TELEGRAM: Fortenova je počela s procesom prodaje agrobiznisa prikupljanjem neobvezujućih ponuda. U medijima se špekulira s Podravkom te srpskim i mađarskim tvrtkama. Je li neki od potencijalnih kupaca, na čije ste adrese poslali dokumentaciju, već pokazao interes?

VUJNOVAC: Fortenova vodi takozvano testiranje tržišta i tek treba vidjeti hoće li cjelokupni proces završiti prodajom. Naime, po ugovoru s kreditorom, američkim fondom HPS-om, proces pripreme prodaje mora započeti, no nije preuzeta obveza da će poljoprivredni biznis i prodati. HPS-u, koji i dalje ima zalog nad Fortenovom, važno je da je neka operativna kompanija spremna za prodaju, da mogu smanjiti izloženost i naplatiti se u slučaju problema s otplatom duga.

Postupak je međunarodni, vodi ga Unicredit i takozvani teaser je poslan na 50-ak relevantnih adresa. Uskoro bismo trebali vidjeti ima li interesa, ali pretpostavljam da će ga biti. Uostalom, pokazuju to transakcije u regiji, gdje se u poljoprivrednom biznisu pojavljuju kupci s različitih strana svijeta, od zapada do istoka.

TELEGRAM: Pitanje prodaje poljoprivrednog biznisa vezano je uz koncesiju na najplodnije državno zemljište, a Fortenova ima u zakupu oko 33.000 hektara državne zemlje. Nema sumnje da će se to u izbornoj godini otvoriti kao politička tema. Ne samo zbog zemlje, nego i zato što će Hrvatska, kupe li strani investitori Belje, PIK Vinkovce i Vupik, ostati bez jednog od najvećih sustava proizvodnje hrane. Hoće li politika favorizirati Podravku?

VUJNOVAC: Fortenova u svome vlasništvu nema zemlju. Zemlja je državna i ostaje državna, ali je pod koncesijom. To su stabilni ugovori o zakupu i nije nešto što se tako lako raskida, ako se poštuju prava i obveze iz ugovora. Fortenova vodi transparentan proces, uz međunarodne savjetnike, koji je uvelike sličan prodaji divizije smrznute hrane. Čini mi se da ponekad tražimo babaroge gdje ih nema.

Pojavi li se neki kupac iz zapadnih zemalja, poput Nomad Foodsa koji je kupio Ledo, ne vidim razloga zašto bi se otvorilo političko pitanje. Za državu je ionako najvažnije očuvanje zaposlenosti, proizvodnje hrane i daljnje investiranje u te tvrtke. Političko pitanje će eventualno iskočiti pojave li se “egzotični” ponuditelji čije poslovanje teško prolazi u jednoj zemlji Europske unije.

Naravno, svjesni smo da ova prodaja ima izvjesnu političku konotaciju, no nemoguć je scenarij da politika utječe na samu prodaju. Fortenova je privatna kompanija s više vlasnika, samostalno donosi svoje odluke, ima svoje poslovanje, obveze prema dioničarima, ali i veliki dug koji treba riješiti.

Možda sad bude dio poslovanja prodavala, a sutra će možda nešto novo kupiti – kao i svaka druga tvrtka. Stalno politiziranje nanosi štetu Fortenovi, koja sada funkcionira potpuno drugačije nego nekada Agrokor. Otišla je daleko od politike.

TELEGRAM: Je li poznata okvirna cijena? Portfelj Fortenovinog agrobiznisa po nekim se procjenama kreće oko 400 do 500 milijuna eura.

VUJNOVAC: Cijena ovisi o kupcu. Svakom je kupcu cijena drugačija, to jest za svakoga cijena ima različite sinergijske učinke, ovisno o sustavu u koji poljoprivredni segment potencijalno ulazi. Postoje i ovi klasični izračuni, EBIDTA-e i multiplikatori, trendovi na tržištu. Na prodaji Leda smo vidjeli da je raspon između najniže i najviše ponude bio dvostruk.

TELEGRAM: Tko je što nudio?

VUJNOVAC: I kada se Ledo prodavao licitiralo se s procjenama, a kupac je izabran na međunarodnom natječaju. Ledo je prodan Nomad Foodsu za cijenu gotovo dvostruko veću od one koju su pojedinačno nudili neki domaći ponuditelji. Na kraju, za debelo preko 600 milijuna eura, i to tvrtki koja je listirana na njujorškoj burzi te koja drži najveći dio europskog tržišta smrznute hrane.

U finalnoj licitaciji neki su kupci bili spremni ponuditi i više, ali izabrana je kompanija koja se bavi proizvodnjom, koja dosad nije imala poslovanje u istočnoj i srednjoj Europi. Ono se sad cjelokupno vodi iz Hrvatske, u kojoj je centrala za niz tržišta. Da ne govorim da je Ledu otvoren put za izvoz sladoleda, jer Nomad to dotad uopće nije imao u portfelju.

Je li problem što se pojavila strana kompanija i kupila Ledo? Ne, to je u konačnici dobro rješenje za hrvatsko gospodarstvo, ako ćete se voditi parametrima zaposlenosti, izvoza…

TELEGRAM: Kako je moguće da je Ledo prodan za više od 600 milijuna eura, da bi danas cijela Fortenova bila procijenjena na 500-tinjak milijuna? Prije više od dvije godine za istu tu svotu mirovinskim fondovima nudilo se pola kompanije. Svojedobno je Coca-Cola samo za Jamnicu Todoriću nudila 800 milijuna eura.

