Razlog što su odustali od saborskog mandata vrlo je jednostavan: oboje su u tom trenutku bili hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu, izabrani samo godinu ranije, i nije im padalo na pamet da takvu poziciju i novac zamjenjuju za plaću hrvatskog zastupnika.
A da su samo položili zakletvu u Saboru, prema pravilima Europskog parlamenta, automatizmom bi im prestao mandat u Bruxellesu. Biračima nikad nisu objasnili o čemu je riječ. Jer da su o tome pričali u kampanji, prevara ne bi uspjela, a sumnjam da su se naknadno ispričali.
Zec navlači glasove
Ove godine situacija je kudikamo zanimljivija, jer su izbori za Hrvatski sabor niti dva mjeseca prije europskih izbora. Iako su kampanje formalno vremenski odvojene i u trenutku hrvatskih izbora još nećemo službeno znati tko će se pojaviti i na europskim, neke informacije već kolaju, a neke možemo i pretpostaviti.
Primjerice, Mislav Kolakušić nosi listu Domovinskog pokreta u 1. izbornoj jedinici. Šanse da osvoji saborski mandat su jako velike, ali nema sumnje da je on tu samo zec i da dogovor podrazumijeva ono što Kolakušića jedino zanima – podršku koalicije njemu na EU izborima. Svi koji u srijedu 17. travnja daju glas koaliciji Domovinskog pokreta zbog Kolakušića bit će zapravo prevareni.
Ako su prve informacije točne, takvih ima i kod SDP-a. Biljana Borzan je prva na listi za EU izbore. Čak i da je Tonino Picula s 12. mjesta preskoči preferencijskim glasovima, šanse da bude ponovo izabrana u EU parlament su jako velike. Što onda, pobogu, radi na 14. mjestu u 4. izbornoj jedinici za hrvatski parlament? Vara birače ili popunjava žensku kvotu?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prevare sa županima
Dalija Orešković nas je uvjeravala da joj je jedino važno da se pomete HDZ, a što se nje tiče da ona može biti i na listi za dijasporu, pa je to i dobila. Ali ne da se natječe za dijasporu, nego da sama ode u nju. Jednako kao i Bojan Glavašević. Premda njihova mjesta nisu posebno izgledna, ostaje pitanje hoće li to i kako objasniti biračima.
Iako nije potpuno isto, slične se prevare događaju i kad se župani natječu za saborsko mjesto. HDZ je od svojih 13 župana kandidirao njih devetero, od toga troje samo u 7. izbornoj jedinici. Od toga je većina na visokim i izglednim mjestima.
Cijelo vodstvo Zagreba – Tomašević, Dolenec i Korlaet – nose liste Možemo!, svatko u svojoj jedinici. Gotovo možemo zamisliti kako bi tekao razgovor Tomaševića i njegove pasionirane biračice, starije Zagrepčanke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Najte reći da bute zgubili’
“Joj, gospon Tomek, kaj to čujem? Da više ne bute gradonačelnik?” “Ma lažu gospođo! Odakle vam to?” “Pa tak pričaju. Da idete u Sabor!” “Ne idem, ali stranka mora uvijek ponuditi najbolje što ima, a i novi izbori za gradonačelnika nisu daleko.”
“Najte mi reći, gospon Tomek, da nakon sveg kaj ste napravili za naš Zagreb, bute zgubili!?” “Neee! Pobjeđujemo sigurno!” “Joj, gospon, ja sam vam, znate, već jedna stara luda baba i sad mi se sve zmešalo. Zakaj ste se onda za prav prijavili za Sabora?”
Ovakav razgovor, uz određene varijacije u dijalektu, možemo zamisliti u gotovo svakoj županiji, jer tek po koji župan nije i kandidat na izborima za Sabor, bez obzira na stranku iz koje dolazio.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bandićev potpis za mandatara
Zakonski se svi političari načelno mogu natjecati za sve funkcije, pa i u isto vrijeme, ali ih većina ne može simultano obavljati. U svoje vrijeme, Milan Bandić je pet-šest puta dobivao mandat u parlamentu, a da ga nikad nije iskoristio. Kladim se i da je davao potpis mandatarima kad su ovi trčali na Pantovčak, a da uopće nije bio zastupnik.
