Ah, koje oslobođenje. Božji mir odjednom. Mnogi su protiv izborne šutnje i imaju za to dobre razloge. Stvarno jest da je to skroz bez veze u današnje vrijeme. Ali opet godi da ti se rashladi mozak. Baš godi. Jer političari nas toliko uvuku i usisaju u svoje priče i sukobe.
Među njima je toliko lakrdijaša koji ti svrdlaju uši svojom plitkom i deficitarnom pameti. Hrpa narcisoidnih veličina koje su knjigu vidjele samo u izlogu. I onih kojima je u glavi samo i isključivo zlatni zveket javnoga novca. Taj desant, pogotovo u kampanjama, ima efekt droge pa kad se ratno stanje nakratko prekine, imaš se malo vremena sjetiti da života ipak ima i bez njih.
Promjena vodi do boljitka
Evo, ja sam jutros rano bila na groblju, kupila svežanj šparoga za 2,5 eura, onda doma povezala grm ruže da se ne slomi na ovom vjetru, čitala novine i pišem, pa ću onda ovo i ono. Ne fale mi ta velevažna lica, ni ponavljajuće vijesti o njima, ni njihov vokabular.
To jest, bitna je politika, dakako da jest. Ona drži u rukama sukno, lopatu, škare i pare, takva je ta pogodba u strukturi država. Ali od tih koji se kvalificiraju da vode sustav očekuje se da donesu kvalitetu u društvo i u svaki život, a čak da su i najbolji – što obično nisu – oni to neće moći bez nas građana. O tome se premalo razmišlja dok se opsjedamo tko će pobijediti, naši ili njihovi, i tko će poslije s kim.
Ona divna britanska glumica starije generacije Judi Dench rekla je jednom, kad su je pitali koja je tajna njenog uspjeha, da je stvar krajnje jednostavna. Kaže da je za nju i bilo koga najvažnije da svako ujutro ustane i onda napravi ono što ima za taj dan najbolje što može. Ovo sam upamtila jer to je to. Skromno i snažno. To s jedne strane znači da svatko od nas pomaže graditi bolje društvo za sebe i druge svojim malim i pojedinačnim djelovanjem u ispravnom smjeru. A popratni efekt je to da promjena navika, mentaliteta, radne etike, osjećaja za javno dobro i smisla za empatiju kod što šireg opsega stanovništva – automatski mora donijeti sa sobom i izbor bolje vlasti. Budemo li se mijenjali mi, i politički izbori građana Hrvatske dovodit će na ključne položaje kvalitetnije ljude.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Život koji ima smisla
Dakle, čini ono što možeš najbolje što možeš, malo i veliko. Odgoji djecu da budu čestiti ljudi. Obreži živicu oko kuće da lijepo izgleda. Ako je red, čekaj u redu i ne guraj se ispred ostalih. Nahrani kravu. Ne okreći glavu od lopuža koje kradu jer misliš da ima netko drugi tko treba vidjeti što se događa. Pomozi mladom kolegi koji je tek došao u firmu. Skuhaj pileću juhu. Pošteno plati svoje radnike. Napiši knjigu. Razvrstaj smeće. Prijavi susjeda čija je žena stalno u modricama. Dođi na sastanak na vrijeme. Radi na svom projektu dok ne budeš zadovoljan. Nauči besprijekorno ulogu koja ti je dodijeljena. Zalij ciklamu u tegli.
Svojedobno me nazvao jedan vrlo visoko pozicionirani političar iz stranke za koju nikad nisam glasala da mi kaže kako mu se dopao jedan moj tekst. Počeo je s uvodom u kojem je rekao kako zna da se nas dvoje u mnogo stvari ne slažemo, ali eto, u ovome što je sada pročitao potpuno dijeli moje mišljenje. To mi je bilo ugodno čuti, no ja, za razliku od njega, vjerujem da se svi normalni ljudi slažu u barem 80 posto bitnih stvari. To sam mu i rekla.
Izuzimam, jasno, koristoljubive tipove koji bi za svoj probitak prodali vlastitog brata, mutikaše, korumpirane podlace i ostale sorte ljudskog otpada. Ali mi ostali zapravo smo u temeljnim stvarima jako slični. Želimo život koji na razne načine ima smisla, pošten život, posao koji volimo, ljubav i slobodu. Ovaj za politiku mrtvi dan dobar je da se upravo toga sjetimo. Pa da onda iz tog kuta i glasamo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Želimo pošten život, posao koji volimo, ljubav i slobodu. Ovaj za politiku mrtvi dan dobar je da se upravo toga sjetimo
Mnogi su protiv izborne šutnje i za to imaju dobre razloge. Ali godi da ti se rashladi mozak
Evo, ja sam jutros rano bila na groblju, kupila svežanj šparoga za 2,5 eura, onda doma povezala grm ruže da se ne slomi na ovom vjetru, čitala novine i pišem, pa ću onda ovo i ono. Ne fale mi ta velevažna lica, ni ponavljajuće vijesti o njima, ni njihov vokabular
Kako je divna ova izborna šutnja. Nema ih na televiziji i ne metiljaju s radija. Ne čekamo njihove presice kao da će objaviti Konačnu Istinu. Ne izvikuju po trgovima svoja obećanja od kojih će svakom ubogom stvoru u Hrvatskoj egzistencija odmah postati kompot od breskve i pjesma Havaja. Ne guraju u ruke slučajnim prolaznicima svoje letke, kao jedan od njih meni nekidan. Lijepo mu kažem ne hvala, a sivonja navalio da neka obavezno uzmem jer ću odmah shvatiti koliko je važno da on uđe u Sabor. Takav nikakav.