VUJNOVAC: Mislim da to s 800 milijuna za Jamnicu nije točno…

TELEGRAM: Što se dogodilo da je Fortenova tako nisko tržišno evaluirana, da ne velim diskontirana?

VUJNOVAC: Rizik je danas značajno veći i govorimo o dva potpuno različita konteksta. Nitko ne radi valuaciju kompanije iz šešira. U vrijeme kada su hrvatski mirovinci razgovarali o udjelu Sberbanka, Fortenova nije bila u ovakvom stresu. Spominje se 500 milijuna, ali navodno su ranije postojale i veće ponude.

No, one se nikada nisu realizirale i ušlo se u cajtnot. U to vrijeme Sberbank je svoje udjele mogao slobodno prodavati u skladu sa sankcijskom regulativom, dok se sad postupak rješavanja sankcioniranog vlasništva provodi u kompliciranoj sudskoj proceduri. Nadalje, u to je vrijeme EBIDTA bila dosta veća nego što je sada, kredit HPS-a je dospijevao kasnije, a sada dospijeva već u 11. mjesecu.

TELEGRAM: Govorite o riziku za Fortenovu?

VUJNOVAC: Da, i riziku za investitore. Jednostavno, ako HPS ne dobije svoj novac, investitori su suočeni s rizikom da propadne sav uloženi novac. Apsolutno sav. Odnosno da HPS na ime duga preuzme kompaniju i da svi dioničari ostanu na nuli.

Taj rizik je ranije bio značajno manji jer HPS nije baš tako lako mogao pokrenuti “default”, budući da je sankcionirani VTB bio u kreditu i sankcijski propisi su otežavali prisilnu naplatu kredita. Također, EBIDTA-e su dosta pale, a ako padne dobit za 50 milijuna, valuacija, kada se uvedu multiplikatori, automatski padne za nekoliko stotina milijuna.

Ne mogu govoriti o pregovorima Sberbanka i mirovinaca te tadašnjim valuacijama, ali ponovno ističem da je u novoj valuaciji angažirano više uglednih svjetskih financijskih i pravnih konzultanata. Zašto? Jer se želi da proces bude maksimalno čist.

Svi ti konzultanti svojim potpisom stoje iza procjene. Ako baš hoćete, međunarodna financijska kuća Lazard provela je proces traženja kupaca pa ih nije bilo. Nitko nije dao ponudu. Primjerenost finalne ponude potvrđena je valuacijom koju provode najuglednije institucije, uvažavajući sav mogući rizik.

A što ako se dogodi neki nepredviđeni događaj oko refinanciranja? I dioničari izgube sav novac? I to nešto znači za valuaciju. Kao u onom vicu “nije mama Muju tukla što se kockao, nego što se vadio”. I sad se mi vadimo i dajemo još novca da spasimo dosad uloženo.

TELEGRAM: Ali, novac još niste dali, vaša malteška tvrtka Open Pass još nije izvršila transakciju…

VUJNOVAC: Procedura još traje, ali jamčili smo, obvezali smo se. Spomenuli ste ranije u jednom od pitanja Ledo, no zaboravlja se kako je ta kompanija prodana bez duga. Fortenova bez duga isto bi vrijedila puno, ali dug je tu i nema baš kupaca koji stoje u redu. Inače, ja bih i nižu cijenu nudio.

TELEGRAM: Koliko nižu?

VUJNOVAC: U skladu s rizikom. No, da se ovo sad ne pretvori u licitaciju cijenama. Bitno je da proces ide dalje, da zaposlenici i dobavljači Fortenove znaju da će uskoro biti završen, a kompanija stabilizirana. Nakon uspješno provedenog refinanciranja, čemu se svi nadamo, Fortenova će vrijediti više te će i dioničari koji ne sudjeluju u transakciji u tom slučaju primiti dodatnu isplatu, sukladno dogovorenim uvjetima.

TELEGRAM: Tu je granični dug od 83 milijuna koji će trebati namiriti iz iznosa od 250 milijuna, naknada investicijskoj kući Lazard koja sigurno nije mala… Koliko će novca biti položeno na poseban račun za udjele dojučerašnjih sankcioniranih suvlasnika?

VUJNOVAC: Tu je još cijeli niz faktora koji utječu na finalnu cijenu, a kojih se nismo dotakli u ovom razgovoru. No, riječ je o procesu koji vodi Fortenova. Puno je uključenih dioničara, a ja sam samo jedan od njih. Kad proces završi, bit će sve jasno objavljeno. Novac ostaje na nizozemskom STAK-u.

TELEGRAM: Postali ste glavni dobavljač voća i povrća za Konzum. Vaša ENNA Fruit nabavlja voće i povrće, a Kenty Adria drži non food segment. Zašto je Konzum odustao od vlastite nabave, dok te dvije vaše tvrtke ostvaruju dobit koja ostaje izvan sustava kompanije. Odnosno, da ste na mjestu Fabrisa Peruška biste li nekom Pavi Vujnovcu dopustili da mu preuzme nabavu voća i povrća?

