Ništa bolje ne dočarava pravu narav HDZ-a od njegovih splitskih mitinga. Tu se uvijek vidi koliko je stranka zaglibila u 90-ima

Sve vrvi trijumfalizmom i tvrdnjom kako HDZ nikad nije izgubio u Dalmaciji, pa neće ni ovaj put. Problem je što ta tvrdnja nije istinita

FOTO: Zvonimir Barisin / Pixsell, screenshot YouTube

Ako izuzmemo govore nositelja Branka Bačića i Andreja Plenkovića, koji jesu govorili o konkretnim brojkama i planovima, svi ostali govornici, od šefa splitskog HDZ-a Tomislava Šute, preko bivšeg splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, pa do Damira Krstičevića i župana Blaženka Bobana, govorili su kao da je vrijeme zamrznuto najkasnije u 1995. godini

Ono što je počelo velikim Tuđmanovim završnim mitingom na Rivi uoči prvih višestranačkih izbora 1990. godine, kojeg se na završnom predizbornom skupu vladajuće stranke prisjetio i njezin splitski čelnik Tomislav Šuta, da bi se kasnije formatom, brojnošću i lokacijom smanjivalo od Prokurativa, preko poluprazne Rive i Peristila, uz onaj nikad prevaziđen euforični slom Mira Kovača kada je nekoliko minuta skandirao “pobjeda”, što je jedan od zabavnijih viralnih videa uopće, završilo je na kraju na Gatu Sv. Duje.

Prvom, najbližem i najstarijem lučkom gatu, koji se do prve pobjede HDZ-a zvao Obala 26. listopada 1944., po danu oslobođenja Splita od fašizma, a koji posljednjih godina služi kao lokacija s koje se ispaljuje glavni gradski novogodišnji vatromet s jedne strane te kao mjesto za spaljivanje karnevalskog Krnje s druge strane. I treba odmah priznati da se u tu cirkusku atmosferu vodstvo HDZ-a i države sasvim uspješno uklopilo.

Ovdje treba odmah reći da je za uvid u pravu narav HDZ-a i njegove zarobljenosti u politikama i izričaju devedesetih – iz koje je nisu mogli i ne mogu, sve i da su bili neusporedivo spremniji na to i odlučniji da to provedu, izbaviti ni Ivo Sanader i Andrej Plenković u naponu snage – najbolje pratiti splitska okupljanja te stranke.

Govorili kao da je vrijeme zamrznuto u 1995. godini

Ako izuzmemo govore nositelja liste za desetu izbornu jedinicu Branka Bačića i čelnog čovjeka Vlade i stranke Andreja Plenkovića, koji jesu govorili o konkretnim brojkama i planovima, što god tko o svemu tome mislio, svi ostali govornici, od već spomenutog Tomislava Šute, preko bivšeg splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, pa do Damira Krstičevića i župana Blaženka Bobana, govorili su kao da je vrijeme zamrznuto najkasnije u 1995. godini, evocirajući Tuđmanove govore s Rive uoči prvih izbora i onaj nakon dolaska Vlaka slobode poslije Oluje.

Spominjali su Zakon o hrvatskom jeziku, govorili o gradu koji hrvatski diše i o zločestoj Puljkovoj vlasti koja im je zabranila skup na Rivi – sugerirajući antihrvatstvo gradske vlasti i zaobilazeći pitanje duga te stranke prema Gradu Splitu – i općenito se spremali za obračun s nesposobnim crvenima i neslobodom koja guši hrvatstvo Splita.

A sve popraćeno trijumfalizmom i tvrdnjom kako HDZ nikad nije izgubio u Dalmaciji, pa neće ni ovaj put. Nezgoda s ovom tvrdnjom jeste u tome što ona jednostavno nije istinita, unatoč prvim asocijacijama, a prosječnog građanina Hrvatske koji doista ima taj dojam o Dalmaciji, budući da je HDZ u ovoj izbornoj jedinici ozbiljno poražen na izborima 2000., kad je koalicija SDP-a i HSLS-a uzela 8 mandata, a HDZ 5 te na onima iz 2011., kada je rezultat između SDP-ove koalicije i one hadezeove s Kerumom, bio 6:5 u korist SDP-a.

Jedna od ključnih jedinica za konačnu izbornu pobjedu

Drugim riječima, bez obzira što najčešće jesu bili favoriti u Dalmaciji, hadezeovci nikad nisu bili posve sigurni u to da će u jedinici između Splita i Dubrovnika odnijeti pobjedu. Stoga i ne treba čuditi da su je i ovog puta procijenili kao jednu od ključnih jedinica za konačnu izbornu pobjedu, pa su u to ime štampali plave majice s natpisom X. udarna i u njima zaigrali partiju balota s biranim veteranima Hajduka, Šurjakom, Vulićem i Katalinićem.

I ne treba uopće dovoditi u pitanje da HDZ ima ozbiljnu snagu u Dalmaciji, koja se krije u obiteljskom nacionalističkom nasljeđu i zapravo ideološki nepromijenjenom HDZ-u iz devedesetih s jedne strane, ali i u skoro potpunoj kontroli županija, prave rak-rane teritorijalnog ustroja države s druge strane. Jer dok su u par navrata i uspjeli izgubiti vlast u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, onu Splitsko-dalmatinsku čvrsto kontroliraju od prvog dana do danas.

Tim još više čudi da ukidanje županijskog ustroja zemlje nije jedna od ključnih tema programa opozicijskih stranaka. Jer bez takve ukopanosti u sistem, fiksna glasačka podrška koju HDZ ima bila bi znatno manja, o čemu jasno svjedoči i brojnost ljudi i njihov entuzijazam na ovim masovnim mitinzima, poput ovoga u splitskoj luci.