Ah, koje oslobođenje. Božji mir odjednom. Mnogi su protiv izborne šutnje i imaju za to dobre razloge. Stvarno jest da je to skroz bez veze u današnje vrijeme. Ali opet godi da ti se rashladi mozak. Baš godi. Jer političari nas toliko uvuku i usisaju u svoje priče i sukobe.
Među njima je toliko lakrdijaša koji ti svrdlaju uši svojom plitkom i deficitarnom pameti. Hrpa narcisoidnih veličina koje su knjigu vidjele samo u izlogu. I onih kojima je u glavi samo i isključivo zlatni zveket javnoga novca. Taj desant, pogotovo u kampanjama, ima efekt droge pa kad se ratno stanje nakratko prekine, imaš se malo vremena sjetiti da života ipak ima i bez njih.
Promjena vodi do boljitka
Evo, ja sam jutros rano bila na groblju, kupila svežanj šparoga za 2,5 eura, onda doma povezala grm ruže da se ne slomi na ovom vjetru, čitala novine i pišem, pa ću onda ovo i ono. Ne fale mi ta velevažna lica, ni ponavljajuće vijesti o njima, ni njihov vokabular.
To jest, bitna je politika, dakako da jest. Ona drži u rukama sukno, lopatu, škare i pare, takva je ta pogodba u strukturi država. Ali od tih koji se kvalificiraju da vode sustav očekuje se da donesu kvalitetu u društvo i u svaki život, a čak da su i najbolji – što obično nisu – oni to neće moći bez nas građana. O tome se premalo razmišlja dok se opsjedamo tko će pobijediti, naši ili njihovi, i tko će poslije s kim.
Ona divna britanska glumica starije generacije Judi Dench rekla je jednom, kad su je pitali koja je tajna njenog uspjeha, da je stvar krajnje jednostavna. Kaže da je za nju i bilo koga najvažnije da svako ujutro ustane i onda napravi ono što ima za taj dan najbolje što može. Ovo sam upamtila jer to je to. Skromno i snažno. To s jedne strane znači da svatko od nas pomaže graditi bolje društvo za sebe i druge svojim malim i pojedinačnim djelovanjem u ispravnom smjeru. A popratni efekt je to da promjena navika, mentaliteta, radne etike, osjećaja za javno dobro i smisla za empatiju kod što šireg opsega stanovništva – automatski mora donijeti sa sobom i izbor bolje vlasti. Budemo li se mijenjali mi, i politički izbori građana Hrvatske dovodit će na ključne položaje kvalitetnije ljude.
Život koji ima smisla
Dakle, čini ono što možeš najbolje što možeš, malo i veliko. Odgoji djecu da budu čestiti ljudi. Obreži živicu oko kuće da lijepo izgleda. Ako je red, čekaj u redu i ne guraj se ispred ostalih. Nahrani kravu. Ne okreći glavu od lopuža koje kradu jer misliš da ima netko drugi tko treba vidjeti što se događa. Pomozi mladom kolegi koji je tek došao u firmu. Skuhaj pileću juhu. Pošteno plati svoje radnike. Napiši knjigu. Razvrstaj smeće. Prijavi susjeda čija je žena stalno u modricama. Dođi na sastanak na vrijeme. Radi na svom projektu dok ne budeš zadovoljan. Nauči besprijekorno ulogu koja ti je dodijeljena. Zalij ciklamu u tegli.
Svojedobno me nazvao jedan vrlo visoko pozicionirani političar iz stranke za koju nikad nisam glasala da mi kaže kako mu se dopao jedan moj tekst. Počeo je s uvodom u kojem je rekao kako zna da se nas dvoje u mnogo stvari ne slažemo, ali eto, u ovome što je sada pročitao potpuno dijeli moje mišljenje. To mi je bilo ugodno čuti, no ja, za razliku od njega, vjerujem da se svi normalni ljudi slažu u barem 80 posto bitnih stvari. To sam mu i rekla.
Izuzimam, jasno, koristoljubive tipove koji bi za svoj probitak prodali vlastitog brata, mutikaše, korumpirane podlace i ostale sorte ljudskog otpada. Ali mi ostali zapravo smo u temeljnim stvarima jako slični. Želimo život koji na razne načine ima smisla, pošten život, posao koji volimo, ljubav i slobodu. Ovaj za politiku mrtvi dan dobar je da se upravo toga sjetimo. Pa da onda iz tog kuta i glasamo.