VUJNOVAC: Nije gospodin Peruško nikome ništa dao ni dopustio. U trenutku osnivanja ENNA Fruita nemam utjecaj u Fortenovi. Tad presudnu ulogu imaju ruske državne banke, uz stalni monitoring HPS-a. Tržište voća i povrća za Konzum je jako bitan segment poslovanja, no situacija je bila fragmentirana, postojao je problem s dobavljačima.

Konzum je kao najveći lanac imao posla s nebrojenim malim prekupcima, a nezadovoljne su bile obje strane – lošom kvalitetom u maloprodaji i lošim odnosom prema poljoprivrednicima, primarnim proizvođačima, kojima se često kasnilo s plaćanjem. Po meni, Konzumov forte je da nudi što veći dio hrvatske proizvodnje i to se sad u većem kapacitetu i događa, kao i rast izvoza kroz naše sustave.

Uostalom, ENNA Fruit je dijelom nastala i preuzimanjem tvrtki i zaposlenika Denisa Matijevića koje su već radile s tadašnjim Agrokorom, vratila je postojeće dugove i nakon dugo vremena počela redovno plaćati kooperante.

Ono o čemu se ne govori jest da ENNA Fruit radi sa šest različitih trgovačkih lanaca, imamo otkupne centre u RH i u nekoliko zemalja regije. Otkako smo došli, poljoprivrednici dobivaju novac na vrijeme, točno u dan. Naš je interes da podržavamo proizvođače – pravovremenim plaćanjem, znanjem i jamstvom otkupa količina. ENNA Fruit pozitivno utječe na proizvođače.

TELEGRAM: Zašto Fortenova nije sama mogla srediti nabavu i imati dobit koju ima sada ENNA Fruit?

VUJNOVAC: Ni drugi trgovački lanci ne rade to sami. Može Fortenova kupiti i tvornicu usisivača i prodavati ih. Bi li takve usisivače kupovali konkurentski lanci? A ENNA Fruit trenutno radi za šest trgovačkih lanaca.

U vrhuncu sezone ENNA Fruit zapošljava 1000 radnika. Dovodimo priču na ozbiljnu razinu jer je naš interes, ali i izazov, podignuti hrvatsku poljoprivrednu proizvodnju, a samim time i kvalitetu robe u maloprodajnim lancima. Naši partneri poljoprivrednici ulažu, grade staklenike – zašto? Napokon imaju redovite isplate i jamstvo dugoročnog otkupa.

Podaci još nisu javni, ali ENNA Fruit je prošle godine ostvarila otprilike 250 milijuna eura prihoda, a dobit je nešto manja od sedam milijuna eura. Dakle, ni tri posto, dok sam Konzum ima, prema neovisnim istraživanjima jer ih je morao provesti, bolju prodaju, veću kvalitetu te, najvažnije, veću zaradu. Zašto je to nekome problem? Zašto vlastitu nabavu voća i povrća ne rade strani trgovački lanci? Nitko od retailera ne radi sam.

TELEGRAM: Zar nije mogao menadžment Konzuma to srediti i bolje organizirati sustav?

VUJNOVAC: Dat ću vam drugi primjer – zašto se Petrokemija nije počela baviti proizvodnjom plina u Jadranu kad je najveći potrošač plina? Da je Konzum to mogao dobro srediti, vjerojatno i bi.

Mi danas imamo više od tisuću partnera i poljoprivrednih proizvođača kojima dajemo ozbiljnu podršku. Osobno, pa nije meni tema sedam milijuna eura dobiti godišnje nego kako da pridonesemo povećanju hrvatske proizvodnje, ali i osiguramo bolji proizvod u maloprodaji.

TELEGRAM: Evo što grebe – u jednoj od prezentacija o poslovanju Fortenove u lanjskih prvih šest mjeseci navodi se rast troškova: poskupljenje energenata, ali i rast minimalne plaće. Kako je moguće da Fortenova, grupacija u kojoj se bilježe veliki iznosi menadžerskih naknada i troše deseci milijuna eura na konzultante, kao problem ističe rast minimalne plaće? I da se lošiji rezultati opravdavaju rastom minimalne plaće, koja je lani bila 700 eura bruto?

VUJNOVAC: Ovo je prvenstveno pitanje za menadžment. No, mislim da je riječ o podacima na razini cijele grupe i svih zemalja u kojima Fortenova posluje. Poslovanje u Hrvatskoj je ponajviše bilo opterećeno zbog rasta cijena energije, većina poduzetnika je fiksirala ugovore u vrijeme najvećeg udara.

Što se tiče plaća, prvenstveno trgovaca, ako se ne varam, Konzum je u prosincu dodatno povećao plaće, u prosjeku za 20 posto, a podignuta su i sva materijalna prava, poput božićnice, regresa i naknade za topli obrok. Fortenova dobro surađuje s njihovim sindikatom.

