Izbori nisu ništa drugo nego sklapanje sporazuma između građana i političkih stranaka. Dajući glas nekoj stranci svaki građanin potpisuje da je suglasan s njenim programom, svjetonazorom, njenim dosadašnjim radom i rezultatima. Jednostavnije – biramo sebi slične.
Korumpirani ljudi biraju korumpiranu stranku
U Hrvatskoj je samo jedna stranka pravomoćno osuđena za korupciju, HDZ. A samo u posljednjih osam godina, koliko neprekidno vlada ovom zemljom, bilo je toliko primjera kriminala i korupcije u izvedbi njenih dužnosnika, od krađe armaturnog željeza s nekog gradilišta, do zamračivanja milijuna eura iz raznih fondova, da je teško povjerovati da za takvo ponašanje nije kažnjena na izborima, i da ima velike šanse da dobije i treći mandat.
Korumpirani ljudi biraju korumpiranu stranku, da preformuliram ovdje lucidnu dijagnozu Hrvatske pokojnog Borisa Marune, onu da korumpirani ljudi čine korumpirano društvo. Svoj glas korupciji dat će svatko tko bi se, da se dočepa komadića vlasti, ponašao navlas isto kako se ponaša korumpirana vlast.
Zagreb pokazuje kako se ponašati odgovorno
Rezultate izbora ne kroje samo oni koji izađu na birališta, već i oni koji taj dan ostanu kod kuće, koji dopuštaju da im drugi biraju ljude koji će im krojiti sadašnjost i budućnost. Pasivnost i malodušnost razaraju društvo jednako kao korupcija. I ne, nisu sve stranke iste, ne kradu svi, kako glasi mantra onih kojima je u interesu da dodatno obeshrabre i pasiviziraju birače.
Primjer Zagreba pokazuje da postoji politička snaga koja se ponaša odgovorno prema budžetu i javnim dobrima. Osobno, ne dopuštam da mi drugi biraju prijatelje, pa tako ne dopuštam ni da mi drugi biraju ljude koje će me predstavljati u tijelima vlasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ-ovci kradu sve, od armaturnog željeza do milijuna iz EU fondova. Teško je povjerovati da imaju šanse za treći mandat
Rezultate izbora kroje i oni koji ostanu kod kuće. Pasivnost i malodušnost razaraju društvo jednako kao korupcija
Korupcija pojede godišnje osam i pol milijardi eura, što je skoro četrnaest posto BDP-a. I ne prođe tjedan da netko iz vlasti ne bude uhvaćen kako zlorabi javni novac, zapošljava prijatelje i rodbinu, namješta poslove ili nešto drugo iz nevjerojatno bogatog domaćeg koruptivnog spektra. Reklo bi se – što bogatija korupcija, to siromašnije društvo
Izbori nisu ništa drugo nego sklapanje sporazuma između građana i političkih stranaka. Dajući glas nekoj stranci svaki građanin potpisuje da je suglasan s njenim programom, svjetonazorom, njenim dosadašnjim radom i rezultatima. Jednostavnije – biramo sebi slične.
Ne treba neka naročita pamet da se zaključi kako je korupcija najveći problem ovog društva. Izračunato je da korupcija u Hrvatskoj pojede godišnje osam i pol milijardi eura, što je skoro četrnaest posto BDP-a. I ne prođe tjedan da netko iz vlasti ne bude uhvaćen kako zlorabi javni novac, zapošljava prijatelje i rodbinu, namješta poslove ili nešto drugo iz nevjerojatno bogatog domaćeg koruptivnog spektra. Reklo bi se – što bogatija korupcija, to siromašnije društvo.
Korumpirani ljudi biraju korumpiranu stranku
U Hrvatskoj je samo jedna stranka pravomoćno osuđena za korupciju, HDZ. A samo u posljednjih osam godina, koliko neprekidno vlada ovom zemljom, bilo je toliko primjera kriminala i korupcije u izvedbi njenih dužnosnika, od krađe armaturnog željeza s nekog gradilišta, do zamračivanja milijuna eura iz raznih fondova, da je teško povjerovati da za takvo ponašanje nije kažnjena na izborima, i da ima velike šanse da dobije i treći mandat.
Korumpirani ljudi biraju korumpiranu stranku, da preformuliram ovdje lucidnu dijagnozu Hrvatske pokojnog Borisa Marune, onu da korumpirani ljudi čine korumpirano društvo. Svoj glas korupciji dat će svatko tko bi se, da se dočepa komadića vlasti, ponašao navlas isto kako se ponaša korumpirana vlast.
Zagreb pokazuje kako se ponašati odgovorno
Rezultate izbora ne kroje samo oni koji izađu na birališta, već i oni koji taj dan ostanu kod kuće, koji dopuštaju da im drugi biraju ljude koji će im krojiti sadašnjost i budućnost. Pasivnost i malodušnost razaraju društvo jednako kao korupcija. I ne, nisu sve stranke iste, ne kradu svi, kako glasi mantra onih kojima je u interesu da dodatno obeshrabre i pasiviziraju birače.
Primjer Zagreba pokazuje da postoji politička snaga koja se ponaša odgovorno prema budžetu i javnim dobrima. Osobno, ne dopuštam da mi drugi biraju prijatelje, pa tako ne dopuštam ni da mi drugi biraju ljude koje će me predstavljati u tijelima vlasti.