetki pojedinci koji su veći i od filma pa čak i od čitave kinematografije. Veljko Bulajić, naš daleko najpoznatiji filmski režiser u svijetu, bio je jedan od tih vrlo rijetkih. Bio je veći i od jugoslavenske i od hrvatske kinematografije, a to mu, ni u jednoj, a pogotovo u drugoj državi, nisu oprostili.
O tome ti zapravo želim pisati. O jednoj nepravdi koja se pretvorila u sramotu za hrvatsku kinematografiju i hrvatsku kulturu. Govorio sam o tome u izjavama koje sam davao povodom Veljkove smrti, ali televizijama je vjerojatno bilo neprimjereno da se u takvom trenutku govori o poniženju koje mu je nanijeto, pa to nisu emitirale.
Veljko je 2017. snimio dugometražni igrani film “Bijeg do mora”. Posljednjih sedam godina života, znači kad je već bio dobrano u devedesetima, proveo je gotovo do zadnjeg dana života, moleći i kumeći HRT, kao i Ministarstvo kulture čija je HRT ispostava, da uplate ono što su potpisali u pismu namjere, a to je točno iznos koji je produkciji bio potreban da se isplate svi honorari i tehnički završi film. No nije uspio nakon svih mogućih moljenja i kumljenja, usprkos milijun sastanaka, sudova, intervencija i pisama.
Oproštaj od barda kinematografije
Sve ovo Ti manje-više znaš i zato te molim da nešto poduzmeš. Kao producent po profesiji i kao Umjetnički direktor Pula Film Festivala, koji pokušavaš privesti svrsi, da pomaže, a ne kao do sada odmaže hrvatskom filmu, Ti si jedini kojega vidim u ovoj kinematografiji koji bi za taj film mogao nešto učiniti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne tražim od Tebe da odmotaš to apsurdno klupko u kojem se film našao najvjerojatnije zahvaljujući bezbrojnim promjenama direktora HRT-a i možda nekim krivim potezom produkcije, već samo da pokušaš osigurati jednu projekciju kako bi njime mogao, Veljku u čast, otvoriti ili zatvoriti ovogodišnji Festival. Bilo bi to jedini pravi i daleko najplemenitiji oproštaj hrvatske kinematografije od njezinog barda.
Evo moje ideje. Za završetak postprodukcije filma (neki mali CGI, ton-mix, kolor korekciju) potrebno je prema mišljenju onih koji su radili na filmu oko 30.000 eura i odobrenje glumaca i ekipe da dozvoljavaju jednu projekciju Veljku u čast.
Financije iz Ministarstva kulture
Što se odobrenja tiče, vjerujem, ako im se pravovremeno obrati, da se neće usprotiviti toj ideji. A što se novca tiče, mislim da bi se taj iznos mogao i morao naći unutar Ministarstva kulture i njegovih ispostava HRT-a i HAVC-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na taj način će film, ako se nikada ne razriješi njegov produkcijski čvor, biti završen i spremljen u arhivu onakav kakvim ga je Veljko napravio, a Pula Film Festival će dokazati da mu je zaista stalo do hrvatskog filma. Ako se to sada ne dogodi, Tvoj festival, ova kinematografija, a time i hrvatska kultura, ostat će vječni dužnici Veljka Bulajića.