Trgovina se u potpunosti promijenila, svjedočimo velikom nedostatku radne snage. Trenutno je, koliko imam informacija, prosječna plaća u Konzumu oko 1000 eura. Što se tiče ograničenja cijena u maloprodaji, tome je Fortenova Grupa svjedočila u cijeloj regiji. Mogu razumjeti poteze vlada zemalja regije, ali to definitivno utječe na poslovne rezultate. Trgovci su zadnji u liniji, ali pritisak na rast cijena dolazio je od proizvođača, čije cijene nisu limitirane. To se vidi i iz njihovih bilanci.

TELEGRAM: Imate 28 posto vlasništva u Fortenovi, najavili ste da ćete postati većinski vlasnik, no već sada se čini da je u vašim rukama 100 posto kompanije. Kontrolirate Upravu, Skupštinu i Nadzorni odbor. Uz dizanje ruku Uprave, odabrali ste i Odbor nesankcioniranih suvlasnika koji će odlučiti kome će se i pod kojim uvjetima Fortenova prodati. S 28 posto imate sve upravljačke mehanizme pod kontrolom.

VUJNOVAC: Pa jesam li ih koristio?! Postoji izraz u poslovnim udžbenicima, zove se white knight (bijeli vitez, op.a.), a u mom slučaju, kao da se pokušava uvesti novi pojam, crni vrag. Ranije nisam mogao utjecati na okolnosti u Fortenovi, ali sad treba biti spreman preuzeti odgovornost. Mi smo jedini od dioničara koji su se u procesu zatekli svojom voljom, koji su svoj novac uložili u udjele. Svima drugima je Agrokor ostao dužan pa su silom prilika unutra.

Da je netko drugi htio kupiti, mogao je kupiti, kao što sam i ja kupio. I ranije i sad. Broj dionica koje imamo implicira da ćemo nakon procesa vjerojatno biti većinski vlasnici, ali naš je cilj da kompaniju stabiliziramo, refinanciramo, pripremimo za rast i izlazak na burzu putem inicijalne javne ponude.

Zato ne bih rekao da smo glavni, već da sad imamo odgovornost kompaniju dovesti u zdravo stanje. Odgovornost prema radnicima, dobavljačima, ali i prema dosad uloženom našem novcu. Ponavljam, mi smo jedini tu svojom voljom, “novim novcem”. I pokazujemo odgovornost.

Fortenova je angažirala renomirane konzultante, sve odreda globalne financijske institucije, dodatno je zatražila i dobila tzv. fairness opinion. Nizozemski sud je prepoznao da je ovo pošteno i jedino moguće rješenje. Zašto se u javnost plasira toliko neistina i u čijem interesu? Koja je, po kritičarima, alternativa za kompaniju? Što nude?

TELEGRAM: Glavni izvršni direktor Fortenove Fabris Peruško pisao je glavnoj državnoj odvjetnici Zlati Hrvoj-Šipek tražeći da ispitaju ulogu Miodraga Borojevića u potkopavanju stabilnosti poslovanja Fortenova Grupe. Hoće li pisati i novom državnom odvjetniku Ivanu Turudiću?

VUJNOVAC: Što će gospodin Peruško raditi, ne znam, ali Uprava mora štititi kompaniju. Konstantno doživljava napade u kojima se plasiraju lažne informacije. Ako Uprava ima određena saznanja o tome, dužna ih je dostaviti institucijama.

TELEGRAM: Navodila se dosta ozbiljna optužba da se time ‘šire lažne vijesti radi počinjenja štete gospodarskoj stabilnosti Republike Hrvatske’. Na temelju čega?

VUJNOVAC: Sto posto se nanosi šteta. Zamislite, netko kaže da predsjednik Fortenove mora ići 100 godina u zatvor. S pozicije političke moći. Kompanija tad mora trošiti vrijeme i novac te objašnjavati partnerima i financijskim institucijama o čemu je riječ. A netko takav izričaj koristi samo da privuče pozornost i dobije par sekundi u eteru. Bez ikakve odgovornosti za posljedice.

Ne sjećam se da je netko rekao da CEO neke strane kompanije mora završiti 100 godina u zatvoru. Da se dogodi takav način komunikacije, skočile bi sve sile stranih veleposlanika i odvjetnika.

TELEGRAM: Govorite o Mostovom zastupniku Nikoli Grmoji i kupovini Konzumovih nekretnina…

VUJNOVAC: Inače, izbjegavam komentirati politiku. No, na press konferenciji u Saboru zastupnik kojeg spominjete ponavljao je isto ono što su predstavnici sankcioniranih osoba izrekli na sudu u Nizozemskoj samo par tjedana ranije i sud je to odbacio. Ne znam jeste li primijetili jednu stvar nedavno, kad je Fabris Peruško gostovao u Nedjeljom u 2? Nakon tog saborskog zastupnika pitanje gostu po istoj temi u eteru je postavio navodni savjetnik navodnog šeika. Tko je onda kome bio izvor?

Pritom moram staviti ogradu. S dužnosnicima te stranke moji sustavi su vrlo dobro funkcionirali kad su bili na vlasti na nacionalnoj razini, ali i ranije u Metkoviću, gdje Luka Ploče ima manje operacije. No, to ne mijenja činjenicu da sad očito svatko može raditi štetu iz pozicije političke moći i zaštite, ništa mu se neće dogoditi. Čak i da mogu shvatiti logiku prikupljanja glasova, pogotovo kad rejting pada, i dalje je to potpuno nevjerojatno. No, neistine moram demantirati, poput onog PPD je kupio ‘plin za cent’.