Možemo, također, razumjeti da stranke nastoje staviti svoja najjača imena svugdje, kako bi privukle birače. Na kraju krajeva, možemo i ljudski razumjeti političare. Potpuno suprotno njihovoj enormnoj samouvjerenosti u uspjeh koju tako napadno i papagajski izražavaju u kampanji, oni najbolje znaju koliko biračko tijelo zna biti varljivo, a pozicija krhka.
S druge strane, ni birači izbore ne moraju doživljavati samo instrumentalno. Nekima je stalo da jednostavno izraze svoju podršku stranci ili kandidatu, bez obzira na njihove stvarne šanse ili preuzimanje mandata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zastupnici kao švicarci
Ali još uvijek ostaje jedno pitanje. Ako smo, sjetimo se švicaraca, i pravno rebnuli banke jer svojim klijentima nisu davale informacije o svim pojedinostima i rizicima koje dizanje kredita podrazumijeva, bi li bilo pošteno od političara da jasno prezentiraju biračima svoje namjere kad se dvostruko kandidiraju?
Onda birač sasvim slobodno može odlučiti što mu je uistinu na izborima važno. Već slutim odgovor političara. Bio bi isti kao i odgovor koji mi je svojevremeno dao jedan član uprave banke: “E, jebi ga, Čular, sad još i ti! Pa da smo im jasno prezentirali, nitko ne bi digao kredit.”
Prof. dr. sc. Goran Čular izvanredni je profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Milanović ne može na listu. Ali je zato HDZ uredno kandidirao devet svojih župana, koji isto ne mogu biti zastupnici
Dalija Orešković je rekla da može biti i na listi za dijasporu. To je i dobila; ne listu, već priliku da ode u dijasporu
Zakonski se svi političari načelno mogu natjecati za sve funkcije, pa i u isto vrijeme, ali ih većina ne može simultano obavljati. Ako smo banke rebnuli jer klijentima nisu davale sve informacije o kreditima, bi li bilo pošteno da političari jasno prezentiraju svoje namjere kad se dvostruko kandidiraju?
Na izborima za Hrvatski sabor 2020. dvoje kandidata izabrano je za zastupnike, ali su i prije polaganja zakletve dali ostavke i nisu prihvatili mandat za koji su se natjecali. Predrag Fred Matić, kao prvi na listi SDP-a i partnera, u 5. izbornoj jedinici privukao je 6,432 preferencijska glasa, a Ruža Tomašić u 10. izbornoj jedinici, također kao prva ali na listi desnice, dobila je 8,274 glasa.
Razlog što su odustali od saborskog mandata vrlo je jednostavan: oboje su u tom trenutku bili hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu, izabrani samo godinu ranije, i nije im padalo na pamet da takvu poziciju i novac zamjenjuju za plaću hrvatskog zastupnika.
A da su samo položili zakletvu u Saboru, prema pravilima Europskog parlamenta, automatizmom bi im prestao mandat u Bruxellesu. Biračima nikad nisu objasnili o čemu je riječ. Jer da su o tome pričali u kampanji, prevara ne bi uspjela, a sumnjam da su se naknadno ispričali.
Zec navlači glasove
Ove godine situacija je kudikamo zanimljivija, jer su izbori za Hrvatski sabor niti dva mjeseca prije europskih izbora. Iako su kampanje formalno vremenski odvojene i u trenutku hrvatskih izbora još nećemo službeno znati tko će se pojaviti i na europskim, neke informacije već kolaju, a neke možemo i pretpostaviti.
Primjerice, Mislav Kolakušić nosi listu Domovinskog pokreta u 1. izbornoj jedinici. Šanse da osvoji saborski mandat su jako velike, ali nema sumnje da je on tu samo zec i da dogovor podrazumijeva ono što Kolakušića jedino zanima – podršku koalicije njemu na EU izborima. Svi koji u srijedu 17. travnja daju glas koaliciji Domovinskog pokreta zbog Kolakušića bit će zapravo prevareni.