S poštovanjem,
Rajko Grlić, režiser
Članak se nastavlja ispod oglasa
Otvoreno pismo Rajka Grlića: vrijeme je da se ispravi sramota hrvatske kulture sa zadnjim, nikad objavljenim filmom Veljka Bulajića
Legendarni Veljko Bulajić još je 2017. počeo snimati svoj zadnji film. Ovo je apel da se prikaže u Puli
Veljko je 2017. snimio dugometražni igrani film "Bijeg do mora". Posljednjih sedam godina života, znači kad je već bio dobrano u devedesetima, proveo je gotovo do zadnjeg dana života, moleći i kumeći HRT, kao i Ministarstvo kulture čija je HRT ispostava, da uplate ono što su potpisali u pismu namjere, a to je točno iznos koji je produkciji bio potreban da se isplate svi honorari i tehnički završi film. No nije uspio nakon svih mogućih moljenja i kumljenja
Čuveni redatelj Rajko Grlić obraća se Danijelu Peku, umjetničkom direktoru Pula Film Festivala
Dragi Danijel,
kao čovjek od filma Ti dobro znaš da su filmovi ponekad veći od života i da na filmu postoje vrlo rijetki pojedinci koji su veći i od filma pa čak i od čitave kinematografije. Veljko Bulajić, naš daleko najpoznatiji filmski režiser u svijetu, bio je jedan od tih vrlo rijetkih. Bio je veći i od jugoslavenske i od hrvatske kinematografije, a to mu, ni u jednoj, a pogotovo u drugoj državi, nisu oprostili.
O tome ti zapravo želim pisati. O jednoj nepravdi koja se pretvorila u sramotu za hrvatsku kinematografiju i hrvatsku kulturu. Govorio sam o tome u izjavama koje sam davao povodom Veljkove smrti, ali televizijama je vjerojatno bilo neprimjereno da se u takvom trenutku govori o poniženju koje mu je nanijeto, pa to nisu emitirale.
Veljko je 2017. snimio dugometražni igrani film “Bijeg do mora”. Posljednjih sedam godina života, znači kad je već bio dobrano u devedesetima, proveo je gotovo do zadnjeg dana života, moleći i kumeći HRT, kao i Ministarstvo kulture čija je HRT ispostava, da uplate ono što su potpisali u pismu namjere, a to je točno iznos koji je produkciji bio potreban da se isplate svi honorari i tehnički završi film. No nije uspio nakon svih mogućih moljenja i kumljenja, usprkos milijun sastanaka, sudova, intervencija i pisama.
Oproštaj od barda kinematografije
Sve ovo Ti manje-više znaš i zato te molim da nešto poduzmeš. Kao producent po profesiji i kao Umjetnički direktor Pula Film Festivala, koji pokušavaš privesti svrsi, da pomaže, a ne kao do sada odmaže hrvatskom filmu, Ti si jedini kojega vidim u ovoj kinematografiji koji bi za taj film mogao nešto učiniti.
Ne tražim od Tebe da odmotaš to apsurdno klupko u kojem se film našao najvjerojatnije zahvaljujući bezbrojnim promjenama direktora HRT-a i možda nekim krivim potezom produkcije, već samo da pokušaš osigurati jednu projekciju kako bi njime mogao, Veljku u čast, otvoriti ili zatvoriti ovogodišnji Festival. Bilo bi to jedini pravi i daleko najplemenitiji oproštaj hrvatske kinematografije od njezinog barda.
Evo moje ideje. Za završetak postprodukcije filma (neki mali CGI, ton-mix, kolor korekciju) potrebno je prema mišljenju onih koji su radili na filmu oko 30.000 eura i odobrenje glumaca i ekipe da dozvoljavaju jednu projekciju Veljku u čast.
Financije iz Ministarstva kulture
Što se odobrenja tiče, vjerujem, ako im se pravovremeno obrati, da se neće usprotiviti toj ideji. A što se novca tiče, mislim da bi se taj iznos mogao i morao naći unutar Ministarstva kulture i njegovih ispostava HRT-a i HAVC-a.
Na taj način će film, ako se nikada ne razriješi njegov produkcijski čvor, biti završen i spremljen u arhivu onakav kakvim ga je Veljko napravio, a Pula Film Festival će dokazati da mu je zaista stalo do hrvatskog filma. Ako se to sada ne dogodi, Tvoj festival, ova kinematografija, a time i hrvatska kultura, ostat će vječni dužnici Veljka Bulajića.
S poštovanjem,
Rajko Grlić, režiser