TELEGRAM: Zar niste kupovali viškove plina za cent?

VUJNOVAC: Ne! Idemo po redu. Određene političke odluke su dovele do toga da se pojave HEP-ovi viškovi plina. Postojale su i određene poslovne odluke unutar HEP-a, kao i očito specifičan međuodnos ta dva entiteta.

U konačnici, plin završava na tržištu, HROTE u svom sustavu dobije viškove i prodaje ih, odnosno zadužuje voditelje bilančnih skupina. Preuzeli smo plin koji nam je alocirao HROTE, rekao je i po kojoj cijeni moramo preuzeti. To nije bio jedan cent. PPD nije kupovao izravno od HEP-a za jedan cent, drugi su. Ukupno je viškove preuzelo devet različitih kompanija, ako se ne varam.

A mogu i vas sada pitati koja je opća percepcija u javnosti – tko je kupovao plin za cent? Pa krenu političke prozivke na PPD, a realno je riječ o izrazito malim količinama u kontekstu našeg portfelja. Bio sam na putu i skrenuli su mi pozornost kad je afera već bila vani. Kod nas energiju uravnoteženja vode praktički junior traderi, radimo je u svim zemljama okruženja. Trenutni narativ jest da je samo PPD kupovao plin za cent, a ponavljam – nije uopće. A potpuno smo se odmaknuli od ključnog pitanja – zašto je višak uopće nastao i čija je to odgovornost?

TELEGRAM: S bivšim ministrom gospodarstva Davorom Filipovićem imali ste više otvorenih točaka – od zatvaranja ugovora za prodaju Petrokemije do situacije s Gradskom plinarom Zagreb; prepoznati ste i kao ‘predator’, i onda je naglo dekapitiran.

VUJNOVAC: Kao jedni od najvećih poreznih obveznika u državi, mi sigurno nismo predatori. O takvom političkom narativu već sam rekao svoj stav. Isto tako sam već nekoliko puta komentirao da sam s ministrom Filipovićem imao korektnu komunikaciju. Ne mogu komentirati zašto je i kako otišao s pozicije. To je politička odluka i u to se ne bih miješao.

Ne bih se miješao ni u poteze njegova savjetnika, ne znam je li mogao raditi bez znanja ministra, u mom korporativnom svijetu je to teško moguće. Naglašavam da ja ni s jednim ministrom gospodarstva nisam imao sukob. Sjećate se da su i Mostovi ministri držali resor gospodarstva, s tim ljudima sam normalno funkcionirao.

Ne znam, možda je netko imao motivaciju da me gura u probleme. Petrokemija je na kraju prodana gotovo šest mjeseci kasnije nego što je trebala, a baš u to vrijeme je Borealis prodao svoje poslovanje gnojiva, tehničkog dušika i melamina AGROFERT-u, tvrtki bivšeg češkog premijera Babiša koja ima velike planove u tom biznisu, s velikim implikacijama i na našu regiju. To vjerojatno u Hrvatskoj nitko nije ni primijetio. Izgubljeno vrijeme u biznisu se ne može nadoknaditi.

TELEGRAM: Postojao je spor koji se otvorio nakon što je promijenjena metodologija za izračun tarifa za plin. Filipović je tada najavljivao donošenje uredbe o obeštećenju dobavljača, ali uz uvjet da pokažu račune. Vi to, navodno, niste htjeli.

VUJNOVAC: To nije istina. PPD je energetski subjekt koji podliježe jurisdikciji HERA-e, koja nadzire i pregledava fakture. To joj je na raspolaganju kao ovlast i predviđeno je i ovom uredbom. PPD cijelo vrijeme apsolutno postupa u skladu sa svim uredbama i zakonskim propisima.

Ne znam tko i zašto kreira narativ da PPD neće pokazati fakture. No, ponavljam opet, izmjenama regulative štetu trpi Gradska plinara Zagreb Opskrba, a ne PPD. Koliko sam imao priliku pročitati, oni su HERA-i podnijeli zahtjev s kompletnom dokumentacijom.

Stvar normalno funkcionira već neko vrijeme s električnom energijom, dok se plin pokušava problematizirati. Upozorili smo tijekom javnog savjetovanja na probleme s novom uredbom pa je naš komentar, koji je u proceduri označen kao anoniman, iz regulatora izašao samo par sati nakon što je poslan, uz okvir da nekome prijetimo i pritišćemo, a istu je primjedbu poslalo još 11 subjekata na tržištu.

Ne bavim se pritiscima, a gura me se u takav kontekst. Ljudima se zamjerim ako ne dijelim novac šakom i kapom i bez kriterija.

TELEGRAM: Tko vas traži novac?

VUJNOVAC: A tko ne traži? Ne ulazim u projekte u kojima ne prepoznajem poslovnu logiku. Kad kažem da me ne zanima projekt ili usluga, bude ljutnje. Ili slušam o sebi komentare u medijima, često tih istih ljudi.