Ako su prve informacije točne, takvih ima i kod SDP-a. Biljana Borzan je prva na listi za EU izbore. Čak i da je Tonino Picula s 12. mjesta preskoči preferencijskim glasovima, šanse da bude ponovo izabrana u EU parlament su jako velike. Što onda, pobogu, radi na 14. mjestu u 4. izbornoj jedinici za hrvatski parlament? Vara birače ili popunjava žensku kvotu?
Prevare sa županima
Dalija Orešković nas je uvjeravala da joj je jedino važno da se pomete HDZ, a što se nje tiče da ona može biti i na listi za dijasporu, pa je to i dobila. Ali ne da se natječe za dijasporu, nego da sama ode u nju. Jednako kao i Bojan Glavašević. Premda njihova mjesta nisu posebno izgledna, ostaje pitanje hoće li to i kako objasniti biračima.
Iako nije potpuno isto, slične se prevare događaju i kad se župani natječu za saborsko mjesto. HDZ je od svojih 13 župana kandidirao njih devetero, od toga troje samo u 7. izbornoj jedinici. Od toga je većina na visokim i izglednim mjestima.
Cijelo vodstvo Zagreba – Tomašević, Dolenec i Korlaet – nose liste Možemo!, svatko u svojoj jedinici. Gotovo možemo zamisliti kako bi tekao razgovor Tomaševića i njegove pasionirane biračice, starije Zagrepčanke.
‘Najte reći da bute zgubili’
“Joj, gospon Tomek, kaj to čujem? Da više ne bute gradonačelnik?” “Ma lažu gospođo! Odakle vam to?” “Pa tak pričaju. Da idete u Sabor!” “Ne idem, ali stranka mora uvijek ponuditi najbolje što ima, a i novi izbori za gradonačelnika nisu daleko.”
“Najte mi reći, gospon Tomek, da nakon sveg kaj ste napravili za naš Zagreb, bute zgubili!?” “Neee! Pobjeđujemo sigurno!” “Joj, gospon, ja sam vam, znate, već jedna stara luda baba i sad mi se sve zmešalo. Zakaj ste se onda za prav prijavili za Sabora?”
Ovakav razgovor, uz određene varijacije u dijalektu, možemo zamisliti u gotovo svakoj županiji, jer tek po koji župan nije i kandidat na izborima za Sabor, bez obzira na stranku iz koje dolazio.
Bandićev potpis za mandatara
Zakonski se svi političari načelno mogu natjecati za sve funkcije, pa i u isto vrijeme, ali ih većina ne može simultano obavljati. U svoje vrijeme, Milan Bandić je pet-šest puta dobivao mandat u parlamentu, a da ga nikad nije iskoristio. Kladim se i da je davao potpis mandatarima kad su ovi trčali na Pantovčak, a da uopće nije bio zastupnik.
Možemo, također, razumjeti da stranke nastoje staviti svoja najjača imena svugdje, kako bi privukle birače. Na kraju krajeva, možemo i ljudski razumjeti političare. Potpuno suprotno njihovoj enormnoj samouvjerenosti u uspjeh koju tako napadno i papagajski izražavaju u kampanji, oni najbolje znaju koliko biračko tijelo zna biti varljivo, a pozicija krhka.
S druge strane, ni birači izbore ne moraju doživljavati samo instrumentalno. Nekima je stalo da jednostavno izraze svoju podršku stranci ili kandidatu, bez obzira na njihove stvarne šanse ili preuzimanje mandata.
Zastupnici kao švicarci
Ali još uvijek ostaje jedno pitanje. Ako smo, sjetimo se švicaraca, i pravno rebnuli banke jer svojim klijentima nisu davale informacije o svim pojedinostima i rizicima koje dizanje kredita podrazumijeva, bi li bilo pošteno od političara da jasno prezentiraju biračima svoje namjere kad se dvostruko kandidiraju?
Onda birač sasvim slobodno može odlučiti što mu je uistinu na izborima važno. Već slutim odgovor političara. Bio bi isti kao i odgovor koji mi je svojevremeno dao jedan član uprave banke: “E, jebi ga, Čular, sad još i ti! Pa da smo im jasno prezentirali, nitko ne bi digao kredit.”
Prof. dr. sc. Goran Čular izvanredni je profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.