TELEGRAM: Svojedobno ste posudili novac tvrtki Construction Line koja se pojavila i u aferi 3D Rada, koju je otkrio Telegram. Pokazalo se da je majka Damira Škugora, poznatog iz Inine afere ‘milijarda kuna’, otkupila dugove Dalekovoda pa ih skupo preprodala malteškoj tvrtki vašeg partnera…

VUJNOVAC: Da, ali u toj priči, u tim tvrtkama mene nema. I to govorim činjenično, ne zato što je nešto sporno. Više puta sam posuđivao novac svojim poslovnim partnerima za razvoj različitih projekata, to nije tajna. Nemam problema s izvještavanjem medija, ali često su informacije netočne ili u netočnom okviru. Imam različite partnere, ali uvijek se sve svede na mene.

No, ako ćemo na strateškoj razini, mislim da kod nas nedostaje tzv. mezzanin financiranja, odnosno fondova koji su ključni za razvoj poduzetništva. U Hrvatskoj ako ste poduzetnik koji tek kreće razvijati projekt, imate ideju i trebate inicijalni kapital, ne možete to dobiti od banke, a ovakvim financiranjem, primjerice, nema startne otplate kredita već plaćaš “bullet” nakon pet godina, odnosno kad dođeš u cash flow – refinanciraš.

Promatram dosta češke poduzetnike, kako se međusobno prate u širenju u regiji i način na koji to financiraju. Ovo je jedan od načina. U budućnosti sebe vidim kao financijskog investitora, možda me upravo oni inspiriraju da pokrenem tako nešto i kod nas.

TELEGRAM: U Sjedinjenim Državama plaćate agenciju Mercury Public Affairs koja za vas lobira. Dosad ste im platili 660.000 dolara. Na koji način predstavljaju vaše interese u Washingtonu?

VUJNOVAC: Imamo ugovor s njima. Omogućavaju nam kontakte i znanje američkog tržišta, nešto politike, ali značajnije u gospodarskom dijelu. Naš je interes bio postati direktni partner američkom tržištu u smislu LNG-ja. Bukirali smo terminal i imamo kapacitete te smo se htjeli javiti kao potencijalni partner koji može kupiti bitne količine LNG-ja na dulji rok za tržište Europe. Vidjeli smo da se Europa okrenula prema američkom tržištu LNG-ja i htjeli smo zaobići posrednike.

Za nas su to veliki kapaciteti i naravno da nam je u interesu imati razumijevanje kakvi su planovi u smislu proizvodnje plina, novih dozvola za terminale, razgovarati s kompanijama koje rade nove projekte. Amerikanci do LNG terminala nisu imali pristup Srednjoj i Istočnoj Europi koja je isključivo kupovala od Gazproma. Slikovito, cijela “desna strane Europe” je kupovala od Gazproma. Sad je situacija drugačija, mi smo primjerice u prvoj fazi potpisali ugovor s British Petroleumom.

TELEGRAM: Što su vam otkrili lobisti? Evo, sad je predsjednik Biden najavio da neće izdavati nove dozvole za LNG terminale…

VUJNOVAC: Mi imamo svoju srednjoročnu i dugoročnu strategiju i želim čuti kakvi su mogući potezi američkih administracija te adekvatno ukalkulirati rizike. Naravno da nam za to treba uvid u političke inicijative te energetske strategije u Washingtonu. Malo skrećem s teme, ali izrazito mi je bitno i razumijevanje “antiinflation acta” koji u SAD jako privlači industriju iz Europe.

Ukratko, uvijek pri biranju projekta – bukiranju LNG-ja, projekta Rijeka Gateway ili ulaska u geoterme, pažljivo slušam što je politika Hrvatske, što je politika Europske unije te, u konačnici, što je politika SAD-a.

Ne želim sutra ući u nešto što neće biti u skladu s dominantnom političkom agendom. Osluškujemo što su politički prioriteti, analiziramo trendove i onda biramo projekte. Iako se stječe dojam da se politika prilagođava nama, istina je potpuno suprotna. Jedan od razloga zašto smo toliko u eteru leži u tome što smo dio ozbiljnih strateških projekata u ovoj regiji, oko kojih su veliki interesi. Realno, stali smo brojnima na put.

TELEGRAM: Svojedobno su za projekt Rijeka Gateway koncesiju dobile kineske tvrtke pa je, prema pisanju američkih medija, Washington urgirao i natječaj je ponovo raspisan. Je li bilo američke intervencije da Kinezi ne budu u Rijeci?

VUJNOVAC: To ne mogu komentirati jer ne znam, o intervencijama sam čitao kao i vi. No, sasvim sigurno je dolazak Maerska i naše partnerstvo s njim u najboljem interesu Republike Hrvatske. U drugom natječaju je uvjet bio zajamčeni broj kontejnera i to je za državu najvažnije, a ne sama izgradnja betonske infrastrukture.

Kad imate broj kontejnera, infrastruktura se sama razvija. Rijeka će biti jedna od četiri Maerskove luke za opskrbu Europe i mislim da će biti najbitniji igrač u budućnosti za opskrbu srednje i istočne Europe robom.

TELEGRAM: Kako je došlo do partnerstva s Maerskom?

VUJNOVAC: Mi smo kroz naše cargo željezničke tvrtke ranije surađivali s Maerskom na postojećem terminalu. Tu su nas upoznali i odlučili proširiti suradnju. U nama su prepoznali pouzdanog lokalnog partnera. Istovremeno smo i u Luci Ploče i razumijemo biznis. Hrvatski interes u novom riječkom terminalu je da što više robe prođe, da se ubiru prihodi od carine. Maersk je ogromna kompanija, s kojom imamo ugovor na 10 godina.

Taj će projekt za Hrvatsku predstavljati potencijal za ozbiljan razvoj u nekim drugim segmentima, Rijeka će postati točka izvoza za zemlje regije. Ubiranjem prihoda od carine Hrvatskoj će se, de facto, plaćati neka vrsta položajne rente za uvoz robe preko njezinog teritorija. To je najozbiljniji gospodarski i geostrateški projekt za Hrvatsku. Nakon izgradnje nizinske pruge Rijeka će praktički konkurirati s lukom Pirej koju drže Kinezi.

TELEGRAM: Istodobno vam se državni prijevoznik HŽ Cargo micao i otvarao prostor za vašu tvrtku koja se bavi željezničkim teretnim prijevozom?

VUJNOVAC: Kako se micao? HŽ se ponašao kao što je navikao, a tržište se u međuvremenu liberaliziralo. Danas funkcioniramo na slobodnom tržištu, gdje je HŽ još uvijek dominantni prijevoznik. Kupio sam firmu s nula zaposlenika, koja je imala samo dozvole.

Nakon što sam kupio udjele u Luci Ploče, odjednom se stvorilo milijardu problema zbog međusobnih potraživanja i sporova između HŽ Carga i željeznica u Bosni i Hercegovini. Pa nedovoljan broj vagona jer Luka Ploče nema doticaj s hrvatskom željezničkom mrežom, i u konačnici, korištenje monopolističkog položaja za visoku cijenu prijevoza. Nismo mogli dopustiti operativne probleme u Luci niti trpjeti zbog međusobnih odnosa carga s dviju strana granice. Sad imamo tvrtku s 15 lokomotiva i 160 zaposlenih i rastemo privlačenjem novih tereta u RH. Je li to nešto loše?

Je li mogao HŽ Cargo ponuditi Maersku ovakav oblik suradnje? Možda, ali nije. Ali ne samo HŽ Cargo. Moglo je i još desetak stranih i domaćih tvrtki koje se bave željezničkim prijevozom u Hrvatskoj. Mi jesmo. Nešto se valjda pitalo i Maersk. Mi smo njihovo povjerenje stekli. Više godina smo ih htjeli pridobiti, imali ozbiljne gubitke u poslovanju s njima. Samo jer smo se htjeli dokazati kao partneri. To rijetko rade i privatne kompanije, a kamoli javne.

Tko od direktora javnih poduzeća može svjesno ući u poduzetnički rizik? Kako se na to kod nas gleda? Oni ni nemaju jurisdikciju da povuku rizičan potez. Zamišljam scenarij u kojem javna tvrtka, zbog vjere u dugoročnu suradnju, svjesno pravi gubitak u suradnji s Maerskom koji je iz te suradnje u konačnici profitirao.

To je kod nas nemoguće, barem ne u smislu strateškog razvoja poslovanja. Odgojili smo ljude u javnom sektoru da ne donose strateške odluke. Raščerečili bi ih.

TELEGRAM: Nisam sigurna da su do sada ministri ili direktori javnih poduzeća padali zato što su donosili rizične strateške odluke. Padovi su prije rezultat kokošarenja, korupcije i pogodovanja…

VUJNOVAC: Nisu kažnjeni zbog strateških odluka jer ih uopće ne donose. Naš je javni sektor odgojen davnih dana da ih ne donosi. Tko je za to kriv? Poduzetnici koji priliku iskoriste? Ne mogu se složiti. Nitko se u konkretnom primjeru razvoja suradnje s Maerskom nije nama micao, već smo im se mi dokazali kao pouzdan partner. U konkurenciji javnih i privatnih kompanija.

TELEGRAM: Kako ste uspjeli bukirati sve kapacitete na LNG-ju Krk, je li bio raspisan natječaj?

VUJNOVAC: Vrlo jednostavno. Poslali smo ponudu, u skladu s procedurom koja je od ranije bila ista i bili smo brži od drugih. Kapaciteti su dugo bili slobodni. Mogao se javiti tko god je htio. Nakon godinu i pol krize javili smo se mi. Svi na tržištu gledali su hoće li se Rusi vratiti na europsko tržište ili ne.

Mi smo donijeli odluku da bukiramo kapacitete, primarno od 2027. do 2037. godine. Na mnogim je terminalima first come, first served. Ako želite, i kod nas sada možete zakupiti kapacitete nakon 2037. godine.

TELEGRAM: Komunicirate li s premijerom Plenkovićem?

VUJNOVAC: Premijer primarno informacije koje su mu potrebne o poslovanju mojih tvrtki dobiva kroz svoj ured, savjetnike i od Ministarstva gospodarstva. S njima sam imao komunikaciju. No, i ja sam se operativno povukao iz poslovanja svih svojih tvrtki.

TELEGRAM: Tko je po vašem mišljenju najoperativniji ministar s kojim surađujete?

VUJNOVAC: Ne bih to komentirao, to je ulaženje u političku sferu. Moje poslovanje uglavnom spada pod resor gospodarstva i tu je najviše operativnih sfera. Ono što mogu pohvaliti su procesi, i to iz poslovne perspektive. Mislim da smo dobro i pravodobno odgovorili na krize.

Agrokor je riješen na način koji je ponajviše odgovarao domaćim dobavljačima, koji će i sada, na kraju procesa, dobiti svoj novac, više od 80 milijuna eura nakon dugih sedam godina. To nitko nije očekivao.

Mogu pohvaliti i ulazak u Schengen i eurozonu, jer mislim da je to strateški interes svakog domaćeg poduzetnika. Omogućit će nam lakšu logistiku, turizam, financiranje…Ono što bih volio je da više privlačimo sposobne ljude u politiku, ali i javni sektor općenito, prvenstveno one koji se mogu baviti razvojem.

Smiješno je da niskokvalificirani radnik u Švicarskoj ima veću plaću od našeg premijera. Populistička priča da plaća ministra ne smije biti više od 2500 eura nije zdrava, a isto je s primanjima u javnim kompanijama. Primarno zbog te kompenzacije nemamo najbolje ljude u javnom sektoru.

TELEGRAM: Uvijek se mogu okušati u realnom sektoru…

VUJNOVAC: Mogu, ali to ne mijenja činjenicu da nam treba jasan i pravi regulatorni okvir koji će podržavati investicije, funkcioniranje zemlje i razvoj. Za to nam treba dobro plaćeni javni sektor.

TELEGRAM: Vi u počecima niste imali želju otići u javni sektor? HEP, Plinacro, Inu…

VUJNOVAC: Ne, ali mislim da znam na što aludirate. Počeo sam se baviti biznisom u kojem su dominantni potrošači plina bile državne tvrtke te lokalna samouprava. Industrije, nažalost, nije bilo puno. No, za svoju ulogu i rast u tome sam se sam izborio. Pet godina sam putovao više od 120.000 kilometara godišnje, educirao svoje ljude i sebe u Njemačkoj, čekao priliku, liberalizaciju.

Obijao sam pragove svuda po Europi, nije mi bilo problem ići na noge svakoj od tih velikih kompanija. Nisam imao ego, slušao sam i tražio prilike, bolje uvjete za sebe. U tim trenucima nisam na bankovnom računu imao ni “kinte”. Drugi u Hrvatskoj imali su bolje startne pozicije, jednake aspiracije u ovom biznisu, ali manje upornosti.

U političkim prozivkama sam primijetio da se ističe činjenica da sam bio konobar. Meni nije problem izgovoriti da su me oblikovali tadašnja teška životna situacija, kao i brojni studentski poslovi koje sam radio. U nekom trenutku sam uz posao na građevini istovremeno držao i instrukcije iz matematike. Zar je nekome to sramota? Meni ne. I mislim da zato nemam ego kao neki drugi iz sfere biznisa.

TELEGRAM: Imate 80 tvrtki diversificiranog poslovanja, samo ministar financija u Hrvatskoj raspolaže većom količinom novca od vas, partner ste u gotovo svim strateškim projektima, sad ulazite i u geotermalne elektrane. Dosad je u Hrvatskoj podignuta samo jedna geotermalna elektrana, ona u Velikoj Cigleni, koja ne radi. Koliko ste daleko došli s projektima geotermalnih elektrana?

VUJNOVAC: Geoterme su jedini obnovljivi izvor koji ne treba balansiranje, jer solaru i vjetru morate osigurati, primjerice, plin da ga balansirate. Geoterme rade 24 sata dnevno. Istražujemo za sada, bušimo, riječ je velikim investicijama. U startu za svaku bušotinu ulažete 15 do 20 milijuna eura.

Istina je da Hrvatska ima veliki potencijal u geotermama. OK, geologija je takva da nam je prilika tu, ali predugo i previše pričamo o potencijalu. Sami ste rekli da imamo jednu elektranu koja i ne radi, a nedavno su nam propale i kvote. Ako država stvarno želi geotermalne projekte, mora napraviti jasan regulatorni okvir koji će takve investicije podržavati. Ako imamo nešto po čemu smo posebni, a geologija je takva da imamo bolje preduvjete od drugih, pa iskoristimo onda ovu širu agendu supstitucije ruskih energenata i pronađimo rješenja za potporu investitorima u Bruxellesu. Bojim se da bismo i za par godina mogli slušati istu priču o potencijalu…

TELEGRAM: Stojite li iza Domovinskog pokreta?

VUJNOVAC: Ne, rekao sam već da političko aktiviranje Marija Radića nije donijelo ništa dobro meni, a mislim ni njemu. Moja je politička opcija suhi centar, “live and let live”, što sam najbolje dokazao razvijajući biznis u složenoj sredini kao što je Vukovar.

TELEGRAM: Koja je to stranka u Hrvatskoj?

VUJNOVAC: Nažalost, nijedna.

TELEGRAM: I nemate utjecaj na Domovinski pokret?

VUJNOVAC: Eto, više puta ste u ovom razgovoru aludirali na moju financijsku i poslovnu moć u cjelokupnoj državi, a onda sad na kraju ide pitanje utječem li na stranku od nekih 8-9 posto rejtinga. Nemam nikakav utjecaj na njih. Niti ga želim, niti mi treba.